MLADI I USPJEŠNI/Admira Muratspahić (23) se od djetinjstva bavi poljoprivredom: Nije jedini cilj da u životu imamo samo za cigare i kafu

Novi.ba nastavlja serijal priča o uspješnim mladim ljudima, koji su odlučili ostati u Bosni i Hercegovini i pokazati kako se trudom, zalaganjem i odricanjima može uspjeti i u granicama naše zemlje.

Naša današnja sagovornica bila je 23-godišnja Admira Muratspahić iz naselja Dražev Dolac kod Gornjeg Vakufa-Uskoplja, a koja se još od djetinjstva bavi poljoprivredom.

Na početku našeg razgovora Admira nam je rekla kako je bavljenje poljoprivredom stvar navike, te da sam posao traži mnogo odricanja.

- Od četvrtog razreda sam pomagajući roditeljima stekla tu naviku. Samo tada sam radila, jer sam morala pomagati  roditeljima i svaki put bih samoj sebi govorila: ,,kada ja  odrastem nikad neću raditi ovaj posao". Posao jedog poljoprivrednika traži puno, čak je bilo dana gdje se radilo i po 15 sati dnevno - kazala nam je Admira.

Tradicija prodaje kupusa u gornjovakufskoj općini datira od prije 50-60 godina, a zanimljivo je i da “vakufski kupus“ u bivšoj Jugoslaviji bio jedan od najtraženijih. Međutim, potražnja za kupusom danas je nešto slabija nego prethodnih godina.

- Trenutna potražnja kupusa nije baš najbolja. Svako prodaje onako kako se snađe. Borba je velika. Sigurnu prodaju niko ne garantuje, što je naravno žalosno. Bilo je čak godina kada je kupus ostajao na livadama. A na pitanje da li može da se živi od prodaje kupusa, zavisi od godine.  Svaka godina je drugačija. U biti uvijek postoji strah u smislu šta će biti dogodine Ako je ova godina bila dobra, da li će biti sljedeca itd... Ali, da se oslonimo samo na kupus, odgovor je ne, ne bi se moglo živjeti. Mi sadimo  i druge poljoprivredne kulture tako da se tu pronalazimo. Dok se na jednom zaradi više, na drugom manje. Općenito, od poljoprivrede može da se živi lijep život - naglasila je ova vrijedna mlada žena.

Nakon što je završila bugojansku gimnaziju 2013. godine sa odličnim uspjehom, Admira je na preporuku oca na jednoj njivi zasadila kupus, a tada je dobila i veći motiv da se ovim poslom krene intenzivnije baviti.

- Većinom radni dan mi započinje onako kako vrijeme zapovijeda, uvijek se moramo prilagođavati vremenskim uslovima. Pored vremenskih uslova, tu je moja porodica, dvoje djece koji  su stari jednu i tri godine i naravno muža. Zatim idemo na polje gdje sve radim, od kopanja, nošenja,  zalijevanja. Radim sve i ništa mi nije teško - opisala nam je Admira svoj jedan radni dan. 

Na pitanje koliko je danas mladima interesantna poljoprivreda kao nešto od čega mogu živjeti, Admira naglašava kako iz ličnog iskustva može potvrditi kako mladi neće da rade.

- Kad je najveća sezona ne može se naći radnik za dnevnicu da bi pomogao. Svi su se nekako oslonili na ono, ja ću ga nazvati kao ,,ništa". Ako im roditelji daju za kafe i cigara njima je dosta. Ili čak ako danas dođu da zarade dnevnicu, sutra već neće,  jer im može biti za taj dan. Nije jedini cilj da u životu imamo samo za cigare i kafu - naglasila je Admira i dodaje:

- Od poljoprivrede se može živjeti, važno je da to želimo da radimo. Treba se potruditi. Treba učiti od starijih i slušati savjete stručnjaka. Jer samo tako se može proizvesti određena  poljoprivredna grana od koje će se moći živjeti. I svima je puno bolje posaditi dva duluma kupusa nego da idu na dnevnicu ili u firmu gdje je plata ispod svake granice. 

Za kraj, Admira nam je rekla i kakvi su njeni planovi za budućnost:

 - Moji planovi za budućnost idu u smislu započinjanja svog vlastitog biznisa. Trenutno ne znam šta će to biti. Ali, čim mi se ukaže prva prilika da profitiram u tom smislu,  naravno da ću je iskoristiti.