Dosta više nagađanja: Evo kome je Merlin napisao pjesmu ‘DA TE NIJE ALIJA' i šta misli o jugonostalgiji

 Nekako odmah poslije novogodišnjeg koncerta održanog u Sarajevu, osvanuo je intervju sa Dinom Merlinom sa kojim su razgovarali novinari portala stav.ba – između pauza za probe navedenog koncerta. Pitanja su se dotakla i nekih uvijek vrućih tema: kome je posvetio pjesmu ‘Da te nije Alija’, šta misli o jugonostalgiji, o optužbama za plagiranje …

Već smo dvadeset godina svjedoci nečega što se naziva jugonostalgijom. Nostalgijama je prirođeno reducirano sjećanje u kojem na površinu izbijaju samo lijepe stvari. Pjevali ste osamdesetih o “kokuznim vremenima”, o “gadnim vremenima”, o “džukelama” čiji lavež ne da spavati, o tome kako nema “ulja ni benzina”, o magli što pade “do pola Sarajeva”, o temama koje jugonostalgičari danas nemaju u svome sjećanju. Sjećate li se predratnih sarajevskih magli, uličnih džukela, kokuzluka, nestašica, redukcija?

DINO MERLIN: Ne radi se samo o tome da li se živjelo bolje ili lošije, jer se živjelo bitno drugačije. Sloboda je fundamentalni demokratski princip, ali kao što sam pisao na albumu Ispočetka: “Nije za svakog roba sloboda.” Jedni preferiraju slobodu i inherentne opasnosti, a drugi sigurnost u ropstvu. S druge strane, nije stvar samo u tome kako je bilo, nego i kako će biti. Sistemi, kakvi god bili, samo su alati za bolje sutra.

Bez znoja, svaki je alat samo apstrakcija. Sigurno da je nekima bilo bolje prije, nekima je bolje danas, ali opet valja izdeverati s onim što ne valja, boriti se protiv toga, a onda kad ovo prođe i nešto drugo dođe, vjerovatno će neko u budućnosti i reći da je ovo danas bilo bolje. Kao što kaže Meša: “Uvijek nam se čine laganim dugovi koje smo već otplatili.”

Svjedoci smo različitih podjela u našem društvu. Okosnica jedne od tih podjela priča jeste o tome kako se Sarajevo znatno izmijenilo u posljednjih četvrt stoljeća, i to nagore. “Je l’ Sarajevo gdje je nekad bilo”?

DINO MERLIN: Cijeli se dunjaluk promijenio, pa tako i Sarajevo. Mislim da su se neke stvari promijenile nabolje, a neke nagore.

Jedan od najvećih izvora mog nezadovoljstva jeste urbicid kojem svjedočimo iz dana u dan. Ne razumijem to potpuno odsustvo želje da se sačuva baština kao jedan od naših najvećih resursa. Svijest o ovome u strukturama vlasti kao da ne postoji. U tom smislu, odgovorno tvrdim da je bivši sistem, sa svim svojim nakaradnim shvaćanjima veze između zgrada i ljudi ili, ne daj Bože, pojedinca, bio uređeniji i više dobronamjeran prema Sarajevu nego što je to slučaj danas.

Što se tiče mijenjanja strukture stanovnika, nažalost, kao i svaki rat, i ovaj je posljednji učinio svoje. Smiješni su mi oni koji za sve krive “došljake”, jer svi smo mi nekad odnekud došli. Pozdravljam konvivenciju naroda, kultura, jezika i običaja, i uvijek sam smatrao da je jedna od najvećih snaga ljudskog roda bila sposobnost da se miješaju drugačija stajališta ili, daj Bože, ideje. Stihove koje sam pisao prije trideset godina smatram i danas relevantnim: “Srbi, Bosanci, crnci i Albanci, nikad u mom gradu nisu bili stranci.” U mom gradu dobrodošli su svi pristojni ljudi.

Da li dijelite mišljenje da postoje barem tri Sarajeva u kulturološkom smislu: mahalsko Sarajevo, haustorsko Sarajevo i kombinacija ovih dviju subkultura nastala miješanjem i selidbama?

DINO MERLIN: Ne dijelim. Mislim da mi u Sarajevu bolujemo od sindroma “vidi mu glave”, koji se manifestuje potrebom da izmišljamo potpuno nepotrebne i vještačke podjele među ljudima. A tako smo mali, tako beznačajni, list na vjetru, ako se nastavimo dalje usitnjavati – teško nama! Često vidim da Čaršija, u nastojanju da bude nešto što nije, radi sve da bude to što nije, a čineći to, prestaje da bude to što u suštini jeste, ili još gore, ono što bi trebala biti.

Postoje pjesme koje dobiju značenja neovisno o autorovoj prvobitnoj nakani. Ljubavna pjesma Bosnom behar probeharao postala je navijačka himna, Tamo gdje je sunce pjeva se u čast Aliji Izetbegoviću… Dosad je napisano mnogo redaka o tome kome je ta pjesma zaista bila namijenjena – Miladinu ili Izetbegoviću. Je li to još jedan dokaz da djelo živi vlastitim životom neovisno o željama i namjeri autora? Možemo li na ovom mjestu jednom za svagda rezimirati: o kome ta pjesma govori, kome je ona posvećena i čija je ona danas?

DINO MERLIN: Kao što sam i do sada govorio, pjesma Tamo gdje je sunce posvećena je i Aliji Izetbegoviću i Aliji Miladinu, kao i svakom Aliji i svakom Miladinu i svima onima koji su bili ujedinjeni u tome da nam je nanesena nepravda i da se protiv te nepravde trebalo boriti.

“Šta sve o tebi, sirota moja, i sad govore / To više nije ni stvar jala ni ljubomore / To je nešto više od toga / Nekome lijek, a nekom droga / Ja znam, ima tu malo istine a malo sudbine”. Odnose li se ovi stihovi i na Vas?

DINO MERLIN: Svaka se moja pjesma odnosi i na mene, kao i na ono što je oko mene.

Kad sjednem da pišem, sjednem da se obračunam sam sa sobom. Papir na kojem pišem ujedno je i ogledalo. U njemu vidim mnoge svoje strahove, dileme, “aferime”, kao i različita lica života i smrti. Da, šta sve o meni nisu pričali i šta sve o meni i sad govore. Ali, kao što vidite, tu sam. Znate, ponekad zna biti jako poticajno kad se tako veliki broj ljudi zanima za mene i moj rad te koristim ovu priliku da pozdravim sve te muškarce i žene koji investiraju svoje vrijeme i troše riječi i tastature na mene.

Kad je riječ o različitim zamjerkama koje godinama na Vaš račun stižu, dvije su primjedbe najčešće: da ste neke od svojih pjesama plagirali i da ste otišli iz Bosne “kad je bilo najteže”. Je li to stvar jala i ljubomore ili ima i malo istine?

DINO MERLIN: Kod nekih je to puka zloba, a kod nekih stvar neinformiranosti. U karijeri sam napisao više od dvjesto pjesama od kojih su pet ili šest obrade, koje su kao takve potpisane originalnim autorima i registrirane u međunarodnoj bazi podataka. Iako je moj autorski doprinos na tim pjesmama nemali, jer sam na te melodije napisao i posve nove tekstove …

… potpuno različite priče i poetike, ne primam nikakvu naknadu za to. Pojedinci koji iz svojih interesa konstruišu neistine o meni, to dobro znaju, ali po onoj staroj “stoput izgovorena laž valjda će nekad postati istina” i dalje vode prljavu kampanju. A što se tiče “gdje si bio ti kad je bilo najteže”, ja sam bio s Bosnom kad je bilo najteže.

Postoje li pjesme koje ne pjevate u Zagrebu i u Beogradu? Kako mislite da bi tamošnja publika reagirala na većinu pjesama s albuma Moja bogda sna i Fotografija?

DINO MERLIN: Set-lista koju pravim za svaku turneju unificirana je pa svi ljudi od Sydneya do Subotice dobivaju isti šou koji se razlikuje samo u skali produkcije. Ne postoje pjesme koje pjevam u Sarajevu, a ne pjevam u Zagrebu ili Beogradu. Pjesme koje spominjete na tim albumima nose univerzalne poruke ljubavi i potrage za srećom. Prve smo koncerte u Beogradu završavali pjesmom koju sam napisao pod granatama u Sarajevu: “Ako me ikada sretneš u ovom ukletom gradu, ostani mirno na istoj strani pločnika. Ne stavljaj ruke na lice, nemaš što od mene kriti, nama je ljubav lozinka …” Nemam se koga bojati, nemam šta da krijem i to moja publika dobro zna.