Drugi maj 1992.: Slabo naoružani branitelji su poručili: Sarajevo neće nikada pasti!

Drugog maja navršavaju se 23 godine od Bitke za Sarajevo, poznatije kao Bitka za Predsjedništvo RBiH, po mnogima ključnog događaja s početka agresije, koji je umnogome odredio sudbinu tadašnje međunarodno priznate države Bosne i Hercegovine.

Drugog maja 1992. godine, dana koji se duboko urezao u pamćenje građana glavnog grada BiH, osujećen je pokušaj tadašnje JNA i paravojnih formacija bosanskih Srba da ovladaju zgradom Predsjedništva RBiH, simbolom državnosti, te tako presječi grad Sarajevo, što bi, najvjerovatnije onemogućilo njegovu odbranu, te time najneposrednije ugrozilo opstanak države BiH. 

Odsudne borbe vođene su stotinjak metara dalje, na Skenderiji, i samo zahvaljujući herojstvu i nesebičnoj požrtvovanosti bh. branitelja, spremnih da se vlastitim tijelima suprotstave agresorskim tenkovima, toga dana je odbranjeno Sarajevo, a prema ocjenama analitičara, i suverenost, cjelovitost i nezavisnost države Bosne i Hercegovine.

Tada višestruko nadmoćniji neprijatelj zaustavljen je i to isključivo pješadijskim naoružanjem. Agresor je napao grad iz čak tri pravca: iz Lukavice, Nedžarića i s Trebevića. Elitna jedinica Niških specijalaca pamtit će taj dan zauvijek. Zaustavljeni su kod Doma sindikata, do kojeg su došli tramvajem.

Upravo tog 2. maja počela je žestoka opsada grada koja je trajala čak 1.460 dana. Mada je mnogo ranije pripremljena, a ranije i započela.

Hazim Bahtović, pripadnik tadašnje Teritorijalne odbrane BiH, 2. maja 1992. godine bio je u naselju Grbavica, nedaleko od Skenderije:

"Veliki tenk, s onom grtalicom naprijed, ide ispred moje škole na Skenderiji. Mislim, ono van pameti, šta se dešava", prisjetio se Bahtović u jednom dokumentarcu o odbrani Sarajeva.

Oko 13 sati tenkovi JNA krenuli su prema zgradama Predsjedništva i Skupštine Sarajeva. Zaustavljeni su, a svijet je obišla slika tramvaja u plamenu. Tog dana je zapaljena i izgorjela i zgrada Glavne pošte u Sarajevu.

"Njima je trebala zgrada Predsjedništva samo da se jave na svoju televiziju: Evo se javaljamo iz Predsjedništva, nacionalisti su rastjerani... Zgrada Predsjedništva je simbol države BiH u tom trenutku", kazao je član ratnog Predsjedništva BiH Stjepan Kljujić. 

Istog dana zarobljen je i tadašnji predsjednik Predsjedništva BiH Alija Izetbegović, koji se vraćao s mirovnih pregovora iz Lisabona. Njega je na Sarajevskom aerodromu zarobila JNA, a potom je odvezen u Lukavicu, odakle se javio u program TV Sarajevo. 

Prvi put nakon Drugog svjetskog rata, poslije 47 godina, tog 2. maja 1992. godine u Sarajevu je označena zračna opasnost. Od tog dana Sarajevo je bilo pod opsadom, bez hrane, struje i vode. Presječene su komunikacije, a grad je bio svakodnevno granatiran. I tako 1.460 dana.

Pucnjava iz automatskog oružja i eksplozije artiljerijskih granata satima su odjekivale centrom Sarajeva tog 2. maja. Građani u početku nisu ni znali šta se tačno dešava, a po intenzitetu pucnjave i siline eksplozija bilo je jasno da se ne radi o uobičajenom puškaranju i sporadičnom granatiranju grada. 

U direktnom radijskom prenosu dnevnika tadašnje Televizije Sarajevo građani, ali i svjetska javnost su saznali da je Predsjedništvo BiH napadnuto, da je Komanda JNA u Sarajevu u okruženju, da je predsjednik države u zarobljeništvu, da se grad razara iz svih artiljerijskih oruđa i da se posredstvom medija pregovara o obustavi vatre i razmjeni zarobljenih. 

"Kada je predsjednik Izetbegović zarobljen i kada je bila razmjena, ne bi oni njega tako lako pustili da su 2. maja završili posao. Mi smo taj dan veliki posao odradili. 2. maj je za mene ključni dan toka rata u Sarajevu, jer tog dana je Sarajevo trebalo biti presječeno. Oni su došli do Predsjedništva nekih tridesetak metara. Da su uspjeli ući, tok rata bi bio drugačiji", tvrdi jedna od legendni odbrane grada, Dragan Vikić, komandant Specijalnih jedinica MUP-a.

Nakon toga, tokom četiri godine se živjelo bez vode, bez struje i bez hrane uz svakodnevna žestoka granatiranja i prijetnju snajpera. Bila je to konstantna prijetnja smrću Sarajlijama. Ipak, ovaj grad, kao i njegovi građani su izdržali. I pobijedili.