POSLJEDNJI POZDRAV DONNI ARES: Majka i sestra neutješne, ne mogu vjerovati da je više nema (FOTO)

Završena je komemoracija pjevačici Donni Ares, a koja je preminula u ponedjeljak u 40. godini u svom rodnom Bihaću.

Donnini prijatelji, kolege i porodica prije komemoracije izrazili su saučešće njenoj neutješnoj majci Ajki i sestri Almi.

Donnina dženaza planirana je za 16 sati, a na Trgu slobode građani se u galeriji upisuju u knjigu žalosti. 

POKUŠAJTE NE ZAPLAKATI: Na komemoraciji Donni Ares pročitan dio iz njene knjige koji otkriva koliku je tugu nosila u sebi

Donna Ares napustila nas je u ponedjeljak u 40. godini života u svom rodnom Bihaću, gdje je danas održana komemoracija i posljednji pozdrav dami prelijepog glasa.

Od nje su se oprostili prijatelji, porodica, gradonačelnik Bihaća, kao i svi oni kojima je Azra Kolaković nešto značila u životu.

Na samom kraju pročitan je dio knjige koju je Donna napisala u danima borbe sa rakom, a koja nikoga nije ostala ravnodušnim.

"Svi ćemo jednom umrijeti, samo je pitanje hoćemo li svi svoje živote proživjeti? Dok jedni razmišjaju o drugima i tuđe živote žive, drugima život prolazi u strahu šta će neko reći i dok bolesni čekaju konačna izlječenja, ja nisam gubila vrijeme i živjela sam punim plućima u svim uvjetima. Ovdje i sada. Da sam sjedila i čekala da izliječim rak i tek onda nastavim sa životom, nikada ne bih saznala ovo što znam danas. Zašto kad imamo sve nemamo ništa i onda kad izgubimo tek počinjemo voljeti život?", napisala je Donna na posljednjoj stranici svoje knjige.

ISPOVIJEST DONNE ARES O DINI MERLINU TJERAJU SUZE NA OČI: Sjedili smo kraj kamina i Dino mi je ispričao dvije priče

Pjevačica Azra Kolaković, poznatija pod umjetničkim imenom Donna Ares, preminula je u ponedjeljak u 40. godini u svom rodnom Bihaću.

Dona Ares jednom je, javno, na svom blogu, pisala o Dini Merlinu, a tada je otkrila priču koju skoro niko nije znao, priču o čovjeku koji je od početka bio uz nju.

- Posjetio me je i naš veliki čarobnjak, Dino Merlin i to još na snježnoj Bjelašnici. Negdje između šeste i sedme hemoterapije, čini mi se. I to baš u društvu moga školskog Ade i naše pjevačice Maje Sar. Bila je tu i supruga našeg čarobnjaka i njegov menadžer.

- Sjedili smo kraj kamina i Dino mi je ispričao dvije priče, o dva bolesnika od raka, jedan je ležao i izgubio, a drugi je bio aktivan i preživio. A ja nisam stigla da mu ispričam svoju priču i da mu nabrojim sve svoje aktivnosti, jer sva sam ta psihostanja već apsolvirala. I Dino je nekada bio moj anđeo čuvar, jer postoji detalj u mom životu koji u javnosti gotovo niko nije znao. Dino mi je učinio životnu uslugu i beskrajno sam mu zahvalna na tome.

- Prije tačno dvadeset godina mi je pomogao da odem iz BiH u vrijeme završetka granatiranja. Negde pred zvanični kraj rata je održao koncert u Bihaću i nije odolio mojoj želji da napusti BiH i krene konačno svojim stazama. Rat je tad već gotovo stao. Posetili smo tadašnjeg gradonačelnika Adnana Alagića zajedno. Budući da su me moji sugrađani voljeli jednako i tada, Dino je želio da se osigura i da da do znanja gradu da me nije on "odveo" ni "ukrao" nego mi samo čini uslugu. "Došao sam da vam kažem da Vaša mezimica grada želi da napusti državu. Ne bih volio da me sutra optužujete zbog toga", rekao je Dino. Gradonačelnik se samo nasmijao, jer je znao za moju želju, a ona je bila da čim stane rat počnem graditi karijeru ozbiljnog estradnog umjetnika. Poklonio nam je mala izdanja prevoda Kurana i rekao "Sretan put". A ja sam se uskoro nakon rastanka sa svojima i ratnog mraka divila svjetlima Zagreba koji je u tom trenutku sjajio samo za mene. U Zagrebu smo se i rastali, a tu počinje moje odrastanje", podijelila je Dona sa svima svoju priču o Merlinu.