Ekonomska okupacija BiH i domaći izdajnici

Aktuelno
Ekonomska okupacija BiH i domaći izdajnici
Nije im bilo teško provoditi ekonomsku okupaciju i eksploataciju, ali imamo mi dovoljno domaćih izdajnika. Slovenski biznismeni više su procesuirani u svojoj zemlji nego tamo gdje su pljačkali. Prvo Hekom. Onda SCT-a i CPM, na kraju hladan Tuš.

Nije im bilo teško provoditi ekonomsku okupaciju i eksploataciju, ali imamo mi dovoljno domaćih izdajnika. Slovenski  biznismeni više su procesuirani u svojoj zemlji nego tamo gdje su pljačkali. Prvo Hekom.  Onda  SCT-a i CPM, na kraju hladan Tuš.

Afera "Tuš" je prema ocjeni mnogih u BiH prevara stoljeća, i nije jedina. I samo je posljednja u nizu koje su slovenski poduzetnici izveli posljednjih dvadesetak godina. Milioni maraka izvučeni su iz Bosne i Hercegovine u Sloveniju. Princip poslovanja isti, postulati kriminalnog poslovanja isti. I isti epilog. Niti jedan Slovenac u Bosni nije odgovarao, prenosi Mreža.

Već danima uništeni dobavljači pokušavaju spasiti što se spasiti da. No, skladišta su davno ispražnjena, ostale su tek sitnice. I bankovni je račun ispražnjen. "Tuš" im je dužan 20 miliona maraka. Ima ih stotinjak i znaju da će teško doći do svojih novaca. Duguju im od po deset do 250 hiljada maraka. Prevara je izvedena po oprobanom receptu, onom kojim se Slovenci koriste već godinama. U Bosnu je Tuš kao i mnogi drugi prije njih došli s jednim pravnim licem. Zvalo se Tuš d.o.o. i imalo je kapital od 20 miliona maraka. Kada su pokupovali zemljište i nekretnine i na njih natovarili hipoteke, posao su prebacili na drugo pravno lice. S jadnim osnivačkim ulogom. Zvalo se Tuš trade Bihać. A ono je onda za godinu napravilo ogromna potraživanja i koja se sada ne mogu naplatiti. Niti se 600 otpuštenih radnika ima čemu nadati.

"Tu nije u pitanju 'obična' prevara, kako mnogi govore. Radi se o klasičnom primjeru kriminalnog organizovanja, gdje je Mirko Tuš prijavljen kao vođa te zločinačke organizacije, a direktori i prokuristi u firmama Tuš trade i Tuš d.o.o. Marko Mlinar i još dvije osobe prijavljeni su kao članovi zločinačke organizacije", kaže advokat dobavljača Tuša Senad Bilić.

Nisu pokradeni samo dobavljači, na osnovu povrata PDV-a Tuš je izvukao 16 miliona maraka. Tuš trade, naravno, PDV nije plaćao, ostavili su skoro 700.000 maraka duga. U isto vrijeme dok je Tuš trade dugovao, Tuš d.o.o. je opet tražio povrat poreza. Srećom, odbijeni su.

Sarajevska zaobilaznica, stara devizna štednja, berzansko mešetarenje, izvlačenje miliona maraka putem privatizacijskih fondova i malverzacijama na bh. berzama, gradnja autoputa Banja Luka - Doboj, obnova puteva... Tuš je samo posljednji u nizu, jer ovo su tek neke od najvećih prevara izvedenih u našoj zemlji u režiji slovenskih poduzetnika, kompanija i raznoraznih mešetara koji su u postratnoj BiH vidjeli idealno tlo za svoje prljave milionske poslove.

"Ovo nije novi nego već oprobani recept. Ovo se desilo i sa Ljubljanskom bankom, Slovenija ceste tehnikom i mnogim drugim kompanijama koje su na sličan način ostale dužne bh. kompanijama", izjavio je potpredsjednik Vanjskotrgovinske komore BiH Ahmed Egrlić.

Ivan Vugrinec je ime slovenske varalice. Obećavao je 350 radnih mjesta, proizvodnju bicikala, a ostavio pustoš i dugove. Uništio je mostarsku firmu Hekom. Danas je na njenom mjestu tržni centar. Mostarski su lokalni političari privatizaciju Hekoma nazivali jednom od rijetko uspjelih. A uspio je samo Vugrinec. Njegova firma Gama iz Krškog isisala je sav novac iz Hekoma, prekršila svaku stavku iz ugovora. Digao je kredite u Hekomovo ime. Niko nije reagirao. Uništio je sve čega se dočepao. Prodao mašine i raznio sve što se moglo. I niko nije reagirao. Kada je od Hekoma ostao samo kostur, onda su i to prodali i završili još jednu priču.

Ivan Zidar je slovenski varalica. Njegova građevinska kompanija SCT najočitiji je primjer bezočne pljačke građana BiH. Dobili su posao gradnje Sarajevske zaobilaznice, probijanja tunela Vijenac. Njihova je ponuda bila višestruko niža od ostalih i odmah je bilo sumnjivo da je u pitanju osmišljena pljačka. Da je to tako pokazalo se koji mjesec kasnije. Izvlačili su novac, razvlačili radove, probijali rokove umjesto tunela. Kada su konačno istjerani, iza njih je ostao milionski dug podizvođačima radova, manjim ili većim bh. građevinskim kompanijama.

Srećom, postojala je bankarska garanancija pa je veći dio novca nekako naplaćen. A slobodni Zidar je iz BiH mora biti istjeran ranije, jer u vrijeme kada je ovdje pljačkao u Sloveniji mu je suđeno jer je putem fiktivnih savjetodavnih firmi u nekoliko država, između ostalih i u BiH, „oprao“ više od osam miliona eura. Zidar je protjeran iz BiH, ali oni koji su mu dopustili takvo poslovanje: federalni premijeri Nedžad Branković i Mustafa Mujezinović, ministar Nail Šećkanović ili tadašnji direktor Federalnih cesta Ljubo Pravdić nikada nisu odgovarali.

Davorin Sadar je slovenski varalica. On je bio direktor CPM BiH, propale prevarantske firme iz Maribora koja je potpisala je ugovor s Vladom RS-a o izgradnji autoputa Banja Luka – Doboj. Pričali su kako imaju bankovnu garanciju vrijednu 300 miliona eura. No samo nekoliko mjeseci kasnije ugovor je raskinut jer CPM nije imao ni marke na računu. Prije nego što su otišli u Banju Luku, CPM je u Lukavcu osnovao firmu kćerku CPM BiH, ko­ja je otišla u stečaj zbog 27 miliona maraka dugova. Stečaj je osmišljen tako da su svi ugovori koje je firma imala raskinuti, a aktivni ugovori i imovina koju je firma imala na teritoriji Federacije prebačeni su na firmu CPM Energo iz Laktaša.

Janez Škobern je slovenski varalica. Firma iz Republike Srpske nije pravni sljedbenik CPM BiH, pa se dugovi državi i poslovnim partnerima ne mogu potraživati iz njenih sredstava. CPM BiH Lukavac kćerka je firma Cestovnog preduzeća iz Maribora, čiji je vlasnik Škobern. Uhapšen je u Sloveniji, optužen da je utajio milionski iznos poreza. CPM BiH je kupio dio vlasništva Tuzlaputeva, čijih je sto radnika ostalo bez posla i plaćenih doprinosa.

Davorin Sadar se prvi put u zatvoru našao u u oktobru 1998. godine zbog zloupotreba teških nekoliko desetina miliona maraka. Nakon što je pušten iz zatvora, pobjegao je u Ameriku, odakle je izručen Sloveniji 2005. godine. Godinu kasnije osuđen je na tri godine zatvora. U Bosni je bio slobodan kao i Ivan Zidar. Pored CPM BiH i Tuzlaputeva bio je direktor i treće firme Aldebaran iz Tuzle, koja je kupila Hotel Lukavac, a koji je bio dio imovine CPM BiH. Sadar je Hotel Lukavac prodao sam sebi, a milionski vrijedne građevinske mašine i aktivne ugovore prebacio na firmu u Laktaše.

Ali nisu Slovenci Bosance varali samo u Bosni i Hercegovini. Brojni su slučajevi prevara ovdašnjih građana i u Sloveniji. Zbog toga je prije nekoliko godina banjalučka nevladina organizacija Udruženje nezavisnih stvaralaca i aktivista GETO oformila info-centar u kojem su prikupljali podatke iz dosjea oštećenih i prevarenih radnika iz BiH u Sloveniji, koji su u toj zemlji radili ili još uvijek rade u posljednje dvije decenije.

"Ti naši radnici tamo su bili maltretirani i zlostavljani, nisu mogli izaći na tržište rada, imali su ugovore o radu kod istih poslodavaca koji su im osiguravali i smještaj. Nakon prve ili druge plate više nisu imali nikakvih primanja, čak su morali tražiti novac od svojih porodica. I onda na kraju isteka te dozvole, poslodavci su im prekidali ugovore i oni su se morali vratiti u BiH", kaže Dražen Crnomat iz Udruženja GETO

Radnici iz BiH su živjeli u nehumanim uslovima, bez grijanja i tople vode, a u skučenim spavaonicama bilo je i po 50 osoba. Poslodavci su ih ucjenjivali služeći se raznim trikovima kojima su pravdali kašnjenje plata i doprinosa, prijetili su im oduzimanjem radne dozvole, što je značilo ekspresnu deportaciju i protjerivanje.

Nisu Zidar i ostali bili jedini. Proteklih decenija po ovoj je zemlji varalo na desetine slobodnih Zidara koji su prodavali kineska vozila, otvarali firme, pokretali proizvodnju, obećavali energetske parkove. Jedan od najupečatljivijih je Bojan Repanšek, varalica za kojim još uvijek traga Interpol. Mjesecima je lutao po istočnoj Hercegovini, predstavljajući se kao bogati poduzetnik koji želi investirati u bilećku Kovnicu ili tamošnji košarkaški klub. Napunio je džepove, ostavio dugove i pobjegao s novcem. 

Rapunšek i slični bahatili su se po Bosni uz svesrdnu pomoć ovdašnjih vlasti. Neki od njih su to i dobro unovčili, stanovima, vikendicama, skupim vozilima. Zbog toga je i bilo moguće da u Sloveniji budu optuženici, a ovdje menadžeri godine. Pokazali da se može živjeti kao u vicu o Slovencima i Bosancima. Taj je vic njima donio milione, a nama samo suze. 

Novo