Transseksualna djevojka iz Hrvatske: “Želim živjeti u SAD-u, ovdje su me na ulici kamenovali”

Laura Babić, 19-godišnja djevojka iz Babine Grede u Hrvatskoj postala je inspiracija za dokumentarni film koji su odlučili snimiti njene kolege, županjski gimnazijalci.
Naime, Laura je rođena kao dječak Matej, i sa svojom životnom pričom idealno se uklopila u zadatak članova dramske grupe na engleskom jeziku, predvođenih profesoricom Katarinom Berać Vuić, koji će se u zagrebačkoj Privatnoj umjetničkoj gimnaziji na Festivalu drame, filma, debate i ostalih jezično-umjetničkih vještina na engleskom jeziku, susresti sa srednjoškolcima iz cijele Hrvatske i takmičiti u kategoriji drame, kratke priče, prezentacije i filma.

Upravo posljednja kategorija festivala, tzv. movie challenge, sa zadanom temom – o identitetu, podstakla je učenike iz Županje da prihvate izazov i obrade zanimljivu priču o mladoj osobi iz Babine Grede, piše “Glas Slavonije“.

“Film naslova ‘Laura’ govori o djevojci Lauri Babić, koja je prije 19 godina rođena kao dječak. Petominutni dokumentarac tek grebe po površini složenosti života transrodne osobe u maloj sredini, ali se učenike Gimnazije Županja mora pohvaliti što su se usudili progovoriti o aktuelnoj temi, diskriminaciji onih koji su drukčiji”, objašnjava mentorica Katarina Berać Vuić.

Film počinje stihom iz Kancone italijanskog pjesnika Francesca Petrarce “Ko može neka shvati, jer ja sebe razumijem”.

“Jako mi se svidjela priča o Francescu Petrarci i njegovoj ljubavi prema Lauri. Moje staro ime, kad sam rođena, bilo je Matej, Matthew na engleskom. Mojim starim imenom nazvala me moja sestra. Nakon što se promijenim, planirala sam uzeti žensku verziju moga imena – Matea. Ali sam shvatila da me to podsjeća na moj prošli život, a ja ga želim izbrisati, pa je Laura puno bolje rješenje”, objašnjava vrlo hrabra 19-godišnjakinja u filmu u kojemu govori o sebi i o svom identitetu.

Laura, kaže, uživa gledati tutorijale šminkanja na YouTubeu, a omiljeni vizažisti su joj Jeffrey Star i Patrick Star.

“Većina mojih slika na Facebooku nije javna zbog negativnih komentara i uvreda ljudi koji ne znaju ništa o meni. Ali ja ne marim za to što ljudi misle ili što će reći. Jednom sam šetala ulicom u mome selu. Vidjela su me mala djeca, počela vikati i na mene bacati kamenje. To je bio užasan dan za mene, za moje tijelo. Bila sam zgrožena”, ispričala je.

Laurina je želja otići u SAD, tamo živjeti i biti ono što jeste.

Petominutni dokumentarni film završava Laurinom porukom cijelome svijetu: “Ako želimo biti slobodni i ako želimo učiniti ovaj svijet sretnijim, moramo se boriti protiv stereotipa”.

Školski kolege daju joj podršku.

“Trebala je ogromna snaga da se učini ono što je ona učinila… Čak i u maloj zajednici ona se pomirila s time što jeste… Laura je jako hrabra i ne boji se pričati u svoje ime… Iako je ljudi jako osuđuju, ona se bori za sebe i ljude poput sebe…”