Unutrašnja izolacija vanjskih zidova: DA ili NE?
Pitanja o pravilnoj izolaciji doma uvijek su aktuelna i veoma bitna.
Što se tiče same teme unutrašnje toplotne izolacije, mišljenja su podijeljena.
Vanjski zidovi, zajedno za prozorima, predstavljaju najveće površine hlađenja, te se pravilnom izolacijom istih može postići ušteda u količini potrošenih energenata za zagrijavanje prostorija, kao i povećanje ukupnog komfora života.
Stajališta o pravilnoj izolaciji
Najispravnije stajalište je ono koje kaže da se "kuća" po pravilu uvijek izoluje sa vanjske strane, slično kao što i mi zimi oblačimo kaput. Sa stanovišta građevinske fizike ovo pravilo se pravda činjenicom da se prilikom spoljašnje izolacije minimizira pojava kondenzacije, a u isto vrijeme zidovi postaju masa koja akumulira toplotu. Na suprotnoj strani, u slučaju unutrašnje izolacije zagrijavate samo vazduh u prostoriji.
Međutim, kako postupiti u slučaju kada spoljašnja izolacija nije opcija?
Postoje primjeri u praksi kada se unutrašnja izolacija pokazala kao dobro rješenje.
U tim slučajevima je korišten stiropor ili neka druga izolacija poput mineralne vune, preko čega se postavlja parna brana, koja se potom oblaže gipskartonskim pločama. Ukoliko se radi o adaptaciji prostora, naići ćete na probleme poput potrebe da izdignete utičnice, štekere i slično.
Što se tiče same debljine termoizolacije, dovoljna je debljina od 3 cm stiropora, mada na tržištu postoje i drugi materijali i o tome možete da se raspitate u specijalizovanim radnjama ili na internetu.
Takođe, kod postavljanja gipskartonskih ploča, treba računati na dodatno povećavanje debljine usljed postavljanja noseće podkonstrukcije i debljine samih ploča.
Izvedba toplinske izolacije vanjskih zidova s unutarnje strane ima nekoliko slabosti:
- Zidovi izolirani s unutarnje strane podvrgnuti su znatnim toplinskim razlikama i opterećenjima koja s vremenom uzrokuju eroziju zbog atmosferskih prilika te različita oštećenja zidova.
- Vlaga koja dolazi preko konstrukcije neizostavno se kondenzira na dodiru unutarnje izolacije sa zidom ili u samoj konstrukciji zida. To može uzrokovati neugodne životne uvjete (pojavu plijesni i zagušljivost) te često i oštećenja zidova kao posljedicu smrzavanja vlage zimi i vlaženja cijele konstrukcije zida.
- Neizbježni su toplinski mostovi.
- Na unutarnjoj strani izolacije mora se neizostavno postaviti odgovarajuća parna brana.
- Pri postavljanju izolacije s unutarnje strane sprječava se akumuliranje topline u zidu koju bi zid nakon prestanka grijanja ponovo vraćao u prostoriju.
Toplinska izolacija s unutarnje strane je manje učinkovita i koristi se u slučajevima kad zakonski uvjeti ne dozvoljavaju izvedbu toplinske izolacije s vanjske strane (npr. zgrade spomenici kulture). Prije izvedbe izolacije vanjskih zidova s unutarnje strane uvijek je potrebno posavjetovati se sa stručnjakom o mogućnostima izvedbe.
