Ispunio dječački san - dobio je kućicu na stablu, i to ne bilo kakvu.

Impresivan objekt, koji će se u sezoni iznajmljivati, ima manje od 8 četvornih metara, ali i sve što je potrebno da se u njemu provedu dan i noć. Osmislio ga je arhitekt Ivan Juretić za svog prijatelja, jazz bubnjara iz Rijeke Tončija Grabušića kojemu je to bio dječji san.

Poznati riječki jazz bubnjar i zlatar Tonči Grabušić u svojim je zrelim godinama ispunio dječački san - dobio je kućicu na stablu, i to ne bilo kakvu.

Zahvaljujući Tončijevu prijatelju, arhitektu Ivanu Juretiću, njegova je kućica na stablu malo arhitektonsko čudo, jedinstveno u hrvatskim, a moguće i u europskim okvirima.

Iako je skromnih dimenzija, površine samo 7-8 četvornih metara, a s balkončićem možda desetak kvadrata, Tončijeva kućica ima sve što treba da se u njoj provedu ugodan dan i noć, pa čak i rasvjetu, odnosno dovod električne energije. Sanitarni čvor, doduše, nema, ali s obzirom na to da se nalazi u dvorištu, uz pravu kuću, korisnicima to ne predstavlja problem. Lokacija je selo Sveti Vid blizu Dobrinja na otoku Krku, pokraj renovirane Grabušićeve starine koja se u sezoni iznajmljuje, dok je izvan sezone koristi obitelj, tako da bi kućica, osim što veseli Tončija, njegovu suprugu i kćer, trebala biti i sjajna ekstenzija za turističku ponudu. Dakle, win-win situacija.

IZAZOV I VESELJE

Prije desetak godina, kada smo dobili dijete, počeo sam maštati o tome da ostvarim nešto što mi je kao dječaku bio san. Počeli smo se baviti iznajmljivanjem na Krku i razmišljao sam o tome kako je sve što se nudi, ustvari, isto. Isti bazeni u kojima nitko ne pliva i slične stvari. Ali, ideja je ostala sa strane i prošlo je neko vrijeme.

Prije četiri-pet godina ideja se reaktivirala, ali ništa. Otad su prošle još četiri godine i u jednom trenutku zapitao sam se: ‘Što ja radim, zašto to ne bih konačno napravio?’ Razgovarao sam o tome sa svojim dobrim prijateljem, arhitektom Ivanom Juretićem, s kojim sam surađivao na projektu pisaćeg pribora torpedo i obožavam ga. Rekao sam i njemu i samome sebi: ‘Daj, ajmo mi to napraviti kako treba’. I evo, što da vam kažem, stvarno smo ušli u to, dva luđaka, i u ožujku imali otvorenje. Napravili smo je prije svega zbog sebe, zbog izazova i veselja koje nam predstavlja - priča nam kroz smijeh Tonči Grabušić.

Ivan Juretić je osebujan arhitekt koji se proslavio čudesnim planinarskim domovima na Velebitu, za što je dobio nagradu, a taj je atraktivni projekt prije nekoliko godina polučio veliku medijsku pažnju. Tada je tjednima spavao u šatoru i sam gradio ono što je zamislio. S istim se entuzijazmom upustio i u Grabušićevu kućicu.

U dvorištu od oko 300 kvadrata, u selu Sveti Vid, kućica je smještena na stoljetnom hrastu kojemu krošnja doseže visinu od 15, 16 metara. No, Juretić nije ispilio niti jednu granu, stablo je ostalo posve neoštećeno jer kućica stoji na osam nosećih stupova i prianja uz njega.

Pod kućice, odnosno podest, na četiri je metra visine, a vrh, najviša točka krova, na oko sedam metara. Jedna je cijela površina, površine od oko pet kvadrata, u staklu tako da ljudi koji u kućici borave imaju pogled kroz krošnju drveta. Osim nekoliko ormarića, jedini namještaj je bračni krevet 160 puta 200 centimetara i Juretićeva dizajnerska lampa koju je nazvao “Bli Blip” po istoimenom jazz standardu.

PRAVI KUT

Zašto sam ušao u to? Iz više razloga. Prvo, ne možeš Tončiju odoljeti, iako sam odolijevao tri-četiri godine. Drugo, upao sam u dug i morao sam se iz njega izvući - smije se Juretić u svojem stilu gdje je teško razlučiti kada se šali, a kada govori ozbiljno.

Za sebe kaže da je stolar, i doista, kućicu je sam, uz Tončijevu pomoć, slagao u radionici na Grobniku, tako da je na drvetu na Krku trebalo samo sklopiti gotove panele. - Ja sam blanjal, on je pitural - govori.

Materijal, panele od smreke, naručili su iz Austrije jer se u Hrvatskoj ne proizvode. Na najvišoj točki u unutrašnjosti kućice visina je 2,6 metara, na najnižoj 1,4 metra, a kako objašnjava Juretić, osim jednog ugla u kući koji je pod pravim kutem u tri prostorne osi i polazišna je točka, odnosno ishodište koordinatnog sustava, svi su ostali nagnuti za deset stupnjeva u odnosu na os. Jedina iznimka su stube koje su na 15 stupnjeva jer je Tonči tako inzistirao. Smatrao je da je deset stupnjeva previše strmo. - Nevoljko sam pristao na to - smije se Juretić.

LED RASVJETA

Kućica ima tri odvojene linije LED rasvjete koja se pali na daljinsko upravljanje: jedna u stubama, druga u podnožju i treća u unutrašnjosti.

Obojana je u sivu boju oksidiranog drva tako da ne odskače od boje hrastove kore, a krov je panel prekriven rebrastim limom. Ideja je bila da se ortogonalni sustavi kuće na zemlji i stare štalice u dvorištu susretnu i isprepletu na stablu, s kućicom. Smreka je odabrana jer je kao lagano drvo pogodna, a paneli ne zahtijevaju dodatnu obradu. Iako tako možda ne izgleda, gledali smo da bude što jednostavnije za izvedbu - priča Ivan Juretić.

Tonči Grabušić kaže da je kućica na drvetu već ostvarila svoj cilj.

Sve nas je razveselila. Evo, i vaš interes to dokazuje - zaključuje Grabušić.