PRIČA OVOG HRVATA RUŠI SNOVE O ŽIVOTU U NJEMAČKOJ: Evo zašto sam riješio da se vratim nazad!
Primjer ovog momka govori o tome kako inostranstvo za neke neke nije uvijek "obećana zemlja".
"U inostranstvu zavisi koji posao radite, jeste li sami ili imate porodicu. Sve to utiče na to da li ćete poslom u inostranstvu biti zadovoljni ili će vam on biti razočaranje, kao što je meni", kaže Vid Banić iz Virovitice.
Ovaj školovani stolar četiri mjeseca je radio u Njemačkoj, u Hanoveru i Karlsrueu.
Do posla je došao putem jedne agencije.
"Radio sam kao dostavljač paketa, u proseku sam imao oko 200 do 250 paketa i radio oko 16 sati dnevno", kaže Vid Banić. Bio je to posao za koji je bilo neophodno znati jezik, barem osnove, poručuje. Sam je vozio kombi za dostavu, komunicirao s klijentima, mobilni telefon mu je bio uključen 24 sata dnevno. Zajedno s kolegama radnicima živio je u trosobnom stanu. Svaki od šestorice plaćao je po 200 eura mjesečno za smještaj.
Dok je bio sam imao je dovoljno za životne potrebe, ali kada je poželio da s njim dođe da živi porodica i supruga i dvoje male djece, izračunao je da uprkos poslu koji radi gotovo dan i noć, plata neće biti dovoljna za život.
"Stanarina je u Njemačkoj jako skupa, za nas četvero trebalo bi nam oko hiljadu evra samo za stanarinu s režijama, a moja se plata u najboljem slučaju kreće do 1.400 eura. Supruga, koja u Hrvatskoj ima stalan posao, budući da je majka dvoje djece koja još ne idu u školu, u Njemačkoj može da radi samo na pola radnog vremena, odnosno najviše četiri sata. Ne bi nam bilo dovoljno da živimo samo od moje plate", govori Vid o razlozima povratka u Hrvatsku.
Kako kaže za njim se vratilo i dvedestak kolega.