Sjećanje na 22. godišnjicu stradanja u Srebrenici: Bio je to užas, svuda je bilo mrtvih ljudi

Kako bi skrenuli misli s ratnih dešavanja, mladi iz Srebrenice su tog kobnog 12. aprila 1993. godine organizovali turnir u fudbalu. Oko podne, na tribine je pala granata, koja je, kako tvrde očevici ispaljena s položaja vojske bosanskih Srba. Za taj zločin do danas niko nije odgovarao.

Iako je prošlo mnogo godina, Suljo Čakanović, koji je u tim ratnim godinama bio bolničar dobro pamti taj dan.

"Krenuo sam da pomognem kolegama u Domu zdravlja jer je to bio ratni period. Ionako smo već imali dosta povrijeđenih i ranjenih ljudi zateklo me i to granatiranje. Svuda su bili dijelovi tijela, zaista je bilo užasno. Pomogao sam da se ranjenici prebace u vozila UN-a kako bi im bila ukazana pomoć. I sami građani su pomagali na igralištu da se ukaže pomoć onima koji imaju šansu da prežive", priča Suljo.

Za jednog medicinskog radnika nije bilo mjesta za strah u tom momentu, ali su ga te scene kao čovjeka mnogo potresle i uznemiravaju ga sve ove godine.

"Bio je to jedan užas, svuda je bilo mrtvih ljudi, ali bilo je i onih između života i smrti. Taj dan mi je ostao u sjećanju i to se nikad neće izbrisati. Ljudi nisu mogli ni da govore. Prostrelne rane od gelera bile su strašne i mislim da nisu ni mogli da traže pomoć. Održao sam prisebnost kao zdravstveni radnik i nije bilo mjesta panici, najvažnije je bilo spasiti ljudske živote", navodi Čakanović za Anadoliju.

Priroda terena, odnosno beton na koji su granate padale izazivao je velike detonacije i granate su imale ogromnu razornu moć, ljudi su bili u šoku.

Na spomen-ploči koja je postavljena kao sjećanje na taj 12. april 1993. godine na mjestu masakra stoji kako je od granate ispaljene sa srpskih položaja ubijeno 74, a ranjeno oko 100 Bošnjaka iz Srebrenice i Podrinja.