Otpjevala je najtužniju pjesmu Jugoslavije, a cijeli život je šutila o VELIKOM BOLU: Pred smrt je ponavljala samo jednu rečenicu!
Nada je rođena u Beogradu, a od malih nogu pokazivala je talenat i ljubav prema muzici. Kada je zakoračila u muzičke vode njena porodica protivila se pevanju i nastupima, zbog čega je prekinula karijeru u Radio Beogradu.
Nakon udaje za supruga Nikolu Mamulu preselila u Sarajevo gdje su živjeli 15 godina, a Nada je izvođenjem sevdalinki stekla veliku slavu i popularnost.
Publika ju je obožavala, gostovala je širom svijeta, učestvovala na festivalima i osvajala brojne nagrade. Neke od Nadinih najpoznatijih interpretacija su "Kad ja pođoh na Bembašu", "Trepetljika trepetala", "Bosno moja", a ona je prva snimila i čuvenu pesmu "Kafu mi draga ispeci", i kako se pričalo, naučila Cuneta Gojkovića kako se pjeva.
Jedna od pesama koja je na nesvakidašnji način obilježila njenu karijeru bila je i pjesma "Pluća su mi bolna", koja je smatrana jednom od najtužnijih jugoslovenskih pjesama. Radi se o pjesmi tekstopisca Dragiše Nedovića koju je napisao kada je saznao da boluje od tuberkuloze, a prvi ju je snimio Zaim Imamović. Pjesma je imala jak utjecaj na ljude, posebno one koji su bolovali od iste bolesti, pa su nakon nje pokušali sebi da oduzmu život. Zbog toga je Tito zabranio emitovanje ove pjesme i tako je bilo narednih 10 godina, sve dok je na jednoj proslavi nije naručila Jovanka Broz. Tada ju je otpjevala upravo Nada Mamula, i smatra se da je od tog trenutka numera "Pluća su mi bolna" započela svoj novi život.
Nada je veoma teško podnijela rat. U Bosni je to označilo njen kraj, u Srbiji se takođe više nisu puštale njene pjesme, a ako bi se i čule pevao ih je neko drugi. To je za pjevačicu bio veliki udarac koji nije mogla da podnese. Izrevoltirana i tužna tada je sve novinske članke i fotografije bacila.
Iako je doživjela veliku slavu, popularnost nije mogla da joj popuni veliku životnu prazninu. Naime, Nada i njen suprug Nikola nisu imali djece. O tome nikada nije javno govorila, ali je često imala običaj da sluša pjesme koje su govorile upravo o tome.
- Živim od uspomena i pričam sa slikama - izgovorila je s velikim bolom pred sam kraj života. Još jedna velika tuga i bol su je ubrzo pogodili.
Kada je predosjetila da joj se bliže posljednji dani, imala je samo jednu želju - da ih provede u krugu najbližih članova porodice i prijatelja, i da njen odlazak prođe bez medijske pažnje.
Nada Mamula preminula je 11. oktobra 2001. godine u jednoj beogradskoj bolnici, a sahranjena je pored svojih roditelja na Novom groblju u Beogradu. Javnost je tek nakon toga saznala da je posljednje što je danima pred smrt ponavljala prijateljima bilo:
- Presretna sam onim što sam postigla i više od toga ne tražim ništa, za moje ime se zna, za moju pjesmu se zna, neka me pamte samo po pesmama mojim.
(Blic.rs)