DJEVOJKA KOJA MOŽE PROMIJENITI SVIJET/ LAMIJA GUTIĆ ZA NOVI.BA: Napredak se može ostvariti samo ako ulažemo u svoje obrazovanje
Centar za promociju civilnog društva (CPCD) kroz svoj SMART Resursni centar od 2014. godine poduzima niz koraka u cilju uključivanja što većeg broja mladih u najveći edukativni događaj na svijetu – Sat kodiranja (The Hour of Code).
Ovaj događaj svake godine okupi na desetine hiljada djece u cijeloj Bosni i Hercegovini, a jedna od učesnica na ovom događaju prethodne tri godine bila je i Lamija Gutić, koja se za IT sektor počela interesovati u osmom razredu.
Lamija je i ambasadorica Goodwalla, platforme koja pomaže učenicima da pronađu svoj idealni univerzitet, te da znaju kakvu su im šane za upis na isti.
U razgovoru za Novi.ba pojasnila je kako je došlo do toga da postane ambasadorica, govorila je o svojim hobijima, ali i planovima za budućnost.
Cijeli intervju sa Lamijom, pročitajte u nastavku.
1. Tvoja životna priča može poslužiti kao inspiracija mnogim mladim ljudima u našoj zemlji, ali i regionu, na samom početku možeš li se predstaviti našim čitateljima, ko je Lamija Gutić?
Za početak, imam 16 godina i učenica sam drugog razreda Prve bošnjačke gimnazije u Sarajevu. Za programiranje sam se počela interesovati u osmom razredu osnovne škole kada sam učestvovala na Satu kodiranja 2014, koji se tada održao prvi put u Bosni i Hercegovini na inicijativu Centra za promociju civilnog društva i tako je i počela ta IT priča. Bavim se društvenim mrežama i sadržajima koji se mogu naći na Facebooku ili Instagramu. Smatram da socijalni mediji danas mogu biti jako sredstvo za širenje ideja ili poruka koje želimo poslati svijetu, ali i mjesto gdje možemo izraziti svoju ličnost i prikazati sebe kako god želimo. O društvenim mrežama ću reći nešto više kasnije.
2. Ambasadorica si Goodwalla, platforme koja pomaže učenicima da pronađu svoj idealni univerzitet, te da znaju kakvu su im šane za upis na isti, kako je zapravo došlo do toga postaneš ambasadorica?
Goodwall je globalna platforma za sve srednjoškolce svijeta gdje se ustvari upoznajemo, dijelimo iskustva i imamo priliku da nas primijete svjetski univerziteti, ali i da osvojimo stipendije. Goodwall je mjesto gdje svi učenici imaju priliku postavljati svoja postignuća, bilo da su ostvarena pri nastavi ili van škole. Ambasadorica Goodwalla sam postala ovog ljeta kada sam završila određene zadatke koji su se od mene tražili kako bih postala jedna od ljudi koje šire poruku ove platforme. Veliko je zadovoljstvo dijeliti poruku svega što Goodwall jeste među ljudima za koje znam da će im ova aplikacija pomoći da prikažu drugima svoj rad, ali da i sami prate svoj napredak u svim sferama života
3. Dokaz si da programiranje nije samo muški posao, kada se kod tebe javila ljubav prema programiranju i IT sektoru?
Kao što sam već rekla, za IT sam se počela interesovati u osmom razredu i onda se to jednostavno nastavilo i kasnije. Iako sam se za IT počela zanimati još tada, interesovanje za web development se javilo otprilike godinu poslije kada sam se prijavila na prvi IT trening iz web developmenta koji je organizovala inicijativa IT Girls, inicijativa koju podržavaju tri UN-ove agencije, Unicef, UNDP i UN Women.
Nakon Sarajeva, treninzi su se održavali širom Bosne i Hercegovine kako bi se djevojke i djevojčice u BiH potakle da izađu van svojih okvira i zanimaju se za nešto što bi nekim možda bilo novo, a za druge mjesto gdje se mogu ohrabriti i izraziti kroz svoj rad. Obje inicijative, IT Girls i Sat kodiranja i danas potiču drugu djecu i djevojke da se zainteresuju za IT i sve mogućnosti koje nosi. Danas je IT zašao u sve sfere života, tako da se ne moramo baviti samo računarstvom kako bismo bili u IT-u. Svako danas tu ima svoje mjesto, samo je bitno da se pronađe.
4. Kada se ne baviš programiranjem, kako provodiš svoje vrijeme, koji su tvoji hobiji?
Kada mi školske obaveze dozvole, volim čitati nešto po svom izboru jer mislim da knjige mogu biti pravi bijeg od stvarnosti u neki svijet koji sami sebi stvorimo čitajući jer tako napuštamo svoje domove i putujemo na sva ta mjesta iz knjiga. Svako čitanje je putovanje, a čitajući možemo proputovati svijet, ali i van njega. Mislim da bi se mladi trebali više interesovati za svoj jezik i inače za pismenost jer nam je ona potrebna čime god se kasnije bavili u životu.
Jednostavno to bi nam svima trebao biti integralni dio života. Pored čitanja, obzirom na to da sam završila nižu muzičku školu, muzika je moja prva ljubav od prvog dana i sigurna sam da nikada neće napustiti moj život. Baš kao i čitanje, i ona može nekada poslužiti kao pravi bijeg. Iako sam prije imala više vremena za to, i sada se povremeno bavim fotografijom i sada te fotografije najčešće stavljam na instagram ili Facebook stranicu. Kao i većina mladih, dosta vremena provodim na društvenim mrežama, najviše na Instagramu i Tumblru i tu volim postavljati fotografije svega što me fascinira.
Nažalost, mnogi ih danas koriste pogrešno, ali mislim da samo mi određujemo kakav ćemo sadržaj tražiti na Facebooku ili Instagramu, tako da ako se desi da mi se nešto što vidim ne sviđa, samo ću prestati pratiti tu osobu. Nema potrebe za širenjem bilo kakve sujete jer svako ima pravo stavljati šta god želi na svoj profil. Kada sam u školi, uživam na časovima biologije, engleskog i književnosti.
5. Ne možemo, a da ne spomenemo da te UN Woman istaknuo kao djevojku koja može promijeniti svijet, šta je tvoj najveći cilj, te koja je tvoja vizija svijeta?
UN je 2015. godine objavio plan za ostvarenje 17 Ciljeva održivog razvoja, a moji omiljeni ciljevi su cilj kvalitetnog obrazovanja i dobrog zdravlja i blagostanja. Kvalitetno obrazovanje zaslužuju sva djeca bez obzira na to gdje žive ili u kakvim uslovima žive. Čak i bitnije od obrazovanja je zdravlje. Zdravstvena njega mora biti dostupna svima jer je to fundamentalno ljudsko pravo koje se prosto mora poštovati.
6. Za kraj, koji su tvoji planovi za budućnost i šta bi poručila mladim ljudima?
Što se tiče mojih planova, ja sam samo sigurna u to da svoju budućnost vidim ovdje. Svakako da želim studirati negdje van Bosne i Hercegovine, ali želim da to stečeno znanje primjenjujem ovdje. Ne mogu se zamisliti da mijenjam ijednu drugu državu pored svoje. Jedini način da se zemlja poput Bosne i Hercegovine izgradi u prosperitetnu državu je da ima obrazovanu omladinu koja nakon što završi fakultet neće odmah otići i tražiti posao u razvijenim zemljama Evrope ili svijeta.
Sam čin takvog odlaska je po meni dosta sebičan i ne mogu da shvatim mlade ljude koji ne vide nikakvu perspektivu u BiH. Napredak se može ostvariti samo ako svi budemo ulagali u svoje obrazovanje, a vlast u obrazovanu mladost koja želi ostati ovdje i trudi se svim silama da ostvarimo napredak ovdje. Jedna od mojih želja je da se smanji taj odlazak mladih jer zaista, ako se dovoljno potrudimo, možemo ostvariti ono što nam je sada nezamislivo.
Neizbježno je da će na takvom putu postojati prepreke, ali naš entuzijazam treba da ih nadvlada. Ne trebamo dozvoliti da budemo još jedna “propala” generacija koja nije ništa ostvarila iako danas imamo sve. Neki prije nas možda nisu uspjeli ništa ostvariti, ali iz tuđih grešaka trebamo učiti. Ja apsolutno razumijem one koji ne vide rješenje u ostanku u Bosni i Hercegovini. Ali domovina je prosto takva. Strašno nas iritiraju političari, stanje ali ipak je volimo bez obzira na sve što se dešava. Ni ja nisam zadovoljna stanjem kakvo je sada, ali vjerujem da moja generacija ima ogroman potencijal koji će se pretvoriti u prosperitet Bosne i Hercegovine.
Nekim ljudima možda smetaju različitosti i pluralizam koji je ovdje prisutan od davnina, ali mislim da to trebamo zavoljeti u svojoj državi jer smo po tome zaista posebni. Neki će to možda vidjeti kao prepreku koju nam vlast nameće kao nešto loše, ali ja to vidim kao jednu od najljepših osobina svoje domovine. U Bosni i Hercegovini ne postoji pozitivni ili negativni polaritet. Ovdje ne postoji pobjednik ili gubitnik. Ovdje svi možemo biti pobjednici ako se dovoljno potrudimo.