SEKU VOLE SVI, ALI KO JE NJEN SIN? Evo čime se on bavi i šta njegova mama misli o tome!

Iza legendarne glumice Jelisavete Seke Sablić je zavidna karijera,mnoštvo uloga i nagrada. Glumom se profesionalno počela baviti u Dječijem pozorištu “Boško Buha”, a nakon toga u Ateljea 212, a danas,danas najviše sarađuje sa sinom Stefanom, koji se danas smatra uspješnim rediteljem.

“I sada glumim u njegovim predstavama. Igrala sam divne uloge u projektima koje je on radio. Mi smo po dogovoru radili te predstave, tako da sam odigrala sve one uloge koje sam željela, a do tada nisam imala priliku”, priča Sablićeva uz osmijeh.

“Stefan je miran, odmeren, promišljen, dok sam ja impulsivna, brza i nekad nedozvoljeno reagujem na sceni. Na probama se desi da čujete kako vičem: “Stefane, spavaš, Stefane, spavaš!”, jer je sve to za mene sporo. Drugom režiseru to nikada ne bih rekla, ali, eto, moj je sin i njemu mogu, dabome”, uz osmijeh završava priču Seka.

Seka ovih dana najviše uživa u osmjehu unuka Leona,a njemu jednostavno nije naučila da kaže NE! Ova glumica danas ima 74. godini života, jedna od najzaposlenijih glumica u Srbiji.

Progovorila je o svom odnosu sa sinom Stefanom.

“Ponosna sam što je on jedna divna osoba, što ima porodicu, a ja unuka, što je vaspitan (sam od sebe). Ne znam da li sam ja uspjela tako da ga vaspitam, ali on je izuzetno vaspitan, civilizovan, ponosna što s njim nikada nisam imala problema. Sjećam se da je jednom kada je bio mali tražio da mu kupim neku jako skupu igračku, tada je imao nekih 7-8 godina, i ja ga pitam kako ti misliš da ti ja kupim tu igračku, a on mi kaže: “Pa, ja sam to zaslužio, jer ti ne pravim probleme, a i uvijek sam zdrav”. Dakle, ni tada mi nije pravio probleme, tako je i danas i zbog toga sam zahvalna i Bogu i sebi.”

Otkrila je i kakva je baka, da li je stroga ili pak blaga!

“Ma kakvi stroga. Ja bih mu skinula zvijezdu s neba. Kada dođe kod mene, on sada ima već četiri godine, uvijek kaže: “Ja kod tebe mogu da radim šta hoću”. Međutim, takav odnos možeti imati samo s dijetetom koje je vaše. Treba da znate da je dijete uvijek u pravu, a ako se desi da djete pravi probleme, onda ste vi tu krivi, a ne dijete.”

Navela je da joj je najdraže mjesto za odmor, crnogorsko mjesto Rose.

“Oduvijek sam željela kuću na moru. Obožavam more. Prirodu uopšte. Prirodu osjećam kao jednu umjetnost, kao nešto najfantastičnije. Priroda je smisao življenja. Mnogo vremena sam provodila na moru. I to je obično bilo hrvatsko primorje, nikada prije nisam išla na crnogorsko, ali kada je počeo rat na našim prostorima, mene i Milenu Dravić jedan prijatelj odveo je u Rose i, kako sam prilazila kolima, srce mi je kucalo kao ludo.

Odmah sam kupila jedan plac vrlo pristupačan, za razliku od hrvatskog primorja koji je bio naučna fantastika za jednog umjetnika, te, naravno, s teškim mukama sam izgradila tu kuću, ali to je duga priča. I tako sam dobila ono o čemu sam oduvijek sanjala, kuću na moru, drvo ispred nje. Divan je osećaj znati da je to tvoje i da nisi vezan za neki odvratni hotel, jer ja hotele nikako ne volim, a pogotovo privatne smeštaje po kojima sam se vukla s malim djetetom.”

Te je otkrila da li misli na prošlost često , da li oprašta i prihvata sadašnjost.

“Ja ne mislim o prošlosti. Pravo da vam kažem, nemam to osećanje. Često čujem da treba oprostiti, međutim, ja ne mislim tako. Imam jedan fantastičan talent za brisanje – ono “delete”, ali nikome, ko god da me je povrijedio, nisam oprostila. Tu riječ nikada nisam upotrebila. Dakle, ja ne znam šta znači opraštanje, ja se okrećem, odlazim, zaboravljam te, ne postojiš više za mene. Ali, oprostila nikome nisam, niti bih. Pogotovo što osećaj pravde zauzima veliki prostor u mom karakteru.

Sreća je da smo svi zdravi, to što radim posao koji još volim, to što odgovorno živim i to mi uvijek donese neku posebnu radost i zadovoljstvo, kada mogu da odgovorim svojim odgovornostima. Ne nipodaštavam materijalizam i uvijek sam se trudila da obezbijedim novac koji mi je neophodan da živim dostojanstveno, što je isto tako važno u ovo vrijeme kapitalizma, ali moja sreća je ovo moje malo biće koje se zove Leon, kojeg volim do neba.”