Udavala se 8 puta za milionere, preminula u teškim mukama: Kontroverzan život najpoznatije glumice! (FOTO)

Američka glumica mađarskog porijekla, koja je preminula 18. decembra 2016. u 99. godini, bila je poznatija po svojih devet brakova i bezbroj ljubavnika nego po filmskoj karijeri...

Nijedan muškarac s kojim sam bila u vezi nije mi se zamerio toliko da bih mu vratila dijamante koje mi je poklonio – izjavila je mnogo puta, i tog načela se držala cijelog života.
 
Iako je glumila u pedesetak filmova i nebrojeno puta nastupala u raznim emisijama na televiziji, Za Zu Gabor svijet će pamtiti po burnom životu, devet brakova i stotinama pikantnih veza koje nikada nije krila.

 
– Brak bi se morao bazirati na načelu pedeset-pedeset. Muškarac mora imati barem pedeset godina i najmanje pedeset miliona dolara – govorila je.
 
Iako se podaci oko njenog rođenja razlikuju, izgleda da je najvjerodostojniji onaj prema kome je rođena 6. februara 1917, u Budimpešti, kao Sari Gabor. Bila je druga od tri kćerke vojnog oficira Vilmoša Gabora i domaćice Joli Gabor.

Njene sestre, starija Magda i mlađa Eva, bile su odmalena izuzetno vezane za Za Zu, a sve ih je pod budnim okom držala majka, koja je, ne ostvarivši snove da postane glumica, odlučila da kroz kćerke realizuje svoje ambicije.
 
Porodica Gabor je bila vrlo imućna: živjeli su u raskošnoj vili u Budimpešti, o kojoj se brinulo sedamnaest članova posluge. Sve kćerke su pohađale skupe privatne škole, najprije u Mađarskoj, potom u Švajcarskoj, a Za Za je godinu dana studirala i na Konzervatorijumu u Beču. Joli Gabor, koja je, kad joj se kćerka proslavila u Holivudu, napisala autobiografiju, nije krila kako je pred decu postavljala visoke ciljeve.
 
– Morale su da nauče kako nije dovoljno biti samo lijep. Morale su da budu najljepše i da se ponašaju kao dame – otkrila je.
 
Majka im je, dok su još bile djevojčice, usadila uvjerenje da su za ženu najveći aduti izgled i ljepota, pa je Za Za već s trinaest godina odlučila da ’unovči’ svoj izgled. Prijavila se na izbor za mis Mađarske i – pobjedila. U biografiji ’Jedan život nije dovoljan’, koju je izdala šezdesetih godina prošlog vijeka, priznala je:
 
– Nosila sam krunu samo pet minuta, a onda je žiri saznao koliko mi je godina, pa su me otjerali kući.
 
Ali, pobjeda na tom takmičenju samo ju je učvrstila u uvjerenju da je majka imala pravo: ljepota je ključ uspjeha. Splet bizarnih okolnosti gurnuo ju je u prvu pravu avanturu samo šest godina kasnije: na povratku iz škole pronašla je napušteno štene škotskog terijera i donijela ga kući. Otac, veliki ljubitelj konja, nije dopustio da mu kćerka zadrži najnovijeg psa (već su imali trinaest), pa je Za Za došla na spasonosnu zamisao: udaće se, i tako niko neće moći da joj zabrani da zadrži psa. Pozvala je prijatelja svog oca, turskog atašea za kulturu Burhana Belgea, i predložila mu da se vjenčaju.

Turski diplomata joj je, naime, prilikom jedne večere u njihovoj kući, rekao kako će je jednoga dana sigurno zaprositi. Burhan je na njen predlog – pristao.
Otac je bio zgranut, ali je majka uspjela da ga smekša tvrdeći da je politička situacija u Evropi napeta i da ne bi bilo loše da imaju dobre diplomatske veze. Vjenčali su se početkom 1937, neposredno prije nego što je Za Za proslavila dvadeseti rođendan.
 
– Nisam uopšte razmišljala o tome da je Burhan stariji od mene dvadeset osam godina, jedino mi je bilo važno to da sam mogla zadržati psa. Ali, mom mužu se pas nije svidjeo, a pogotovo nije voljeo što je spavao sa mnom u krevetu. Turci više vole mačke. Zato nismo nikada ni konzumirali brak. Iskreno govoreći, moj suprug prema meni ponašao kao stric: pazio je da odlazim na nastavu, idem zubaru, ponašam se pristojno. Bio je pametan čovjek i od njega sam mnogo naučila – priznala je jednom.
 
Poslije dolaska u Ankaru, Za Za je zavoljela Tursku i dobro naučila jezik svoga muža. Ali, bilo joj je, kako je sama otkrila, mnogo važnije što je upoznala brojne zanimljive muškarace. Jedan od njih bio je Kemal Ataturk, otac moderne turske države. A markantni brkati Turčin bio je poznat po svojoj strasti prema lijepim i vrlo mladim djevojkama.
 
– Ni sama ne znam kako se to dogodilo, ali Kemal je vrlo brzo počeo neodoljivo da me privlači. Iskreno, impresionirao me je svojim sek*ualnim umijećem i zaveo perverzijama – napisala je u svojoj knjizi.

Drugi svjetski rat bio je pred vratima, vremena su bila teška, neizvijesnost zbog pretećih sukoba postajala je sve teže podnošljiva, pa je Za Za pošla stopama mlađe sestre Eve, koja se 1939. s mužem, švedskim ljekarom, preselila u Kaliforniju. Eva je, kao uostalom i njene sestre, sanjala kako će jednoga dana postati glumica. Međutim, iako se trudila, nikada nije uspjela da dogura dalje od nekoliko skromnih B-produkcija u kojima je izgovorila tek pokoju riječ.
 
Za Za je, međutim, imala jaču volju i veću upornost. Početkom 1941.
doputovala je u SAD, koristeći blagodati diplomatskog pasoša. Supruga je, bez oklijevanja, ostavila u Ankari i odmah pokrenula brakorazvodnu parnicu.
 
Holivudska društvena scena bila je za nju raj: sve je vrvjelo od milionera koji su opsjedali lijepu mladu Mađaricu. Ona se, naravno, nije opirala, a operacije sabiranja i množenja savladala je do savršenstva u rekordno kratkom vremenu.

– Obožavam muškarce, ali samo one s pedeset karata – govorila je.

A takvih je bilo u izobilju i Za Za nije gubila vrijeme: sredinom 1941. postala je ljubavnica Konrada Hiltona, teksaškog multimilionera i vlasnika lanca hotela ’Hilton’.
 
– Zaprosila sam ga početkom 1942. i on je odmah pristao. Muškarcima nije dobro dopustiti da sami donose odluke, jer to onda predugo traje – priznala je u svojoj knjizi.
 
U braku koji je trajao nepunih šest godina, Za Za je 10. marta 1947. rodila svoje jedino dijete, kćerku Frančesku, iako u svojoj knjizi nije propustila da napiše kako je njena kćerka ’rezultat silovanja u umirućem braku’.
 
Shvativši da je od Hiltona dobila onoliko koliko je planirala, pokrenula je razvod i krajem 1947. ponovo postala slobodna žena, piše zenskatv.
 
– Razvesti se od nekoga samo zato što ga više ne voliš jednako je glupo kao i udati se za nekoga samo zato što ga voliš – izjavila je poslije okončanja parnice.
 
S impresivnim milionima dolara koje je spretno obezbjedila razvodom, povukla je svoje roditelje i sestru za sobom, smatrajući da će im, poslije završetka Drugog svjetskog rata, u Americi biti bolje nego u komunističkoj Mađarskoj.
 
Iako su se njeni roditelji razveli 1939, oberučke su prihvatili poziv svoje kćerke pa su se, nakon što su najburnije razdoblje ratnih zbivanja proveli u Portugalu, doselili u Kaliforniju. Majka Za Ze Gabor je procvetala: konačno joj se pružila prilika da postane glumica – ili se njoj barem tako činilo.
 
Međutim, u konkurenciji prelijepih mladih djevojaka sa svih strana svijeta, želja joj se nije ostvarila. Zato se, tokom vremena, pokazala kao vrlo uspješna preduzetnica, otvorivši dvije prodavnice ekskluzivnog nakita – jednu u mondenskoj aveniji Medison u Njujorku, a drugu u Palm Biču.
 
Uspjela je i da se dva puta uda i razvede, ali u tome svojim kćerkama nije bila ni do koljena.
 

Starija sestra Magda, jedina bez glumačkih ambicija, nije gubila vrijeme, što je u slučaju sestara Gabor u prvom redu znači pronači dovoljno ’kvalitetnog’ muža. Za Za joj je svijesrdno pomagala: osim što ju je uvela u krug filmskih reditelja i producenata, upoznala ju je s mnogim drugim važnim ljudima filmske prestonice, pa se Magda ubrzo udala za scenaristu Vilijama Rankina. Njihov brak, doduše, nije potrajao duže od nekoliko mjeseci, ali je Magda tim brakom, naravno, finansijski profitirala. Drugi, onaj s glumcem Džordžom Sandersom, bio je još kraći, ali i šokantniji. Naime, kad se Magda već poslije šest nedjelja braka razvela od Sandersa, s njim je vezu počela – Za Za.
 
I njega je slavna Mađarica zaprosila, iako je u vrijeme kad je njihova veza počela imala i druge muškarce, što nikome, pa ni Sandersu, nije bilo nepoznato.

Za Za Gabor i Džordž Sanders vjenčali su se 1949, u vrijeme kad je ona još čekala svoju prvu pravu priliku na filmu. Iako mnogi i danas smatraju da nestašna Mađarica nije za sobom ostavila nikakav iole značajniji glumački trag, njen šarm, ljepota i nadasve duhovitost, po čemu je u Holivudu postala poznata, omogućili su joj i glumačku karijeru. Prvi put zapazili su je 1951, kad je nastupila u TV emisiji ’Bachelor’s Heaven’, pojavivši se u studiju u prelepoj ’Balenciaga’ crnoj haljini, sa skupocenom dijamantskom ogrlicom i prstenom.
 
Tim nastupom je fascinirala publiku, ali i sve one iza kamera: u samo nekoliko dana dobila je ponudu za stalni angažman od pet godina, a odmah zatim i prvu filmsku ulogu – u mjuziklu ’Lovely To Look At’ (1952).
 
Interesovanje za nju i njenu mlađu sestru bilo je toliko da su obje lijepe Mađarice, u razdoblju od samo nekoliko mjeseci, osvanule na naslovnicama tada uticajnog i visokotiražnog magazina ’Life’.
 

– Bile su lijepe kao grijeh – priznao je popularni američki TV voditelj Marv Grifin, koji je u svojim emisijama često ugošćavao obje sestre. Sa Evom je, poslije nekoliko njenih nastupa, čak započeo vezu koja je trajala punih dvanaest godina, a Za Za je, iako već u trećem braku, rastuću popularnost koristila kako bi došla do sve uticajnijih muškaraca koji su je, što nikada nije ni pokušala da prikrije, neodoljivo privlačili.
 
O nekim temeljnim građanskim normama tada, a ni ikada poslije, nije marila, pa je bila u kratkotrajnoj vezi sa sinom svog drugog muža, Nikijem Hiltonom, koji je u to vrijeme teško patio zbog razvoda od Elizabet Tejlor, ’kratko, ali slatko’ provela je neko vrijeme s Džonom Ficdžeraldom Kenedijem, budućim američkim predsjednikom, koji je tada bio senator i svima poznat kao osoba koja nije u stanju da odoli lijepoj ženi.
 
Osim nekoliko susreta s Čarlijem Čaplinom, koje je, čini se, mnogo bolje upamtio on nego ona, Za Za je bila i u kratkotrajnoj vezi i s Porfirijem Rubirosom iz Dominikanske Republike, vjerovatno najpoznatijim plejbojem svih vremena. Kako je njen brak s Džordžom Sandersom početkom 1954. bio na izdisaju, Rubirosa je po svaku cijenu željeo da se vjenča s njom, ali ga je ona odbila. Rubirosa je bio privlačan, s lakoćom je slamao ženska srca, ali je imao i veliku manu – njegov račun u banci nije bio fascinantan. Istina, to je bio samo jedan, ali presudan, razlog. Onaj drugi, filmska karijera, postajao je sve značajniji. U filmu Džona Hjustona, ’Mulen ruž’, koji je Za Za snimala 1952, slavni reditelj se i te kako namučio dok je svojoj glumici objašnjavao kako treba odigrati neku scenu, a kad mu to ni poslije nekoliko desetina pokušaja nije uspjelo, izgubio je strpljenje i rekao:
 
– Za Za, zaboravi glumu! Samo pođi prema kameri, zanjiši svoju mađarsku zadnjicu i izgledaj kao da želiš da vodiš ljubav.