Ispovijest majke koju razdire krivica: Gadilo mi se moje dijete, a onda sam saznala užasnu istinu

“Mama nikad, ali nikad ne bi trebala priznati ovako nešto, ali nikad mi se nije sviđalo moje dijete. Kad sam odrastala, nadala sam se kako ću jednog dana i ja imati kći i imala sam jasnu sliku kakva bi ona trebala biti: živahna, vesela i inteligentna, socijalno pametna i samouvjerena. Ono što sam dobila, potpuna je suprotnost", stoji u ispovjesti majke koja je pod pseudonimom Jenny opisala svoju muku za Redbook. Prenosimo vam dio njene ispovjesti.

Kad bi se Sophie popela na vrh tobogana, počela bi plakati i tražila da je spasimo. Nije imala prijatelje. Život se činio težak za nju, svakog dana bi mi pomalo slomila srce, vjerovatno razumijete da sam osjećala krivicu jer mi se gadi sopstveno dijete. Nisam osjećala vezu sa njom. Osetila sam razočaranje. Vodili smo je i na testove ali pokazali su da nije autistična. Moj muž je sve to vrijeme imao odličan odnos sa njom.

Možda sam čak i neko vrijeme mislila da mi nedostaje majčinskog instinkta, ali kad se moja druga ćerka rodila, oborila me preplavljujuća majčinska ljubav. Lilah je bila tačno ono dijete o kojem sam maštala. Jaka i zdrava s prodornim pogledom.

Jela je energično i smijala se vrlo lako. Rano je progovorila, a s nekom jednostavnošću je i stvarala prijateljstva s kim god se upoznala. Kad bih je zagrlila, ona bi mi uzvratila, a ja sam mogla osjetiti moje srce i njezino srce kako kucaju kao jedno.

Istina je da sam i ja sama, kao i većina mojih rođaka, sitne građe, ali je Sophie bila sitna i izvan te dimenzije, bila je slaba, mršava i blijeda. Suprotnosti između Lilah i Sophie ubrzo su prešle okvire fizičkog.

Došla sam do tačke kad sam počela gledati svaki Sophiejin potez kroz objektiv neuspjeha. Na rođendanskoj zabavi samo se odšetala od druge djece koja su igrala grupnu igru. Tad sam rekla: “Evo je opet, ponaša se asocijalno!”, ali druga mama mi je tad rekla: “Sophie radi nešto svoje, nije je briga za glupu igru. Pametna je ona cura”. I ja sam se iznenadila, ali zato jer sama nikad nisam vidjela svoje djete na takav način.

Odvratno sam se ponašala prema njoj. Nazvala sam psihologa i umjesto da njoj postavi dijagnozu rekla je da je problem u meni. Imam osetljivo djete.

Shvatila sam da sam htela tri nemoguće stvari, da je Sophie jača (hipersenzitivna je), da bude otvorenija (stidljiva je) i da bude cool (Sophie i danas najviše voli mačiće i anđele).

Sophie je proslavila sedmi rođendan a nevjerovatno otkriće uznemirilo je našu porodicu. Na sugestiju našeg pedijatra, koji je bio zabrinut za njen spori rast, Sophie je prošla neke testove i utvrđeno je kako joj nedostaje hormona rasta u organizmu što je usporilo njen razvoj od samog rođenja.

Iako joj je bilo 7 godina, ona je svojim mentalnim i fizičkim razvojem bila nekoliko godina iza svojih vršnjaka. To nije bila dijagnoza koju sam očekivala, ali imala je smisla.

Nedostatak hormona rasta objasnio je sva njena neobična stanja – od loših raspoloženja, anksioznog ponašanja, poteškoća u komunikaciji do nedostatka apetita. Moja prva reakcija bila je olakšanje – dijagnoza! Zatim osjećaj griže savjesti.

Sve to vrijeme, moja Sophie se mučila. Suočavala se s velikim izazovima svaki dan i to bez majke koja bi trebalo da vjeruje u nju. Što je još gore, ja sam joj zamjerala što me razočarala. Odmah sam zažalila što sam ono pričala tokom godina.

Bila sam sve nježnija. Danas ona ima 9 godina i terapija hormonima dala je jako dobre rezultate. Sophie je danas u gimnastičarskom klubu, rastura testove u školi, odlazi kod druge djece i obožava da skida pjesme na svoj iPod.

Gleda me u oči i odgovara na pitanja. Prilično sam sigurna da je sad sretna većinu vremena. Znam da sam napravila mnogo štete svojoj porodici i svojoj ćerki.

Nadam se da mi to neće zamjerati jednog dana i da šteta koju sam napravila nije nepopravljiva", napisala je majka.

Suprug ove žene kaže kako smatra da je ona dobar roditelj.

"Postoji ogromna lista stvari koje ti niko ne kaže kad dobiješ djecu. Jedna od njih je i ta da će te tvoje djete naučiti kako da budeš dobar roditelj, ako si ga voljan poslušati. I ja znam da ona sluša našu djecu, zato jer svaki put kad Sophie ima neku dobru vijest ili neki problem ili je povrijeđena, prvo traži svoju mamu”, napisao je otac Sophie i Lilah, prenosi Telegram.hr.