NOSIM LAŽNI VJERENIČKI PRSTEN DA BIH SE ZAŠTITILA NA POSLU: Ovo ne bih trebala da radim, ali nemam izbora!

Mnoge srećne žene kada se vere odmah se pohvale na svom Fejsbuk profilu fotografijom prstena na ruci. Upravo to je napravila i Mekenzi Guptil, ali iz potpuno drugog razloga.
Naime ona nije vjerene, ali je ipak morala objaviti ovu fotografiju kako bi rekla svijetu zašto nosi prsten. Priču je objavila na svom profilu, a začudićete se kada čujete zbog čega je to uradila.
 
“Koliko god bih htjela reći da je ovo objava ‘rekla sam da’, ipak nije. Ova objava je zapravo puno važnija i staviće svjetlo na to da žene rade ovakve stvari u današnjem svijetu jer moraju.
 
Nedavno sam se zaposlila na recepciji hotela u gradu u kojem trenutno živim. Prijavljujem i odjavljujem goste, a smena mi traje osam sati. Volim ovaj posao. Ali u zadnjih nekoliko mjeseci moja je ljubav splasnula.
Početkom juna stariji muškarac je došao do mene kako bi prijavio svoj dolazak. Izgledao je vrlo drago. Počela sam razgovarati s njim iz dva razloga. Moram biti ljubazna i moram razgovarati sa svojim gostima. Razgovor je bio sasvim normalan. Sat vremena nakon što je otišao u svoju sobu donio mi je knjigu. Bila sam oduševljena. Volim knjige i ljubitelj sam engleskog jezika. Rekao mi je sve o knjizi i počeli smo pričati o mom najdražem autoru Stivenu Kingu. Nakon dugog razgovora vratio se u svoju sobu. Ja sam isto tako otišla doma nakon što mi je smjena završila. Idućih nedelja ponovno je dolazio do mene i nosio mi knjige i naravno da sam morala razgovarati s njim. Saznala sam puno o njemu. Piše knjigu. Mnogo putuje. Činio se normalan. Jedan dan je došao na recepciju dok ja nisam radila i pitao za mene. Koleginica me obavijestila o ovome putem poruke, a ja sam joj samo odgovorila da ne brine jer je bezopasan.
 

Nikada se nisam osećala ugroženo. On je bio samo stari čovek koji voli razgovarati i koji mi donosi knjige. Prošle nedelje je ponovno došao do mene. Sve je bilo kao obično, pričali smo o knjigama, ponovno mi je doneo novu knjigu, a onda me pitao imam li dečka. Pitanje me skroz izbacilo iz takta. Rekla sam mu da imam i da smo zajedno tri godine. Na to je samo rekao da je začuđen jer nije video prsten na mojoj ruci. Idućih pola sata je samo tako stajao i počeo mi je davati komplimente. Kako sam pametna, lijepa i inteligentna. A onda je počeo ponavljati kako bih mu se trebala javiti, ako nešto u mojoj vezi krene po zlu. Htjela sam mu samo reći da se makne i da odje*e, ali nisam mogla jer sam bila na poslu, a trebao mi je novac. Napokon je otišao i dao mi je do znanja da će se vratiti i da mu se javim, ako sam usamljena.

Prije nekoliko dana u hotel su došla tri dečka u svojim dvadesetima. Imali su glupe šale. Pitali su me da im kažem koji su dobri kafići u gradu. Ovo je klasično pitanje koje često čujem na svojem poslu. Rekla sam im za jedan dobar i jedan koji bi trebali izbegavati. Pitali su me mogu li ih odvesti tamo. Rekla sam da ne mogu jer radim. Predložili su da možemo ići i kasnije, što sam ponovno odbila. Počeli su stvarno navaljivati. Nakon nekog vremena su konačno ljuto otišli.
 

Idući dan sam došla na posao i saznala da su momci izbačeni iz hotela jer su došli pijani i gnjavili koleginicu. Imam taj jedan prsten koji mi je dala prijateljica prije nekoliko godina. Koristila bih ga ponekad da zavaram brata ili prijateljice kako sam vjerena. I svi bi stvarno povjerovali. Moj je dečko dobio ideju da ga počnem nositi i na posao, nakon što je čuo što mi se sve događa tamo.

Sada moja koleginica i ja nosimo lažne vjereničke prstenove da bi nas naporni gosti ostavili na miru. Nisam sigurna kako bih završila ovu objavu. Samo se nadam da ko god da ju čita zna kako žene i dalje moraju biti pažljive. Pokušavam pokazati što sve žene moraju raditi kako bi bile sigurne na poslu. Ne bih trebala nositi pištolj, nož ili bilo što slično samo da bih mogla biti na poslu i prijavljivati i odjavljivati goste. Ne bih trebala raditi ništa od ovoga. Tačka.”