POMJERA GRANICE NAUKE/ EDDIE ČUSTOVIĆ ZA NOVI.BA: Odustajanje je najveći neuspjeh u životu!

O njemu pišu brojni domaći i svjetski mediji, a svojim revolucionarnim izumima i inovacijama pomjera granice nauke i istraživanja. 

Edhem Eddie Čustović rođen je Tuzli, posljednih dvadeset godina živi u Australiji gdje radi kao profesor na uglednom La Trobe univerzitetu. 

No, njegov životni put nije bio nimalo lagan. 

Eddie je za portal Novi.ba ispričao svoju životnu priču, osvrnuo se i na svoja najistaknutija otkrića, a govorio je  i o fondaciji Bosnia and Herzegovina Futures Foundation koja pruža stipendije studentima koji trenuto studiraju ili započinju studije iz blasti inžinjeringa, proizvodnje, računarskih nauka ili informacionih tehnologija. 

Cijeli intervju pročitajte u nastavku. 

 

Novi.ba:  Vaš put Vas je vodio od Bosne i Hercegovine, preko Švicarske i Njemačke i na kraju do Australije. Sa sedam godina ste napustili BiH, koji trenutak posebno pamtite, odnosno za koji momenat Vas vežu posebne emocije iz tog perioda, te da li je i koliko bilo teško za jednu izbjeglicu iz BiH postati ono što ste Vi danas? 

EDHEM EDDIE ČUSTOVIĆ: Taj period koliko god je imao svoju težinu i pored toga što sam bio izbjeglica u drugoj zemlji, ne znajući šta će biti sutra, pohađao novu školu, učio njemački jezik i kulturu, za mene je isto tako bio i važan period jer ima mnogo lijepih momenata koji su se desili. Jedan od takvih jeste i to što sam smo se moj brat i ja jako zbližili i da ta neraskidiva veza između nas dvojice je danas još jača i snažnija i prevazilazi čak i onu poveznicu krvne srodnosti. To je na nekom mnogo većem nivou i za nas dvojicu, ako za taj nivo uopšte i postoji bilo kakav naziv. Iako sam ja stariji od njega samo 14 mjeseci zajedno smo išli i u školu neki period, igrali smo se, i zbog činjenice da smo stranci u drugoj zemlji bili smo prepušteni jedno drugome. U tom periodu smo naučili biti jako snalažljivi zbog samih okolnosti u kojoj smo se našli. Morali smo se sami snalaziti, roditelji nam nisu mogli obezbjediti ono što je normalno za jednu porodicu u normalnim okolnostima. Upravo u tom periodu su se desili i prvi momenti kada je u meni proradila poduzetnička i inovativna iskra.

Švicarska je  još tada bila jako uređena zemlja koja je u to vrijeme imala jako uređene sisteme za reciklažu. Nas dvojica smo došli na ideju da sakupljamo staklo i plastiku koje smo zatim vraćali na reciklažu i za uzvrat dobijali novac. Ubrzo smo shvatili da ne možemo sakupiti sve koliko je ustvari toga i bilo pa smo pozvali  i ostalu djecu većinom izbjeglice iz drugih zemalja da nam pruže pomoć. Za manje od mjesec dana smo imali dvadesetak mladih koji su radili sa nama i pod našim sistemom. Ne stidim se ove priče, snalazili smo se na razne načine. Tako smo sa 7-8 godina razvili naš prvi nezvanični biznis. 

Postati ono što sam danas nije uopšte bilo jednostavan, ali su sve mogućnosti da to i postanem bile preda mnom u razvijenoj zemlji kao što je Australija. Jedina razlika između uspješnih, manje uspješnih i onih koji to nisu jeste da se uspješni ljudi bore, zalažu, žrtvuju i koriste svaku priliku da se usavršavaju, povezuju sa drugim ljudima i bore za svoj cilj. Vrlo je mala razlika u nivou inteligencije između prosječne osobe i osobe kojoj se divimo i smatramo da je natrposječno inteligentna, ali velika je razlika u osobama koje posvete veliki dio svog života svom poslu, karijeri ili ciljevima koje žele postići.

Novi.ba: Skoro svako od nas u djetinjstvu ima viziju "šta želi postati kada poraste", šta ste Vi željeli i kada ste zapravo shvatili da se želite baviti naukom, šta Vas je inspirialo?

EDHEM EDDIE ČUSTOVIĆ: Kao što sam već i prije spominjao kao mali bio sam oduševljen serijom „Zvjezdane staze“ i fascinirala me sva ta tehnologija i naučna fantastika koja je budila moju maštu. Volio sam da gledam dokumentarce i bilo mi je fascinantno vidjeti izraz lica osobe koja je posvetila veliki dio svog života kako bi dala doprinos čovječanstvu na nesebičan način u obliku inovativnih tehnologija. Gledao sam doktore , inžinjere koji su činili čuda u Africi, Aziji i siromašnijim državama gdje možete masovno da pomognete ljudima sa znanjem i iskustvom. Znao sam da kroz tehnologiju mogu dati najveći doprinos.

Novi.ba:  Često putujete, a jednom prilikom ste izjavili da je Vaša adresa globalna. No, uvijek se rado vraćate i ulažete u BiH. Prošle godine održan je prvi kongres „Tehnologija i inovacija za svjetliju budućnost“, koji je imao za cilj da se studentima u BiH pruži uvid u razne mogućnosti  i prilike koje postoje u najvećoj svjetskoj profesionalnoj organizaciji, IEEE. Kako je došlo do ideje da nesebično počnete razvijati ideje za mlade koji se nalaze ovdje?

EDHEM EDDIE ČUSTOVIĆ: Davno sam razmišljao na koji način da dam svoj doprinos domovini. Znao sam kroz priče drugih ljudi da je situacija za mlade u BiH teška, ali sam isto tako imao želju i da direktno saznam od mladih ljudi koje su to problemi sa kojima se suočavaju i koji ih spriječavaju da napreduju. To sam i uradio dolaskom u Sarajevo 2015. godine, prvi put isključivo poslovno, odakle se si stvorila ideja za kongresom. Ove godine održava se drugi po redu IEEE Student and Young Professional Congres u suradnji sa Youth Employment Project (YEP) koji predstavlja platformu za saradnju studenata mladih inženjera sa univerziteta i privrede širom BiH i regiona. Daje im priliku da rade sa uglednim članovima i predavačima iz brojnih kompanija, univerziteta i globalnom IEEE zajednicom. Cilj nam je da kongres postane tradicija koja će svake godine da okuplja mlade talente u BiH, svjetski priznate profesore i biznismene i one koji su željni da budu inspirisani pozitivnim pričama, da  šire svoju poslovnu mrežu i da uz sve to usavršavaju svoje tehničko znanje i da također kroz naš sistem inovacija i poduzetništva razviju sopstveni kapacitet za samozapošljavanje koje će im omogućiti da ne ovise o državnim institucijama nego da uzmu svoju budućnost u svoje ruke i da sami kroje svoju sudbinu u BiH. Ove godine od 1. do 4. decembra na Interrnacionalnom Burch Univerzitetu kongres će biti duplo veći, značajniji i ovaj put sa jasnom strategijom da poveže BH dijasporu, da i oni daju svoj doprinos u razvoj studenata i mladih inžinjera u Bosni i Hercegovini jer smatramo da jedni drugima mogu dati doprinos i razmijeniti znanje.

Želim da naglasim da je za internacionalne goste ovaj kongres već postao prepoznatljiv u profesionalnoj organizaciji poput IEEE i za vrlo kratko vrijeme dostigli smo nivo gdje se sada nama ljudi javljaju iz inostranstva i žele da učestvuju iz razloga što kongres postiže mnogo dobre rezultate. Ne samo da edukuje i pruža prilike da se mladi usavršavaju nego razbija etničke barijere koje postoje u BiH jer se fokusira na tehnologiju, ekonomski razvoj, profesionalnost  i pokazuje mladim ljudima da su dio globalne ekonomije, da razmišljaju kao globalni državljani i da moraju da iskoriste digitalnu evoluciju tehnologije i interneta da posluju širom svijeta.

Sada se već priča o jednoj maloj zemlji Bosni i Hercegovini i ovom kongresu, čiji model inovacija i poduzetništva (Saradnja IEEE i YEP), koji je započet i koji se razvija u Sarajevu, je postao primjer koji će biti iskorišten od strane IEEE u drugim državama, državama u razvoju koje prolaze slične probleme nezaposlenosti među mladima i koji imaju jako nizak GDP prosjek, državni i po osobi. Upravo zbog toga na ovogodišnji kongres nam sedam dana prije samog početka dolaze gosti iz Ugande i Šri Lanke kako bi prošli obuku našeg programa za inovacije i poduzetništvo. Ovo je dokaz da BiH može i mora da bude primjer drugima, da imamo kapacitet da budemo izuzetno inovativni gdje se i druge države mogu ugledati na nas.

Novi.ba: Kada se osvrnete na BiH iz perspektive Australije, šta je najveće bogatstvo naše zemlje i šta nam najviše nedostaje? 

EDHEM EDDIE ČUSTOVIĆ: U BiH nedostaje ulaganje u razvoj nauke, infrastruktura se mora razviti da bi omogućili našim mladima isti pristup kao i na zapadu. Studenti su talentovani i posjeduju veliki potencijal. Dosta toga zavisi od oblasti. Informatika trenutno doživljava ogroman rast u BiH radi ulaganja stranih organizacija. Ali nažalost većina toga je vezano za “outsourcing”. Također nam nedostaje povezivanje univerziteta sa privredom. U Australiji uz univerzitet čak i na univerzitetu imate kompanije koje direktno surađuju sa akademskim kadrom. To daje razne prilike profesorima i studentima kao i kompanijama. Istraživanja i inovativni projekti koji se razvijaju na univerzitetima su tako više u skladu sa onim što je potrebno tržištu, imaju veću mogućnost da se komercijaliziraju. Sve to daje veliki doprinos univerzitetu i stvara sistem u kojem više nije toliko ovisan o državi.

Za mlađe generacije je bitno navesti za primjer kompanije koje su bile „Svjetske a naše“ Soko (dizajn i proizvodnja aviona),  FAMOS (Proizvodjac motora i partner Mercedes Benza) Pretis (Tvornica namjenske industrije), Energoinvest (Svjetska sila u projektovanju,  elektroenergetika, hidrogradnja građevinarstvo, termoenergetska, procesna postrojenja i komunikaciona tehnologija) i Kosmos (Remont radarsko raketnih sistema, elektroenergetika i mašinstvo) koji su davno bili primjer u svijetu da su Bosnansko Hercegovački inžinjeri predvodili projekte na globalnom nivou. Neke od ovih Pretis, Energoinvest i Kosmos još uvijek postoje i pokušavaju da se izbore na tržištu. Imaju strašno sposobne ljude. Potrebno im je otvoriti tržište kroz kontakte koje posjeduje naša dijaspora. Također su im potrebni mladi ljudi, nova snaga, nove ideje da pruže novu dimenziju ovim slavnim imenima. Želim da zajedno to uradimo.  Velika je stvar kad putujete u Ameriku i pričate sa jedim bivšim direktoroma velikih kompanija i on vam spominju kako su surađivali i koliko respekta imaju za Kosmosom, Energoinvestom ostalim iz bivše Jugoslavije. Ovo je dokaz da mi posjedujemo to u sebi ali samo kroz zajednički rad i pomoć dijaspore možemo popraviti stanje u domovini.

Novi.ba  Vaša najistaknutija dostignuća su „Countakick“ i „Tiger 3“,  o kakvim izumima je riječ, kako su nastali i da li sada radite na nekim projektima?

EDHEM EDDIE ČUSTOVIĆ: O Contakick-u i Tiger 3 radaru sam pričao mnogo puta a ono što mogu sada navesti jeste jedan kratki update. Što se tiče Tiger 3 radara to je digitalni radar visoke frekvencije, jedini te vrste u svijetu, koji prikuplja podatke za proučavanje svemirskog vremena, kao što su solarne baklje koje mogu onesposobiti mreže za napajanje energijom, satelite, navigaciju i nadzorne sistem u brodogradnji i avijaciji. Ja sam trenutno odstupio od projekta radarskih sistema i prepustio sam ga drugim kolegama da usavršvaju taj sistem koji i dalje nastavlja da ima zapažene rezultate. Naša naučno-istraživačka grupa na La Trobe Univerzitetu nedavno je zajedno sa British Antarctic Survey (BAS), koji je smješten na Cambridge Univerzitetu u Velikoj Britaniji, postavio radarski sistem na Južnom polu, ali zbog promjena u klimi, globalnog zagrijavanja i pukotina koje su nastale u ledenim pločama na više mjesta, istraživački tim zajedno sa La Trobe timom je izrazio veliku zabrinutost i morali su da premjestio radarski sistem sa Južnog pola na Falkland ostrva gdje je sada operativan.

Countakick, nosivi uređaj dizajniran za trudnice u trećem trimestru trudnoće, kako bi mogle pratiti kretanje, odnosno udarce bebe i na taj način smanjiti broj mrtvorođenih beba se suočava sa problemima etike. Imamo dvije grupe ljudi: jedna, koja podržava da se countakick što prije stavi na tržište, da se komercijalizuje, i druga grupa ljudi koja se također sastoji od velikih naučnika i psihologa koji su zabrinuti takvom spravom jer smatraju da može da ima psihološki kontraefekat na trudnice jer smatraju da bi taj uređaj izazvalo da trudnice još češće provjeravaju kretanje bebe i da postoje naučno - istraživački radovi koji pokazuju da takvi podaci mogu da uznemire trudnicu i da stvori veći broj pacijenata u posjeti bolnicama nego što  to trenutno jeste. Trenutno smo u raznim razgovorima i forumima kako bi prevazišli ovu kritičnu situaciju.

Volio bih vam reći o najnovijim projektima koje predvodim. Prvi je vezan za nestašicu i isparavanje vode. Sa La Trobe Univerzitetom je stupila u kontakt organizacija Coliban Water koja nadgleda vodovod za 20% površine države Viktorije, a to je otprilike stanovništvo od 170 000 ljudi.  U tom dijelu regiona države Viktorije postoji velika zabrinutost jer je prije nekih 10ak godina država Viktorija prošla kroz najveću sušu u zadnjih 100 godina i koja je skoro dovela državu do propasti. Država je regovala i investirala preko 2 milijarde australskih dolara da izgrade centar za pretvaranje slane vode u pitku vodu. Investicija se pokazala kao vrlo loša jer je mjesecima prije nego što je centar trebao biti otvoren, kao spas države, počela da pada jaka kiša koja nije prestajala mjesecima i koja je vrlo brzo napunila sve rezervoare i jezera širom države Viktorije. Međutim, pošto je predvidljivost pada kiše statistički vrlo teško mjerljivo, gotovo nemoguće, ova organizacija je zabrinuta jer populacija raste a kapacitet vode se ne mijenja. Čak i one kiše koje padaju, ne padaju u dijelovima gdje se zadržava ta voda što stvara još veći problem. U svemu tome najveći problem nastaje u tome da naučnici koji rade za ovu organizaciju imaju dokaz da čak između 50 do 60 posto totalnog kapaciteta rezervoara nije iskorišten, za poljoprivrednike i privatnu upotrebu, nego da se voda ustvari isparava iz rezervoara. Do isparavanja dolazi usljed jakog vjetra koji pogađa ovaj dio zemlje, tu regiju, i žestokog sunca tokom ljetnih perioda. Naš naučno-istraživački LIEF labaratorij je trenutno angažovan u partnerstvu sa Coliban Water kako bi proizveli elketroniku i senzoriku koja će vrlo precizno moći da izmjeri procenat vode koji se isparava iz ovih rezervoara i da studira kretanje vjetra u tom dijelu zemlje i ostalih vremenskih parametara gdje će se razviti novi model koji će omogućiti našoj ekipi da predloži način na koji se može smanjiti efekat sunca i vjetra i drugih vremenskih okolnosti na isparavanje vode, kao što su naprimjer barijere za vjetar, polimeri koji pokrivaju površinu vode itd.

Želio bih da spomenem još jedan projekat na kojem se upravo radi a koji je ujedno i prvi projekta našeg LIEF labaratorija u Sarajevu. Na čelu sa profesorom Dejanom Jokićem i studentima iz Sarajeva i Istočnog Sarajeva na Internacionalnom Burch Univerzitetu radimo na inovaciji koja će pročišćavati zagađenost zraka u stanovima, školama i javnim ustanovama u BiH. U ovom momentu vam ne mogu reći detalje o samom ovom projektu ali ćete uskoro moći saznati više o čemu se radi na kongresu ranije spomenutom kongresu (http://sypc2017.ieee.ba).

 

Novi.ba:  Osnivač ste i fondacije Bosnia & Herzegovina Futures Foundation, čime se ona bavi i na osnovu čega birate kada podržavate studente iz Fondacije, te da li mladi ljudi u BiH imaju uslove za realizaciju svojih ideja i napredovanje?

EDHEM EDDIE ČUSTOVIĆ: Bosnia and Herzegovina Futures Foundation je fondacija koja pruža stipendije studentima koji trenutno studiraju ili započinju studije iz bilo koje oblasti inžinjeringa, proizvodnje, računarskih nauka ili informacionih tehnologija, a koji su pri tome izuzetno talentovani, ali nisu u mogućnosti da sebi obezbijede školovanje. Također pružamo im mentorstvo, radno iskustvo i priliku da se razviju kao lideri uz podršku naše mreže.

Studenti u BiH i njihovi roditelji su opsjednuti dokazivanjem sa ocjenama i smatraju da su ocjene mjerilo znanja, a ustvari znanje se mjeri na mnogo više načina. Ono što se danas mnogo više cijeni u profesionalnom svijetu nije samo ta ocjena nego vaše stručno usavršavanje, nivo profesionalnosti, socijalne vještine, soft skills vještine, vaša povezanost sa volonterskim radom i poznanstva sa profesionalnim svijetom. Kada gledamo aplikacije studenata koji apliciraju za naše stipendije mi gledamo koliko su studenti financijski ugroženi, što nam je vrlo bitno jer želimo da pomognemo onima kojima je to najpotrebnije ali isto tako tražimo studente koji su aktivni i van svog akademskog udruženja i studiranja, kao npr. da su uključeni u neku vrstu volonterskog rada u nekim profesionalnim organizacijama poput IEEE i sličnih, jer nam kroz taj rad dokazuju da su spremni da se žrtvuju i zalažu za svoju karijeru i samom tom činjenicom da se istaknu među svojim kolegama. Fondacija upravo otvara konkurs za dodjelu 5 novih stipendija i pozivamo sve studente iz oblasti za koju pružamo stipendije da se prijave i potrude sa svojim aplikacijam. Više informacija o stipendijama možete pronaći na https://www.bhfuturesfoundation.org/apply

Možda se neki neće složiti samnom kada kažem da u BiH postoje velike prilike odnosno uslovi da mladi ljudi postignu jako dobre rezultate kao što su naprimjer Innovation challenge 2017, kojeg smo pokrenuli izmedju IEEE i Youth Employment Project-a, i druga takmičenja odnosno organizacije u BiH koje pružaju studentima i mladim profesionalnim inžinjerima da realizuju svoje ideje. Navest ću neke organizacije  poput Mozaik, Hub387, Spark iz Mostar i da mi ne zamjere one koje nisam spomenuo ali smatram da sve ove ogranizacije imaju slične ciljeve i da ih ispunjavaju na različite načine. Prilike postoje ali  moram priznati da sam malo razočaran sa odzivom mladih ljudi jer mislim da su toliko puta razočarani ishodima nekih programa i čitave okolnosti u BiH da su se u nekim slučajevima čak i predali i digli ruke, ali moja poruka njima je da nema predaje!  Nakona jednog pada i neuspjeha, sigurno će doći i drugi, treći, deseti možda ih čak bude i stotinu ali ako ste doovoljno uporni i imate želju da postignete nešto u svom životu morate znati da postoji svjetlo nakon svih tamnih perioda. I sam sam osoba koja će slobodno reći da je doživjela neuspjeh više puta puta sa svojim incijativama i porjektima ali nakon svakog pada naučio sam nešto novo i nastavio sam biti uporan dok nisam postigao ono što želim.

Novi.ba: Na kraju, možete li nam reći koju lekciju biste podijelili sa svima koji žele izgraditi karijeru u BiH?

EDHEM EDDIE ČUSTOVIĆ: Kao što sam i rekao samo rad, trud, zalaganje, žrtvovanje će vas dovesti do pobjeda. Svaki put kada sam doživio neuspjeh naučio sam da budem brži, bolji i efikasniji. Odustajanje je najveći neuspjeh u životu. Jer nikada nećete žaliti zbog neuspjeha, nego zbog toga što niste dali sve od sebe. Dokaz da i najuspješniji ljudi širom svijeta su doživjeli mnoge padove jeste i to što ćemo na IEEESYPC konresu posvetiti jedan dio na ovu temu pod nazivom Leaders tribe – learning through failure gdje  smo pozvali govornike, mlade i starije, koji će se otovoriti i govoriti o svim onim porazima i neuspjesima u svom životu i šta su naučili iz toga. Nije važno samo pričati o uspjehu već i o neuspjehu i da je to ustvari jedna od životnih lekcija koja nas vodi do razvijanja otpornosti koja se ne može zanemariti.