Živi svoj san: Prkosi prijetnjama smrću kako bi bila na nebu

Svijet
Živi svoj san: Prkosi prijetnjama smrću kako bi bila na nebu
Niloofar Rahmani odmalena je sanjala da se bavi poslom koji je u Avganistanu gotovo u cijelini rezervisan samo za muškarce.

Niloofar Rahmani odmalena je sanjala da se bavi poslom koji je u Afganistanu gotovo u cijelini rezervisan samo za muškarce.

Afganistanska prva pilotkinja od pada talibana prkosi prijetnjama smrću i arhaičnim rodnim normama kako bi se infiltrirala u posao koji je gotovo u cijelini rezervisan za muškarce.

Odjevena u kaki kombinezon, s Aviator naočalama i crnom maramom na glavi, 23-godišnja Niloofar Rahmani upečatljiv je prizor u vazduhoplovnoj bazi u Kabulu - u kojoj inače nema žena.

'Mnoge djevojke u Afganistanu imaju snove, ali brojni problemi i prijetnje stoje im na putu', priča djevojka, prenosi AFP.

Rahmani je odrasla u Kabulu, a za obuku u vazdušnim snagama prijavila se 2010. godine. Tajila je to od članova svoje rodbine koji vjeruju da žena nema šta raditi izvan kuće. Dvije godine kasnije postala je prva žena žena pilot u zemlji od rušenja talibanskog režima, te prva pilotkinja borbenog aviona u istoriji Avganistana.

Nekad nezamislivi podvig osigurao joj je nedavno nagradu za hrabrost američkog State Departmenta i nadimak 'Afganistanski Top Gun' na društvenim medijima.

Vjeruje se da su pilotkinje postojale i prije talibanske ere, ali detalji su oskudni. Gotovo 14 godina otkako su amerikanci srušili talibansku vladu, žene u Avganistanu su napredovale pa su među zastupnicima i sigurnosnim osobljem uobičajena pojava.

Dogodile su se dakle promjene u ženskim pravima jer prije nisu smjele napuštati domove bez muške pratnje. No, konzervativni stavovi i dalje prevladavaju pa je Rahmani dobivala prijeteće pozive i pisma, navodno od talibana, u kojoj su je upozoravali da mora dati otkaz.

Prijetnje su tokom 2103. toliko porasle da je bila prisiljnena napustiti zemlju na dva mjeseca.

'Prijetili su da će povrijediti mene i moju porodicu', priča djevojka i dodaje kako je njen jedini izbor bio da bude snažna i ignoriše ih.

Uz sebe uvijek nosi pištolj radi zaštite, a bazu nikad ne napušta u uniformi.

'Jednostavne stvari kao što su hodanje po ulicma i odlazak u kupovinu više nisu moguće. Moja sloboda je nestala', kaže. Više od fizičkih prijetnji, boli je, priča, sveprisutni konzervatizam. Srce joj se slomilo nakon prošlomjesečnog divljačkog linča na ženu koja je lažno optužena za spaljivanje Kurana.

'Životinje to ne rade drugim životinjama', rekla je o ubistvu koje je potaknulo proteste širom zemlje. 'To nisu učinili talibani. To su učinili obični ljudi, mlade afganistanske generacije', dodala je.

Prisjetila je i misije tokom koje je prkosila naredbama nadređenih da ne smije prevoziti ranjenike. Ženama je, naime, tradicionalno zabranjen prijevoz mrtvih ili ranjenih osoba jer mnogi vjeruju da 'žene imaju malo srce i previše su emocionalne'.

Kada je obavila zadatak zapovjedniku je rekla da je kazni ako misli da je učinila nešto loše. On se nasmiješio i rekao joj 'dobro si postupila'.

Kako bi je tretirali jednako kao i muške kolege, ne smije sebi priuštiti nervozu. Mora biti čvrsta i ne pokazivati emocije.

Iako mijenja neke stvari, pazi i da poštuje kulturne norme u zemlji poznatoj po strogoj rodnoj segregaciji. Kada se nedavno jedan kolega krenuo rukovati s njom, odbila je to.

'Zašto ne', rekao joj je, ali Rahmani je objasnila da nije htjela poslati pogrešan signal. U Afganistanu se čak i jednostavna gesta kao što je rukovanje između muškarca i žene ponekad može tumačiti kao znak lošeg karaktera.

Uz Rahmani su se od 2001. godine još dvije žene odlučile za školovanje za posao pilota, a jedna od njih već je odustala.

Na pitanje koliko će trebati da se u vazduhoplovstvu izjednači broj žena i muškaraca, Rahmani je odgovorila da to neće biti tako skoro.

'Možda za 20 ili 30 godina', rekla je i dodala da ona nadu ne gubi, prenosi Dnevnik.hr.

Novo