Pismo djetetu koje maltretira moju kćerku: Ti nisi vidio njene suze

Potresena time što njena kćerka svakog dana dolazi u suzama iz škole, jedna majka je napisala anonimno pismo. U pismu piše o tome kako je njena kćerka prestala da se smije i obraća se djeci koja je maltretiraju u školi, prenosi žena.rs.

Djeca znaju da budu okrutna

Ti nisi vidio suze na licu moje kćerke kad dođe i kaže mi da je imala užasan dan u školi. Danas si odbio da radiš sa njom na grupnom projektu uz riječi 'Šta ćeš nam ti? Ne sviđaš nam se. Zašto u našoj grupi ne može da bude neko drugi?'

Plakala je jer je poslednja izabrana za tim. Plakala je kada jedina nije pozvana na rođendansku zabavu. Stalno me pita zašto nije kao svi drugi u razredu i zašto je stalno izostavljate. Pita me šta nije u redu sa njom i zašto ste toliko zli prema njoj?

Možda ti samo želiš da budeš kao svi drugi u tvom razredu i ne želiš da istupaš i prihvatiš dijete koje je drugačije od tebe, dijete koje je malo bucmasto, koje priča drugi jezik,  koje se drugačije oblači. Možda tvoji roditelji pričaju svašta o našoj porodici. Možda drugi pričaju ružne stvari, a ti im se jednostavno pridružuješ.

Ali možeš li da zamisliš kako se moja mala djevojčica osjeća? Osjeća se usamljeno i izolovano. Ona jednostavno želi da stekne prijatelje i zabavlja se kao i svi ostali. Ona nije uradila ništa loše. Zato ne može da razumije zašto su svi loši prema njoj. Zašto svi prestaju da pričaju kada se ona pojavi. Zašto nikad ne smije da kaže svoje mišljenje. Zašto se drugi igraju igara kao što je ko će prvi da je gurne s tramboline i slično..

Možda se ti osjećaš dobro i lijepo ti je dok se zabavljaš sa drugima, ali moja kćerka se ne smije više. Ona se ne šali, ne pjeva, ne glupira se. Njoj je život postao okrutan i ozbiljan. Ona samo želi da se sakrije od svega i od svih.

Od dobrog učenika ona je došla do djevojčice kojoj je glava puna svega i svačega, pa ne može da se koncentriše na školu. Ona je djevojčica koja se budi usred noći sa glavoboljama jer previše razmišlja o tome kakav je njen život. Ona ima podočnjake zato što ne spava lijepo. Jedinu utjehu nalazi u hrani i goji se ubrzano.

Bez obzira na to koliko joj ljubavi i podrške pružamo, svakog dana mora da se vrati onom dijelu svog života koji je čini nesretnom. Ti možda misliš da se samo zabavljaš, ali tvoja zabava uništava moju kćerku i moju porodicu. Ubija me da je svaki dan gledam kako pati. Kada mi roditelji i nastavnici kažu da ne vide problem i da su "sva djeca takva", shvatam da oni na to ne gledaju kao na problem.

U svim drugim situacijama na ovo bi se gledalo kao na zlostavljanje. A moja kćerka nastavlja da pati. I ja nastavljam da je grlim svakog dana, dok plače – ona se kida od bola i ne shvata čime je to zaslužila.

Djeci koja maltretiraju moje dijete postavljam pitanje: Da li planirate da je zlostavljate? Ili jednostavno ne razmišljate o osjećanjima osobe koju maltretirate?