INTERVJU/SADIJA KLEPO ZA NOVI.BA: Nova politika Nezavisnog bloka može pokrenuti dijasporu i BiH

Sadija Klepo je državljanka Bosne i Hercegovine koja s ponosom nosi svoj bh pasoš iako je ratom u BiH bila prinuđena da je napusti 1992. godine.

Nikada nije ni pomislila da se odrekne domovine i posvetila se raznovrsnom i aktivnom djelovanju koje je rezultiralo dobijanjem najvećeg priznanja koje neko može dobiti u Njemačkoj – Njemački orden za zasluge - Bundesverdienstkreuz am Bande. 

Taj orden se dodjeljuje onima koji su se svojim djelovanjem dokazali na poljima političkog, ekonomsko-socijalnog i duhovnog rada te onima koji su doprinijeli izgradnji mira i razumijevanja među ljudima, a dodjeljuje ga predsjednik Savezne Republike Njemačke.

Otvorila je prvu školu za izbjeglice bez roditelja u Minhenu, a osnovala je i Centar za jezike i vrtiće za izbjeglice. Urednica je tri emisije na gradskom radiju Lora Minhen i sve svoje aktivnosti sprovodi volonterski. 

Trenutno živi u Minhenu i odlučila se aktivnije uključiti u nove politike koje će, prema njenom mišljenju, značiti uspostavljanje boljih odnosa sa dijasporom te boljem iskorištavanju ljudskih i materijalnih resursa kojima raspolaže. 

NOVI.BA: Gđo. Klepo, Vaša biografija obiluje raznovrsnim priznanjima a Vaš angažman na polju promoviranja filozofije „ Čovjek za čovjeka“ je zavidan. Možete li nam približiti detalje svog djelovanja i motivacije koju crpite za sve aktivnosti koje sprovodite?

SADIJA KLEPO: Do rata u Bosni i Hercegovini bavila sam se novinarstvom i bila veoma angažirana. Kad je  devedesetih godina u Njemačku došlo više od pola miliona  naših  izbjeglica, ta zemlja nije imala okvirne zakone za prijem tolikog broja izbjeglica, niti za njihovu integraciju, te je taj posao prepušten  raznim građanskim inicijativama i nevladinim organizacijama. 

Prvih mjeseci su iz ratom zahvaćene Bosne i Hercegovine u Njemačku izbjegle pretežno majke sa djecom i stare osobe i to je bila ciljna grupa kojoj je trebala posebna pažnja. Moj rad sa izbjeglicama počeo je spontano i iz ljudske potrebe da pomognem kako ljudima u domovini, tako i izbjeglicama u mojoj okolini. Okupila sam nekoliko naših žena, a njemački građani su se nakon prvog poziva putem novina i oglasa masovno odazvali pozivu da se pomogne ratnim žrtvama u BiH. Svojevremeno je civilno društvo u ujedinjenoj Njemačkoj bilo veoma pozitivno raspoloženo prema izbjeglicama iz naše zemlje, a i spremnost za davanje financijskih i drugih donacija za BiH bila je ogromna. Za razliku od bezbrojnih inicijativa naših izbjeglica, mi smo se odlučili da damo našoj organizaciji njemačko ime i da što prije počnemo sarađivati sa domaćim institucijama u Njemačkoj. Njemački građani dali su veliki doprinos u prikupljanju sredstava i pomoći kako ljudima u domovini tako i izbjeglicama na području na kojem djeluje naše Udruženje. Tako smo se s vremenom institucionalizirali i postali praktično partneri za njemačke organe vlasti i za ostale organizacije po pitanjima izbjeglica iz Bosne i Hercegovine. 

Iako se naše Udruženje razvilo u veliku složenu organizaciju sa Centrom za jezike, jaslicama, savjetovalištima širom Bavarske, nismo izgubili vezu sa pojedincem i čovjekom, tako da bar ja pokušavam da pomognem svakom čovjeku koji se kod nas javi. Trenutno je situacija u našoj domovini jako teška i mi dobivamo dnevno pozive i mailove za pomoć.Iako, nažalost, svima ne možemo pomoći, nastojimo i onima koji se obrate nama, a često to pitanje nije u našoj nadležnosti, iznaći neko rješenje.

Nakon 25 godina danonoćnog rada moja motivacija i intenzitet djelovanja nisu se promijenili: želimo pomoći žrtvama rata i boriti se za društvo bez podjela i nepravdi, u kome svako ima pravo na rad i život dostojan čovjeka.

NOVI.BA: Pored tako bogate i interesantne karijere, do sada nikada niste politički djelovali niti svoje povjerenje ukazali nekoj političkoj opciji? Šta je učinilo da promijenite taj stav i postanete član predsjedništva jedne političke stranke u BiH?

SADIJA KLEPO: Do sada sam pomagala na sve moguće načine ljudima u Bosni i Hercegovini i našim građanima, koji dolaze u Minhen, Bavarsku i Njemačku.Svojim angažmanom želim da se ogradim od nekih politika,koji nanose štetu našoj domovini. Želim da  pošaljem  poruku da sam  tu za građane BiH, da pokušam da  prenesem dobre prakse iz ove razvijene zemlje, u kojoj djelujem već 25 godina. U mojoj organizaciji radi 350 mladih ljudi iz svih krajeva svijeta i moja velika želja je pomoći i afirmisati mlade ljude da zajedno sa nama, ljudima koji iza sebe imaju respektabilne rezultate grade bolje društvo u Bosni i Hercegovini.

Našu zemlju masovno napuštaju mladi stručnjaci, stranci nam kupuju izvore pitke vode, penzioneri traže ostatke hrane u kantama za smeće… U stranim parlamentima razgovaraju o rasparčavanju Bosne i Hercegovine. Tu se mora nešto učiniti i zato sam odlučila da se uključim u politički život i doprinesem spašavanju moje domovine.

NOVI.BA: Zašto baš Nezavisni blok i šta je to što tu stranku izdvaja od ostalih?

SADIJA KLEPO: Kao sto mu samo ime govori, Nezavisni blok je jedna nova politička snaga u koju se uključuje sve više mladih ljudi i onih koji hoće da promijene stanje u našoj zemlji. Program je integrativan i veoma ambiciozan i jedino takvi programi imaju šansu u visenacionalnoj zajednici kao što je naša.

Kako je i planiranio Platformom, mi predstavnici dijaspore ćemo se aktivno uključiti u donošenje odluka koje će pokrenuti BiH društvo. Planirana je institucionalna saradnja, pokretanje i provedba različitih vidova programa, novoga pristupa i politike, te inteziviranja stalne veze i komunikacija sa bh dijasporom. U tom pravcu već su inicirani i održani brojni sastanci sa bh dijasporom kako u Bavarskoj tako i u cijeloj Njemačkoj. 

Od kako je svijeta i vijeka kaže se: koliko para, toliko muzike. Na žalost, ljudi u BiH pogrešno percipiraju dijasporu, misle da je naivna i da će novac dati tek onako. Neće, ulagaće samo na ekonomskim osnovama, po principu, – ako ulažem, očekujem i profit. U posljednje vrijeme je održano više skupova bh. zvaničnika s predstavnicima dijaspore, nakon kojih je javnost obaviještena o njenoj velikoj spremnosti za ulaganje koja bi mogla biti veliki podsticaj za privredni razvoj zemlje.U tom pravcu mi ćemo dalje raditi.

NOVI.BA: Dugogodišnje političke retorike u BiH prema dijaspori su imale prilično negativan uticaj kako na samu ulogu dijaspore tako i na njenu involviranost u punom kapacitetu. Šta smatrate najvećim uzročnikom takvih retorika i kako Vi vidite posljedice kojim svjedočimo?

Takva politička retorika ima ogromne štetne posljedice za našu zemlju. Trenutno van Bosne i Hercegovine  živi 2 miliona njenih građana, naravno sa potomcima ih je još više. Još strašnija pojava posljednjih godina je, da mladi stručni kadrovi masovno napuštaju našu zemlju. O tome niko ne vodi odgovarajuću statistiku.

Dotacije dijaspore samo putem banaka i zvaničnih institucija iznose vie od 11 posto bruto nacionalnog dohotka zemlje. Ono što dijaspora troši u matičnoj državi i daje u „kešu“ sigurno nije za zanemariti. Dakle, dijaspora ulaže u domovinu više nego svi strani investitori zajedno i vjerovatno time spriječava bankrot Bosne i Hercegovine. Samo Kosovo sa 14 posto udjela dijaspore u odnosu na bruto nacionalni dohodak ima veca ulaganja u maticnu zemlju od bh dijaspore.

Samo zajedničkim djelovanjem svih pozitivni orijentiranih snaga i uglednih pojedinaca možemo spasiti našu zemlju od totalne propasti i rasparčavanja. Ja razumijem građane, koji ne dobijaju novac iz inostranstva, a borili su se u rovovima za jedinstvanu BiH. Oni se osjećaju prevarenim i izigranim, ali to njima nije napravila dijaspora, nego ratni profiteri i nacionalno-političke oligarhije. 

Devedest posto onih koji su u toku rata izbjegli u Zapadnu Evropu i dalje u SAD, Kanadu, Australiju... bile su žene sa malom djecom. One su bile te, koje su u tuđoj zemlji radile do iznemoglosti i pomagale ratom opustošenu domovinu. One su odgajale djecu u stranom okruženju da vole svoju zemlju i da budu dobri učenici i stručnjaci. Oni mogu za nas da budu najmocniji lobi na svijatu – moćniji od čuvenog jevrejskog  lobija.Obišla sam veliki broj naših izbjeglica širom svijeta i oni su ogorčeni, jer su radili danonoćno da pomognu, a sad im njihovi  u domovini kažu onu pogrdnu riječ „dijasporci“, pa jos goru „pobjegulje“.

Mi moramo stvarati političku i društvenu klimu, u kojoj će se afirmisati oni koji  doprinose razvoju Bosne i Hercegovine, bez obzira gdje se oni nalaze.

NOVI.BA: Na koji način planirate kroz svoj politički angažman preokrenuti aktuelnu poziciju dijaspore, da li ste već pokrenuli određene aktivnosti u tom smjeru i šta smatrate presudnim za povoljne rezultate? 

SADIJA KLEPO: U toku i nakon rata u BiH posjećivala sam naše ljude u raznim državama i razgovarala s njima. Tako cu uraditi i sada. Mi živimo danas u vremenu masovnih medija i to treba iskoristiti. Tkzv. Arapsko proljeće, kada su  dugogodišnji predsjednici Libije, Egipta, Alžira skinuti sa vlasti organizirano je putem facebook-a. Pri tome je veoma značajno zadobiti povjerenje ljudi. Većina stanovnika BiH, a i van nje su razočarani i ne vjeruju više nikome. S pravom: više puta su izigrani i prevareni, naravno izuzev onih, koji su se dočepali vlasti i njihovih podanika.

Pošteni ljudi neće da se kompromitiraju. Javna je tajna da se njima prijeti, pa i njihovim porodicama i to na svim nivoima i u svim dijelovima BiH. Poznato je da mjesto u organima vlasti mogu dobiti samo članovi vladajućih stranaka. Nepotizam i korupcija su postali normalna stvar u BiH. To znaju i djeca u osnovnim školama. Uvali se negdje i šuti, to je poruka mladima u nasoj zemlju u 21. stoljeću.

U borbi za našu domovinu ne trabaju nam samo „pošteni“, nego i oni koji znaju i koji su hrabri, a to je  danas lako provjeriti. Stavimo ime u google i pogledamo gdje je ko bio, sta je radio i kakvi su mu rezultati. Nama treba pola provjerenih i polovina mladih ljudi, koji su spremni na sve i koji se ne daju nikome potkupiti, koji ne žele prodati svoju mladu dušu đavolu (šejtanu,vragu).

Svaka velika stvar počela je malim koracima! Naša Bosna i Hercegovina je uvijek pokazivala nevjerovatnu hrabrost u ratovima. Sada je došlo vrijeme da pokažemo volju i hrabrost u diplomatiji, jer imamo više od dva miliona najboljih diplomata, koje jedna zemlja može imati i jos toliko lobista ( bračni i drugi partneri, komšije i prijatelji..širom dunjaluka).
Mi moramo zadobiti naše ljude i njihove potomke u dijaspori i za to nam treba odgovarajući  program. Oni su navikli na jasne ciljeve i definirane zadatke, profesionalni su i uspješni u svojim oblastima, govore više jezika i imaju ogromne interkulturalne kompetencije.Ali nama trebaju i obični ljudi, koji se trenutno bore za opstanak u tuđim zemljama. Moramo njih zadobiti da se vrate u svoju zemlju i tamo rade i stvaraju vlastitu egzistenciju. Moramo zadobiti investitore i nove tehnologije, kako naše ljude, tako i strane građane, ali moramo čuvati naše prirodne resurse, naše izvore i šume da ne dođu za budzašto strancima u ruke.