ČUDOTVORNI ANTIBITIOK: Ubija sve moguće ŽENSKE infekcije!
Ova mješavina, koaj je doslovno iz srednjeg vijeka i dalje je aktuelna.
Sastojci:
- 700 ml domaćeg jabukov sirćeta
- ¼ đumbira
- ¼ bijelog luka
- 2 velike kašike hrena
- 2 velike kašike kurkume u prahu
- ¼ luka
Priprema:
Sve što je potrebno je da u staklenu teglu ubacite sve sastojke, a zatim da je zatvorite i ostavite na hladnom mjestu da stoji dvije sedmice. Povremeno protresti u toku te dvije sedmice.
Preporučuje se uzimati svaki dan po jednu malu kašiku, a ako ste bolesni, kao dodatak uzimajte po jednu veliku kašiku.
PROČITAJTE JOŠ
Sačuvajte vaše tijelo od GLJIVICA, ALERGIJA, INFEKCIJA -Ovdje je lista stvari KOJE NIPOŠTO NE SMIJETE POSUĐIVATI
Svi znamo da nikada ne treba pozajmljivati četkicu za zube, ali to nije jedina stvar koju ne treba da pozajmljujemo drugoj osobi, pa čak ni najrođenijima.
Ove stvari nikako ne treba da djelite sa drugim osobama:
Sjaj za usne i ruž za usne
Vaša prijateljica je zaboravila šminku kod kuće i sasvim je u redu da joj pozajmite ruž za usne.
Ne nikako to ne biste trebali da radite, isključivo iz higijenskih razloga.Virusna infekcija kao što je herpes lako se može prenijeti putem ruža za usne ili sjaja.
Čak i ako osoba djeluje zdravo, virus može biti prisutan na mukoznoj membrani i pljuvački.
Slušalice
Svaka osoba ima jedinstvenu ravnotežu bakterijske flore u svojoj ušnoj školjki. Kada god odlučimo da podjelimo slušalice sa nekom osobom, mi rizikujemo da poremetimo ovaj balans. To itekako može izazvati infekciju uha.
Vikleri i uvijači za kosu
Sve za kosu što dolazi u kontakt sa kožom glave nije dobro razmjenjivati. Gljivice i vaši se lako šire pomoću pozajmljenih predmeta, kao što su: češalj, četka za feniranje, vikleri i uvijači.
Dezodorans u stiku
Čak i ako su u pitanju deodoransi koji imaju antibakterijska svojstva, površine koje dolaze u kontakt sa kožom mogu da sadrže bakterije koje se lako prenose.
Na kraju krajeva, to su bakterije koje izazivaju miris znoja koji pokušavamo da neutrališemo.
Peškiri
Glavna funkcija peškira je upijanje maksimalne količine tečnosti sa površine vašeg tijela.
Zbog toga, čak i kada ste savršeno zdravi, povećana vlažnost unutar kupatila postepeno pretvara vlažnu tkaninu vašeg peškira u savršeno područje za plesni, bakterije i gljivice.
Donji veš
Zbog ličnog zdravlja, higijene, za vaše dobro, nikada nemojte djeliti donji veš sa drugom osobom. Genitalije su najviše sklone infekcijama.
Pribor za manikir i kozmetički pribor
Vaša pinceta, makazice ili grickalica za nokte, depilator, brijač i ostalu dodatnu opremu trebalo bi da koristite samo vi, niko više.
Kada se često koriste, ovi predmeti verovatno imaju nevidljive mikroskopske kapljice krvi na svojim površinama. Ne delite ih ni sa kim, ako želite da izbegnete mogućnost infekcije
Pribor za njegu kože
Spužvice za čišćenje lica ili masažni valjci svakako nisu nešto što treba da razmjenjujute sa drugim osobama. Ovo može da prouzrokuju akne i druge upalne procese na koži lica.
Obuća
Najčešća stvar koja se daje drugima kada vam dođu u goste jesu kućne papuče. Mnogo bolja varijanta je da kupite dva para papuča za tu priliku. Noge će neizbježno početi da se znoje, stvarajući savršene uslove za razvoj gljivica.
Često patite od urinarnih infekcija? Evo kako nastaju i kako se liječe!
Razlog je anatomija. Urinarne infekcije najčešće se dešavaju zato što bakterije (naročito one iz fekalnih materija) dospjevaju u urinarni trakt preko uretre.
Tijelo može da se oslobodi jednog broja njih putem urina, ali to često nije dovoljno.
Kod žena je mnogo kraća udaljenost između uretre i mokraćne bešike, pa je bakterijama mnogo lakše da dođu do pogodnog mjesta za razmnožavanje.
Znaci upozorenja
Kako biste prepoznali infekciju urinarnog trakta, analizirajte kako izgleda vaša mokraća. Na pojavu bilo kog od navedenih simptoma, posjetite ljekara:
Promjena boje - Jedan od najočiglednijih znakova urinarne infekcije je promena boje urina. Čim primetite da je taman ili mutan, posetite lekara.
Jak miris - Neobično jak miris urina može biti znak infekcije.
Bol u stomaku ili leđima - Urinarnu infekciju često prati bol u stomaku, a nekad i u leđima, naročito u donjem dijelu. To takođe može da znači da je došlo do infekcije u bubrezima.
Mučnina/povraćanje -Pošto je urinarni trakt deo sistema organa za varenje, možete očekivati i mučninu i povraćanje.
Groznica - Nekad infekcija može da dovede do groznice. U slučaju da vam je ugrađen kateter, to će biti jedini simptom koji ćete primijetiti. Ako se uz groznicu pojavi i potpuna slabost ili čak promjene u mentalnom stanju, hitno posjetite ljekara.
Iako je većina infekcija bezopasna, može ostaviti ozbiljne posljedice u slučaju da se ne liječe. Ljekar će vam propisati antibiotike i stanje će biti sanirano za nekoliko dana.
Za prevenciju je najbolje da pijete dovoljno tečnosti, nosite pamučni veš, brišete se nakon odlaska u toalet sprijeda ka pozadi, izbjegavate sve proizvode koji se koriste tako što se ubacuju u vaginu ili redovno i temeljno perete ruke prije njihove primjene, a obavezno je i da urinirate neposredno poslije seksualnog odnosa.
Za ovaj čudesni napitak svi moraju znati: LIJEČI STO BOLESTI!
Napitak od bijelog luka jedna je od stvari koju bi trebao posjedovati svaki čovjek koji brine o svojem zdravlju. Važno je imati na umu da takav napitak činu čuda za očuvanje zdravlja.
Koristan je za izbacivanje soli i slanih naslaga iz organizma, poboljšava radnu sposobnost organizma, čisti krv, jača imunitet, krvne žile i rad srca. Nadalje, uklanja višak masnoće i poboljšava metabolizam. Koristiti ga možete i kod ženskih bolesti i upala, a uza sve navedeno čisti cijeli organizam od štetnih naslaga. Najbolje od svega jest to što ovaj napitak možete pripremiti sami.
Priprema:
U staklenku staviti 12 režnjeva bijeloga luka, a svaki režanj potrebno je isjeći na četiri dijela.
Preliti sa pola litre crnog vina.
Zatvoriti i ostaviti na prozoru, na sunčanoj strani dva tjedna.
Svaki dan mućkati dva do tri puta.
Nakon dva tjedna procijediti i presuti u tamnu staklenu bocu.
Napitak je potrebno uzimati tri puta dnevno i to po jednu malu žlicu tijekom mjesec dana, a postupak možete ponoviti nakon šest mjeseci.
SPRIJEČITE RAK DOJKE: Konzumirajte ovaj napitak i budite bezbrižni!
Rak dojke postao je jedan od najučestalijih oblika raka u svijetu,
Prema riječima stručnjaka izlječiv je u 80% slučajeva ako se simptomi na vrijeme otkriju.
SIMPTOMI RAKA DOJKE
Najčešće se otkriva kvržica na dojci, koju više od 80% žena otkrije preventivnim samopregledom. Kod 2 do 3% žena prisutan je vodenast, gnojni ili sukrvičast iscjedak iz bradavice. Vodeći simptomi raka dojke SU pojave kvržica i čvorića u dojci, kao i promjene na koži u vidu uvlačenja kože, neravnina ili uvlačenja bradavica. Ukoliko Vam se uz pomenute znake i simptome javi i bolna kvržica na dojci, tada je neophodno da se što prije javite ljekaru specijalisti.
UZROCI RAKA DOJKE
Puno većem riziku su izložene žene koje imaju porodičnu anamnezu karcinoma dojke, one koje zbog rane ili kasne menopauze uzimaju hormonsku terapiju i žene koje nisu dojile i rađale. Povećane količine estrogena povezuju se sa rakom dojke, a uzrok estrogenske dominacije može biti i neumjereno konzumiranje alkohola i masne hrane, kao i gojaznost.
PRIRODNI LIJEK PROTIV RAKA DOJKE
Pomiješajte 100 gr koprive i hajdučice i 300 gr nevena. Četiri do vrha supene kašike mješavine prelijte sa jednom litrom kipuće vode i ostavite poklopljeno 5-6 minuta. Kasnije uspite u termostat i pijte napitak tokom dana. Dnevno je potrebno da popijete oko dvije litre ovog čaja. Ujutru i uveče u ovaj čaj trebate dodati po kašičicu švedske grančice koja se pokazala kao odlična prevencija, pa čak i ako su simptomi raka dojke već prisutni.
ČAJNA MJEŠAVINA ZA ČIŠĆENJE KRVI I LIMFE
Pomješajte 15 gr svježe crvene djeteline, 5 gr svježeg kantariona i lista od maline, sve prelijte sa 2 i po dl kipeće vode i ostavite poklopljeno da odstoji najmanje desetak minuta. Pijte dvije do tri velike šolje dnevno tokom 14 dana.
Šta štiti organizam od raka u debelom crijevu, dojci i plućima? Donosimo listu 5 magičnih namirnica!
Svrha je probavnog sustava odvojiti hranjive tvari (vitamine, minerale, ugljikohidrate, masti, proteine i vodu) od ostatka hrane koju je čovjek pojeo i uskladištiti otpadne tvari dok ih organizam ne izbaci. Probavni se sustav sastoji od jednjaka, želuca, te tankog i debelog crijeva, piše dr. Morana Brkljačić za dnevno.hr
Anatomski, crijeva dijelimo u dva glavna dijela: tanko crijevo, koje se sastoji od duodenuma (dvanaesnika), jejunuma i ileuma, te na debelo crijevo, koje se pak dijeli u cekum (slijepo crijevo), kolon (dijelovi kojeg su uzlazni, poprečni, silazni i sigmoidni kolon), rektum i analni kanal. Tanko crijevo prosječne je duljine oko 7 metara, dok je debelo crijevo dugo oko 1,5 metar. Određeni dijelovi crijeva razlikuju se po svojoj građi i po funkciji koju obavljaju.
Tanko se crijevo sastoji od tri dijela:
dvanaesnika (duodenuma), duljine oko 30 cm (što odgovara širini dvanaest palčeva, od kojega i potječe naziv) u kojeg se ulijevaju probavni sokovi jetre i gušterače, te žuč iz žučnog mjehura; jejunuma, duljine 2-8 m, u kojemu se dovršava razgradnja hrane. Latinska riječ jejunum po kojoj je crijevo dobilo ime znači gladan jer je ovo crijevo veći dio vremena uglavnom prazno; ileuma, duljine oko 4 m, u kojem se razgrađeni sastojci hrane upijaju u krv.
Tanko crijevo dio je probavnog sustava u kojem se probavljena hrana u cijelosti preradi i pretvori u tekućinu te odlazi u krv. Od pete godine života pa nadalje, tanko je crijevo dugačko pet do šest metara. Hrana iz želuca nastavlja svoju probavu u prvom dijelu tankog crijeva (dvanaesniku) a iz tankog crijeva odlazi u debelo crijevo. Kroz tanko crijevo hrana putuje valovitim stezanjem mišića koje se zove peristaltika. Probava proteina u peptide i aminokiseline uglavnom se pojavljuje u želucu ali katkad i u tankom crijevu. U tom se dijelu probavne cijevi odvija većina kemijskih reakcija. Tu se, naime peptidi razgrađuju u aminokiseline, lipidi (masti) u masne kiseline i glicerol, dok se ugljikohidrati razgrađuju u jednostavnije šećere primjerice glukozu.
Debelo crijevo ima četiri dijela: uzlazni (colon ascendens), transverzalni (colon transversus), silazni (colon descendens) i sigmoidni (colon sigmoideum), koji se nastavljaju jedan na drugi u obliku luka. Debelo crijevo leži isprva desno od tankog crijeva, a onda sukcesivno superiorno i anteriorno od njega, lijevo od njega, te na kraju ispod njega.Debelo crijevo (lat. intestinum crassum) je dio probavnog susatava koji se nastavlja na tanko crijevo (lat. intestinum tenue).
U debelom crijevu završavaju ostaci probavljene hrane te se resorbiraju ostaci vode i pohranjuju ostaci probavljene hrane koji trunu.
Na mjestu gdje tanko crijevo (lat. intestinum tenue), točnije vito crijevo (lat. ileum) ulazi u debelo, nalazi se Bauchinijev zalistak (lat. valva ileocecalis) koji poput ventila spriječava povratak probavljenog sadržaja natrag iz debelog u tanko crijevo. Na dnu slijepog crijeva nalazi se crvuljak (lat. appendix vermiformis) koji se često pogrešno naziva slijepo crijevo.
Bolesti crijeva
Enteritis je upala tankog crijeva koja ponekada zahvaća i debelo crijevo. Enteritis koji nalikuje na salmonelozu ili šigelozu, pogađa sve dobne skupine, no izgleda da je najveća incidencija između 1. i 5. godine života. Jedan od glavnih simptoma je dijareja (proljev) koji je vodenast a ponekad i krvav. U obojenim razmazima stolice vide se leukociti. Temperaturatijela može biti od 38 do 40 ˚C koja ima recidivirajući ili intermitentni tijek, uz česte bolove u trbuhu i hepatosplenomegaliju – povećanu jetru i slezenu. Infekcija se može prezentirati i kao subakutni bakterijski endokarditis, septički artritis, meningitis ili vrućicanepoznatog uzroka. Najčešći uzročnici enteritisa su Salmonella, Escherichia coli (E. coli), Staphylococcus aureus (S. aureus), Campylobacter jejuni (C. jejuni), Shigella, Yersinia enterocolitica (Y. enterocolitica). Također je poznat radijacijski enteritis koji je posljedica terapije zračenjem (radijacijski enteritis).
Simptomi enteritisa mogu se razviti unutar nekoliko sati do nekoliko dana nakon infekcije. Simptomi mogu biti: proljev, mučnina i povraćanje, gubitak apetita, abdominalni grčevi i bol, krvarenje uz izlazak sluzave tekućine/mase iz rektuma. Uz opisane simptome mogu se pojaviti i simptomi kao što su: suha usta, upale oči, nedostatak suza, smanjeni volumen urina (manje mokrite), taman urin, česti umor. Kod vrlo male djece, novorođenčadi, može se dogoditi i ulegnuće fontanele (meki oglavak na vrhu glave) kao znak dehidracije.
Crijevne zarazne bolesti ili bolesti prljavih ruku najčešće su bolesti niskoga higijenskog standarda, uz otrovanje hranom koje je često prisutno i u civiliziranom svijetu. Uzročnik ili njegovi toksini ulaze u organizam kroz usta, razmnožavaju se u crijevu, oštećuju sluznicu crijeva i najčešće se izlučuju stolicom.
Uzročnici ili njihovi produkti izazivaju upalu koja može zahvatiti cijeli probavni sustav (gastroenterokolitis) ili samo neke njegove dijelove (gastroenteritis, enteritis, enterokolitis, kolitis). Klinička slika crijevnih zaraznih bolesti najčešće je karakterizirana simptomima probavnog sustava, među kojima dominira proljev. Ostali (opći) simptomi su vrućica, mučnina, povraćanje, bolovi u trbuhu, žeđ, suhe sluznice te simptomi zatajenja bubrega (dehidracija!). Kod kroničnih su proljeva česti simptomi koji su posljedica poremećaja apsorpcije vitamina, proteina i drugih za organizam važnih tvari (anemija, gubitak težine, avitaminoze itd.).
Opće simptome nalazimo samo u akutnim infektivnim proljevima koji kratko traju, prolaze za nekoliko dana i najizraženiji su u početku bolesti. Lokalni, crijevni simptomi javljaju se i u akutnim i u kroničnim stanjima, a najčešći su proljev, bolovi u trbuhu i katkad povraćanje. Po tim se simptomima mogu prepoznati akutni gastroenteritis (jako povraćanje s obilnim vodenastim stolicama uz grčevite bolove u trbuhu), akutni enterokolitis (rijetko-kašaste, sluzave stolice uz grčevite boli u trbuhu) te akutni kolitis ili dizenterički sindrom (oskudne, kašaste stolice s primjesama sluzi i krvi uz grčeve u trbuhu).
Nekrotizirajući enterokolitis je stečena bolest, ponajprije nedonoščadi ili bolesne djece, obilježena nekrozom crijevne sluznice ili čak dubljih dijelova stijenke. Znakovi i simptomi su nepodnošenje hrane, letargija, nestalnost temperature, ileus, napuhnutost, povraćanje žuči, hematohezija, reducirajuće tvari u stolici, apneja i ponekad znakovi sepse. Dijagnoza se postavlja klinički a potvrđuje slikovnim pretragama. Liječenje je ponajprije potporno a uključuje nazogastričnu sukciju, parenteralnu primjenu tekućina, potpunu parenteralnu prehranu, antibiotike, izolaciju u slučajevima infekcije i često, kirurški zahvat.
Opstrukcija crijeva
Mehanička opstrukcija crijeva podrazumijeva značajno smanjenje ili potpuni zastoj prolaska crijevnog sadržaja. Simptomi su grčevita bol, povraćanje, opstipacija i izostanak vjetrova. Dijagnoza se postavlja klinički, a potvrđuje radiološki. Liječi se nadoknadom tekućine, nadoknadom tekućine, nazogastričnom sukcijom a u većini slučajeva kirurški. Mehanička opstrukcija crijeva dijeli se na opstrukciju tankog crijeva (uključujući dvanaesnik) i opstrukciju debelog crijeva. Opstrukcija može biti potpuna ili djelomična.
Oko 85 posto djelomičnih opstrukcija razriješi se konzervativno, dok se oko 85 posto potpunih opstrukcija riješi kirurški. Sveukupno uzevši najčešći uzrok mehaničkoj opstrukciji su adhezije (priraslice), hernije (kile) i tumori. Drugi uzroci su divertikulitis, strana tijela (uključujući žučne kamence), volvulus (uvrtanje crijeva na vlastitom mezenteriju), invaginacija (uvlačenje jednog segmenta crijeva u drugi poput teleskopa. Pojedini dijelovi crijeva različito su zahvaćeni.
Zloćudni tumori (najčešće uznapredovali primarni kolorektalni karcinom) najčešći su uzrok opstrukcije debelog crijeva (60 do 70 posto), dok opstrukciju tankog crijeva izazivaju zloćudni tumori koji se šire iz želuca, gušterače. Inkarcerirane kile također su česti uzroci crijevne opstrukcije. Razlog su oko 10 posto svih opstrukcija tankog crijeva među kojima su najčešće crijevne opstrukcije ingvinalne i femoralne hernije a zatim ventralne i pupčane hernije.
Rak debelog crijeva
Rak debelog crijeva (kolorektalni karcinom) predstavlja ozbiljan zdravstveni problem u zapadnim zemljama.Može započeti u njegovom početnom dijelu koji se nastavlja na tanko crijevo (cekum), u glavnom dijelu debelog crijeva (kolon) ili u donjem dijelu debelog crijeva (rektum). Bolest uglavnom započinje postupno i u većini slučajeva klinički se manifestira znakovima poremećaja crijevne funkcije (zatvor, proljev, promjene debljine stolice), nalazom krvi i/ili sluzi u stolici te općom slabošću, gubitkom tjelesne težine i slabokrvnošću (anemijom).
Niz rizičnih čimbenika povezan je s ovom bolešću. Jedan od tih čimbenika su i polipi debelog crijeva (tkivne izrasline koje rastu iz sluznice debelog crijeva prema šupljini crijeva) čiji se broj povećava sa starenjem svakako povećavaju rizik, ali još nije utvrđeno koliko je korisno odstranjenje polipa za ukupno smanjenje pojave bolesti. Izuzetno važan nasljedni čimbenik je tzv. familijarna (obiteljska)polipoza. Familijarni nepolipozni karcinom debelog crijeva javlja se u 1-5% bolesnika. Konzumacija alkohola svakako povećava rizik, kao i starija dob, smanjen unos folata, prehrana bogata mastima i kolesterolom, a siromašna vlaknima; upalne bolesti crijeva poput Crohnove bolesti te još veća vjerojatnost kod ulceroznog kolitisa. Vjeruje se kako redovna tjelesna aktivnost smanjuje rizik.
Simptomi raka debelog crijeva
U početku bolest nema simptoma. Simptomatski bolesnici većinom opisuju bol u trbuhu, promjenu učestalosti odnosno oblika stolice (proljev/zatvor), te pojavu krvi u stolici. Tako da treba biti vrlo oprezan kada vidite u stolici svježu krv u tragovima (hematokezija) ili pak ukoliko Vam je stolica crna poput katrana (melena). Slabost, anemija, osjećaj nepotpunog pražnjenja crijeva i neobjašnjivi gubitak tjelesne težine rjeđe se javljaju. Trbušna bol nastaje zbog djelomične zapreke prolaza crijevnog sadržaja, širenja tumora u potrbušnicu ili pucanja sluznice crijeva.
Lažni grčevi s nagonom za stolicu (tenezmi) mogu zahvatiti mišiće zdjelice; tumorska masa može prikliještiti ishijadični ili opturatorni živac i uzrokovati neurološke bolne sindrome.U ranim fazama kolorektalnog raka, bolesnici mogu biti bez simptoma ili se mogu žaliti na nejasne bolove u trbuhu i napuhnutost, koji se mogu pripisati žučnom mjehuru ili peptičkom ulkusu. Pojavljuju se i manje promjene u radu crijeva, sa ili bez rektalnog krvarenja, koje se često odbacuje i/ili ih se pripisuje hemoroidima ili drugim benignim poremećajima.
Rak na lijevoj strani kolona uglavnom uzrokuje naizmjenični zatvor i proljev, bolove u trbuhu te simptome opstrukcije, kao što su mučnina i povraćanje. Rak na desnoj strani kolona stvara nejasne bolove u trbuhu, koji se razlikuju od grčevitih bolova uzrokovanih opstruktivnim lezijama na lijevoj strani. Anemija koja nastaje zbog kroničnog gubitka krvi, slabosti, gubitka težine i abdominalne mase također može pratiti karcinom desne strane kolona. Simptomi raka rektuma mogu biti promjene u radu crijeva, osjećaj nepotpunog pražnjenja stolice, krvarenje i grčevi.
Svježa krv na površini stolice (hematokezija)češće nastaje kod rektalnog karcinoma (rectum je završni dio debelog crijeva). Anemija zbog manjka željeza posljedica je gubitka krvi i obično se nalazi u uznapredovanoj bolesti. Promjene crijevnih kretnji češće su kod karcinoma lijeve strane. Ostali mogući simptomi su napuhanost stomaka (abdominalna distenzija), mučnina, povraćanje i umor.
Dijagnoza karcinoma debelog crijeva
Karcinom debelog crijeva može se otkriti na temelju simptoma ili kod osoba bez simptoma tijekom rutinskih pregleda i testova. Test kojim se otkriva krv u stolici (Fecal Occult Blood Test – FBOT) može otkriti male količine krvi koje se ne vide pregledom stolice golim okom. Takav test možete napraviti u Zavodima za javno zdravstvo svojih gradova. Ukoliko se otkriju tragovi krvi potrebna su daljnja testiranja. Kako se ne bi propustila maligna bolest važno je naglasiti da se svako krvarenje iz debelog crijeva smatra karcinomom dok se ne dokaže suprotno.
Digitorektalni pregled – liječnik uvodi kažiprst u otvor debelog crijeva te provjerava prisutnost abnormalnog tkiva, nepravilnosti i prisutnosti krvi u stolici.
Fleksibilna sigmoidoskopija – pretraga koristi savitljivi optički instrument sigmoidoskop debljine prsta. Postavlja se u donji dio debelog crijeva kroz čmar (anus). Liječnik pomiče cijev kontrolnim uređajem i promatra sliku unutrašnjosti crijeva koja se doprema optičkim vlaknima. Zbog nedovoljne dužine instrumenta ovom se pretragom može pregledati svega polovina debelog crijeva. Pretraga je neugodna, ali nije bolna. Prije pretrage je nekoliko dana potrebno provesti poseban režim prehrane i čišćenja crijeva.
Kolonoskopija je dijagnostička metoda koja omogućuje direktan uvid u stanje sluznice, odnosno unutrašnjosti debelog crijeva korištenjem savitljivog instrumenta s optičkim vlaknima. Kolonoskop je duža verzija sigmoidoskopa.
Većina karcinoma debelog crijeva nalazi se u šupljini crijeva pa je kolonoskopija izvrsna pretraga kod simptomatskih osoba jer pruža pregled cijelog debelog crijeva, biopsiju (uzimanje komadića tkiva za analizu) sumnjivih masa i polipa, otkrivanje sinkronih karcinoma i odstranjenje polipa. Kod 5-10% bolesnika kolonoskopijom se ne može otkriti tumor zbog tehničkih razloga (presavijeno crijevo, loša priprema bolesnika) pa se u tom slučaju može napraviti rendgenska pretraga pomoću barijeve kaše. Važno je pregledati cijelo debelo crijevo kako bi se isključila prisutnost sinkronog karcinoma. Ukoliko tumorska masa sprječava pregled cijelog crijeva, kolonoskopija se ponavlja nakon operacije.
Pregled kompjutoriziranom tomografijom (CT) daje detaljan uvid u cijelu trbušnu šupljinu pacijenta pa tako tom pretragom možemo ustanoviti, potvrditi ili negirati rak debelog crijeva, a uz to dobiti i dodatne informacije, kao što su povećanje limfnih čvorova, širenje u okolne i udaljene organe.
Liječenje
Tri su oblika standardne terapije raka debelog crijeva: kirurški zahvat, kemoterapija i zračenje.
Kirurški zahvat je najčešći oblik liječenja za sve stadije karcinoma. Mogućnosti su slijedeće; Lokalna ekscizija – ako se karcinom otkrije u ranom stadiju liječnik ga može odstraniti bez otvaranje trbušnog zida. Umjesto toga se karcinom može odstraniti kroz unutrašnjost crijeva. Ako se karcinom nađe u polipu, operacija odstranjenja se naziva polipektomija. Resekcija – ukoliko je karcinom veći, liječnik izvodi kolektomiju (odstranjivanje karcinoma i određenog dijela okolnog zdravog tkiva). Liječnik nakon toga može izvesti anastomozu (zašivanje zdravih dijelova debelog crijeva). Kirurg obično odstranjuje limfne čvorove oko debelog crijeva koje patolog kasnije pregleda pod mikroskopom kako bi se provjerilo sadrže li tumorske stanice.
Resekcija i kolostomija – ako liječnik ne može zašiti dva kraja crijeva nakon odstranjenja tumora, napravi se otvor (stoma) na površini tijela za odstranjenje crijevnog sadržaja. Ovaj se postupak naziva kolostomija. Stoma se još naziva anus praeter naturalis (lat. = anus prije prirodnog). Ponekad stoma služi samo dok crijevo ne zaraste. Ukoliko liječnik treba odstraniti cijeli donji dio debelog crijeva kolostomija je često trajna. Čak ako liječnik odstrani cijelu vidljivu tumorsku masu, nakon operacije se ponekad preporučuje kemoterapija kako bi se uništile preostale karcinomske stanice. Liječenje nakon kirurškog zahvata kojem je cilj povećati mogućnost potpunog izlječenja naziva se adjuvantna terapija.
Kemoterapija je uporaba lijekova protiv stanica karcinoma. Kemoterapija se može uzeti preko usta, venskim putem ili injekcijom u mišić. Sva tri oblika predstavljaju sustavnu terapiju jer lijek ulazi u krv i djeluje u cijelom tijelu.
Radijacijska terapija je uporaba zračenja za ubijanje tumorskih stanica i smanjenje tumorske mase. Razlikuje se vanjsko zračenje (uporaba aparata izvan tijela) i unutrašnje zračenje (postavljanje izvora zračenja, radioizotopa, u tjelesne šupljine putem plastičnih cjevčica). Karcinom debelog crijeva može se liječiti vanjskim zračenjem. Nakon terapije se radi krvni test kojim se mjeri razina karcinoembrijskog antigena (CEA) zajedno s drugim pretragama kako bi se utvrdio eventualni rekurentni karcinom.
Biološka terapija je liječenje kojim se stimulira imunološki sustav u borbi protiv karcinoma. Tjelesni ili laboratorijski proizvodi koriste se za pojačanje, usmjeravanje ili obnavljanje tjelesnih obrambenih mehanizama. Biološka terapija se ponekad naziva modifikator biološkog odgovora (biological response modifier, BRM) ili imunoterapija. Biološku terapiju znanstvenici intenzivno istražuju.
Američka udruga za borbu protiv raka preporučuje da asimptomatični pacijenti bez rizičnih faktora obave digitorektalni pregled svake godine nakon 40. godine života, a nakon 50. godine života, test na okultnu krv u stolici svake godine te fleksibilnu sigmoidoskopiju svakih 3-5 godina. (izvor: plivazdravlje.hr) Kolonoskopskim se pregledom u gotovo 95 posto slučajeva otkrivaju čak i male promjene u debelom crijevu.
Zdrava hrana i tjelovježba svakako su prevencija razvoju brojnih bolesti, pa tako i bolesti crijeva. Voće i povrće, riba i vino „pašu“ crijevima. Tako su neke studije pokazale da je riba blagotvorna za probavu, a njena redovita konzumacija smanjuje rizik od pojave raka debelog crijeva, dok su vlakna i određeni antioksidanti, vitamini, minerali iz voća i povrća imaju izuzetno dobar utjecaj na zdravlje crijeva.
Luk, češnjak, poriluk, vlasac i kozjak, sadrži sumporne spojeve koji štite od kancerogenih promjena u debelom crijevu, dojci i plućima. Ono što svakako treba izbjegavati odnosno što manje i što rjeđe konzumirati su: crveno meso i meso pripremljeno na visokim temperaturama ili s grila. Prilikom pripreme mesa na visokim temperaturama dolazi do stvaranja kancerogenih spojeva koji su izuzetno opasni za naša crijeva.
Žena koja je pobijedila rak maternice upozorava OVE SIMPTOME NE BISTE SMJELI IGNORIRATI
Bolovi u želucu su uobičajeni, od menstrualnih grčeva do nadutosti, ali za 46-godišnju Carlu Bradbury bili su znak nečeg ozbiljnijeg - raka vrata maternice.
"Za rođendan sam dobila Sodastream uređaj (koji omogućuje samostalno doziranje mjehurića i okusa) pa sam mislila da bolovi u želucu dolaze od previše gazirane vode i nisam odmah otišla kod liječnika ", kaže ona. "Također sam uočila lagano krvarenje između menstrualnih ciklusa - za koje sam mislila da je zbog hormona."
Nakon što su se bolovi u trbuhu postupno pogoršavali, išla je do liječnika opće prakse koji ju je pregledao i poslao ju na Papa test. Test je pokazao abnormalne rezultate, što je dovelo do daljnjih testiranje.
Magnetska rezonancija je potvrdila da Carla ima rak u fazi 3B, što znači da se rak proširio iz cerviksa u strukture oko. Najgore se osjećala kad je pročitala da su šanse za preživljavanje 50:50 šanse.
"Zato što je moj tumor bio tako velik (kasnije sam otkrio da je bio veličine velike šljive) i način na koji je bio pričvršćen na moju zdjelicu, nisu ga mogli operisatu." Umjesto toga, Carla je išla na hemoterapiju i radioterapiju, na koju je, na sreću, dobro reagirala.
Sad je prošlo skoro pet godina od dijagnoze, i Carla ima važnu poruku za druge žene. Kao i mnoge, Carla nije redovno radila Papa test - i poziva druge žene da ne rade isto.
SPRIJEČITE RAK DOJKE: Konzumirajte ovaj napitak i budite bezbrižni!
Svaki simptom koji na vrijeme primjetite može vam spasiti život i pomoći vašem ljekaru da vas izliječi.
1. SVARB RUKU I NOGU
Čak i najmanji tumor pankreasa može blokirati žučne puteve. Ukoliko se to dogodi, to će se odraziti na vaše tijelo. Kada ima previše žuči u krvi, stvaraju se jedinjenja koja se ne mogu razložiti. Ova jedinjenja akumuliraju u rukama i nogama, što može dovesti do svraba.
2. ŽUĆKASTE OČI
Gomilanje žuči u krvotoku se takođe naziva žutica. Ovo izaziva i mnoge druge simptome pored svraba stopala i ruku. Žuč ima svijetlo žuti pigment i možete ga primjetiti čak i u beonjačama. Ovo je još jedan znak da je došlo do blokade žučnih puteva i tumora pankreasa.
3. BOL U STOMAKU
Bol u predjelu abdomena je simptom mnogih bolesti. Bol koji dolazi iz pankreasa često opisujemo kao "mučninu" i često kao bol od gladi. Ljudi koji su imali rak pankreasa govorili su da bol prestaje kada se nagnete ka naprijed.
4. ČUDNA STOLICA
Vaša stolica je jedan od prvih pokazatelja da sa vašim pankreasom nešto nije u redu. Ukoliko se žuč ne obrađuje pravilno, vaša stolica neće biti normalne braon boje. Umjesto toga, izgledaće blijedo, boje gline, ukoliko je ovo slučaj, veoma je važno da ovo saopštite svom ljekaru.
5. IZNENADNI GUBITAK TEŽINE
Ukoliko iznenada gubite na težini, a niste na dijeti, to je možda znak da bi trebalo da se zabrinete. Ukoliko se tumor pankreasa razvija, to može spriječiti temeljno varenje hrane. To znači da masti i šećer samo prolaze kroz vaše tijelo i ne lijepe se, naravno to isto važi i za najvažnije hranljive materije.
6. PROMJENE NA KOŽI
Mogu se javiti promjene na kožu, u vidu osipa i pojačanog svraba. Ove promjene se javljaju kada je kancerom zahvaćena glava pankreasa.
7. NESTAJE ŽUDNJA ZA ODREĐENIM NAMIRNICAMA
Ukoliko ste uvijek imali potrebu za čokoladom, sirom ili nekom drugom namirnicom, a sada više nemate želju za njima, to je možda razlog da se zabrinete. Ukoliko pankreas prestane da proizvodi regularne digestivne enzime, to može promijeniti vaš apetit. Pored toga što osjećate mučninu, hrana za kojom ste nekada žudjeli, sada više nije toliko ukusna
8. GUBITAK APETITA
Rak pankreasa ne samo da će vas natjerati da zaboravite na namirnice koje ste obožavali, već možete potpuno i izgubiti apetit. Možete osjetiti glad, i samo nakon 2-3 zalogaja osjećaćete se prepuno. Ovo se dešava uslijed nedostatka enzima, što može zbuniti vaš stomak. Ukoliko primjetite neke od ovih simptoma bitno je da odmah posjetite svog ljekara.
9. IZNENADNA DIJAGNOZA DIJABETESA
Dijabetes je bolest koja nastaje kada tijelo ne može proizvesti dovoljno insulina i prestaje da reguliše nivo šećera u krvi. Ovo je česta bolest koja dolazi u raznim oblicima, ali ukoliko je odjednom dijagnostikovan odrasloj osobi, to može značiti da imate problem sa rakom pankreasa. Budući da problem sa pankreasom može dovesti do problema sa proizvodnjom insulina, trebalo bi saopštiti ljekaru da želite da uradite analize.
10. ISCRPLJENOST I DEPRESIJA
Rak pankreasa dovodi do malaksalosti, a može se javiti i depresija. Vrlo je bitno ove simptome uočiti na vrijeme i reagovati što prije jer je rak pankreasa vrlo progresivan. U slučaju da se otkrije na vrijeme, veće su šanse za njegovo izlječenje.