Na Mont Everestu ima oko 200 mrtvih tijela koja služe kao putokazi

Više od 200 ljudi je umrlo tokom penjanja na Mont Everest. I pored činjenice da je uspinjanje jako opasno, ljudi ne odustaju u testiranju svojih granica. Zapravo oni koji se penju često prolaze pored smrznutih, mrtvih tijela na ruti, pa su neki leševi dobili i "nadimke", a ujedno služe i kao putokazi. Ovo su neki od njih, prenosi Balkanspress. 

Naime, Mont Everest je planinski vrh na kojem se može umrijeti na mnogo načina - od padanja u ponor, preko zatrpavanja odronom do gušenja uslijed nedostatka kisika.

Zelene čizme

Vjeruje se da tijelo "Zelenih čizama" pripada Indijcu koji je poginuo 1996. a čije pravo ime je Cevang Paljor. Njegovo tijelo leži blizu pećine pored koje svaki planinar koji ide ka vrhu mora da prođe. Zelene čizme sada služe kao znak koji ljudi koriste da bi znali koliko su blizu vrha. Ovaj čovjek je poginuo pošto se odvojio od članova tima svoje ekspedicije. Tražio je utočište u pećini, ali bez uspjeha. Ostao je tamo, drhteći od jezive hladnoće sve dok nije izdahnuo.

Dejvid Šarp

Prije 10 godina Dejvid Šarp se pridružio Zelenim čizmama. Zastao je i napravio pauzu u fatalnoj pećini da bi se odmorio. Tijelo mu se smrzlo, i ostao je nepokretan dok je još bio živ. Preko 40 alpinista je prošlo pored njega dok je sjedio i čekao svoj posljednji čas. Priča se da su ljudi koji su prolazili pored njega mislili da je on zapravo Zelene čizme i da se zbog toga nisu zaustavljali. Na kraju neko je čuo Dejvidovo stenjanje i shvatio je da je živ, pokušali su da mu daju kisik i podignu ga, ali bilo je prekasno.

Frensis Arsentijev

Prva Amerikanka koja je 1998. stigla do vrha bez boce s kiseonikom. Profesionalci to nikada nisu doživjeli kao veliki uspjeh jer se Frensis nikada nije spustila s Mon Everesta. Poslije teške noći u kampu, njen suprug, također alpinista je primijetio da je nema. Uprkos opasnostima je riješio da se vrati unazad i potraži je. Dok se vraćao sreo je tim alpinista iz Uzbekistana koji su mu rekli da su pokušali da pomognu Frensis, ali da su morali da je napuste pošto su i sami istrošili kisik. Sutradan dvoje alpinista je pronašlo Frensis koja je još bila živa, ali u jako lošem stanju da bi mogla da se kreće. Sjekira za led i konopac njenog supruga su bili u blizini, ali njega nije bilo nigdje. Frensis je umrla tamo gdje su je pomenuti alpinisti ostavili, a nestanak muža je objašnjen tek sljedeće godine kada su njegovo tijelo našli. Pao je sa litice.