NOĆ UŽASA: Četiri i pol sata naš je Zlatko umirao u agoniji, a liječnici i sestre nisu mu pomogli

O, majko moja, kako me boli. Kako me boli! - dopirali su urlici iz sobe broj 3 na drugom katu gastroenterološkog odjela u OŽB Vinkovci.

A onda, jeziva tišina.

Sat na bolničkom zidu pokazivao je 7.35 sati, datum je 11. lipnja.

Bile su to posljednje riječi Zlatka Perkunića, 53-godišnjaka iz sela Privlaka kod Vinkovaca.

U trenutku je nastala strka, uspaničene medicinske sestre i dežurni liječnik potrčali su u sobu. Unatoč pokušaju oživljavanja, njegovo srce zauvijek je prestalo kucati.

Agonija koju nitko ne bi smio doživjeti počela je u kasnim večernjim satima 10. lipnja.

Zlatko se požalio supruzi Mariji i svojim maloljetnim sinovima da ga jako boli na desnoj strani trbuha. Vidjevši da bolovi ne prestaju, sjeli su u automobil i uputili se na hitnu pomoć. Bilo je nešto poslije ponoći. Oko jedan sat Zlatko je zaprimljen i upućen na obradu. Ultrazvučnim pregledom ustanovljeno je da ima upalu gušterače te je u 3.05 smješten na gastroenterologiju internog odjela.

Donijeli pidžamu

Marija i sinovi pozdravili su se s ocem i suprugom te otišli kući.

Oko 10 sati vratili su se u bolnicu. Bile su jutarnje posjete, a Marija je nosila vrećicu u kojoj je nosila doručak za supruga, pidžamu i druge potrepštine, ali i odjeću koju će odjenuti ako ga tog dana puste doma.

- Vaš suprug je preminuo - rekao je dr. Tomislav Kremer.

Shrvanoj obitelji ništa nije bilo jasno. Cijeli svijet im se srušio u trenutku. Udovica je nemoćno stajala sa sinovima i razgovarala s doktorom koji joj je predložio obdukciju.

- U šoku sam pristala. Nakon povratka kući iz bolnice, rekla sam braći pokojnog supruga da sam usmeno pristala na obdukciju. Ipak, nakon dogovora s njima i svojom djecom, odlučili smo da obdukciju ne želimo. Tijelo smo preuzeli 12. lipnja i pokopali ga isti dan - priča neutješna udovica.

Tuga je bila pregolema, ali odlučili su istrpjeti bol i pokušali se pomiriti s gubitkom voljenog supruga, oca i brata.

Sljedećeg dana doživjeli su novi šok. U 17 sati u posjet im je došao nenajavljeni gost i uručio pismo. Ono što će pročitati uništilo ih je do kraja. U rukom ispisanom pismu pisalo je sljedeće:

“Poštovani gospodine Perkuniću,

Evo šaljem Vam ovu poruku kao čovjek koji je u sobi br. 3 gastroenterologije internog Odjela OŽB Vinkovci nazočio četiri i pol sata dugoj agoniji Vašeg brata Zlatka, a koja je na žalost završila njegovom smrću. Doktorica Katica Liška, koja ga je primila, nije svojim odnosom dala niti minimalnu priliku da preživi, a moje skromno mišljenje da je Zlatko ispravno tretiran, da bi se nakon nekog vremena vratio doma svojoj obitelji. Totalno krivo ga je preuzela, da bi se po svršetku smjene, u 7 sati, uputila doma, a on u nesnosnim bolovima u 7.35 sati umro!

Ako želite čuti sve detalje o posljednjim satima Zlatkova života, svakako me posjetite ovdje na odjelu, a ja vam neću zatajiti ni slova.

U potpisu: Bruno Paradžik.

Zlatkova braća su u nevjerici smjesta pohitali u Vinkovce u sobu u kojoj je posljednje sate života proveo njihov brat.

- Priča je bila stravična. Šutke smo slušali, a suze su samo curile niz lice - kaže pokojnikov brat Petar i zapomaže da sam to barem bio ja.

“Pa on nije djecu stigao na noge podignuti. Što će sad moja snajka. Moja djeca su starija imam i unuke. Zašto baš on?”

Ono što su odmah primijetili je niz nelogičnosti. Prvenstveno na smrtnom listu piše da je Zlatko preminuo u 8.23 minute, a Paradžik im kao očevidac tvrdi da je bilo točno 7.35. Osim toga, kao razlog smrti navodi se: uzrok nepoznat.

Uzrok nepoznat

- Jednostavno nam nije jasno što se tu dogodilo. Od nečega je umro. Je li riječ o puknutom slijepom crijevu ili nečem drugom, ne znamo. Ali usmjerit ćemo i zadnji atom snage da doznamo. Iako smo proživjeli kalvariju, neizmjerno smo zahvalni gospodinu Paradžiku što se bar on ponio kao čovjek prema mom bratu - kaže Perkunić.

S druge strane, Paradžik koji nikad neće zaboraviti kobnu noć i jauke nesretnog Zlatka, kaže kako jednostavno nije mogao prešutjeti. Izdao bi tako sam sebe kao čovjeka, kao i obitelj čovjeka kojemu je bio jedini prijatelj u zadnjim trenucima života.

- Ja se zbog svoje bolesti moram vratiti na taj odjel na kontrolu. Tim istim liječnicima. U njihovim rukama je i moje zdravlje, a na koncu i život, ali nisam mogao, jednostavno nisam mogao prijeći preko toga - kaže Paradžik.

Svjedočio je, kaže, nečem groznom. Odrasli muškarac, krupan, koji zapomaže i zaziva majku. Trudi se da suze ne poteku, ali disanje, stenjanje i bolni jauci odaju što prolazi.

- Nisam imao snage to slušati. Izlazio sam povremeno, a onda se vraćao. Pokušavao sam mu pričom odvratiti misli od boli. Zlatko je cijelo vrijeme normalno razgovarao, bio pri svijesti i patio. Patio kako nitko ne bi smio - potreseno govori Paradžik. Napominje kako smatra da je njegovu smrt prouzročio nemar. I to redom od starijih medicinskih sestara, preko liječnice koja se nije niti potrudila pomoći nego je rekla da neke stvari “ne mogu kao rukom nestati”.

Lažna nada

- Ta 4,5 sata iz pakla pratit će me zauvijek. Odgovorno tvrdim da mu nitko nije pomogao. U sobu je tek nekoliko puta ušla 20-godišnja sestra koja je popravljala infuziju i gledala otkud krv na posteljini - kaže Paradžik, a doktoricu Lišku optužuje da je došla samo jednom i to nedugo prije kraja svoje smjene. Tada je pitala pacijenta, uskoro pokojnog, gdje ga boli. On je, priča Paradžik, detaljno uz bolne grimase i grčenje opisao gdje ga boli, na što ona nije napravila ništa.

- Kada sam izašao iz sobe, vidio sam dr. Liška kako pregledava Zlatkovu dokumentaciju i potiho govori da će možda trebati hitni kirurški pregled, no to nije napravljeno, a ona je nonšalantno otišla doma - kaže Paradžik koji nije siguran je li kolegi dr. Krameru uopće rekla kad mu je predavala smjenu kakvog pacijenta i kojem stanju ima u sobi br. 3.

Nakon što je nesretni Zlatko izdahnuo, priča Paradžik, odjednom su svi postali iznimno ljubazni prema njemu. Gotovo cijeli dan su mu prilazili liječnici i sestre kako bi ga “omekšali”, vjeruje da je to bilo zato da priču ne podijeli s obitelji pokojnika.

U narednih nekoliko dana detaljno je uređivao bilješke kako bi imao evidentirano sve što se dogodilo vezano za tragičnu smrt oca dvojice malodobnih sinova.

Paradžik je zatražio i razgovor kod ravnatelja bolnice, koji se održao 16. lipnja.

- Rekao sam mu da sam stjecajem okolnosti nazočio nečemu što neću zaboraviti dok sam živ, dodao sam da odgovorno tvrdim kako mnoge činjenice ukazuju da su liječnici dr. Liška i dr. Kremer krivim tretmanom nakon isto takve pogreške prouzročili smrt pacijenta - kaže Paradžik i dodaje da ga je ravnatelj strpljivo slušao dok mu je čitao svoje bilješke. Izvijestio ga je, tvrdi, i da su mu neki od liječnika dolazili u sobu i pokušali ga privoljeti da promijeni gledište na smrt Perkunića, pri čemu su mu otvoreno podilazili.

Unutarnji nadzor

- Rekao mi je da neka ovo za sada ostane između nas dvojice te da će on sazvati povjerenstvo za unutarnji nadzor koji će ispitati stvari - tvrdi Paradžik i dodaje kako je ravnatelj zatim rekao - a onda ćemo vidjeti što ćemo dalje.

Zlatkova smrt u očima njegove obitelji postala je uzaludna, nepotrebna... a ne nešto što se moralo dogoditi. Tada su odlučili da će se boriti.

- Njegova djeca, supruga, ali i cijela obitelj zaslužuje znati zašto je umro. Zašto su ga pustili da pati. Pa to se ni životinji ne smije napraviti. Ako postoje odgovorni, a iz svega što smo čuli, postoje, oni moraju odgovarati - kaže Petar Perkunić.

Zlatkova supruga Marija, u pratnji svojih šogora, podignula je 25. srpnja kaznenu prijavu Općinskom državnom odvjetništvu u Vukovaru i to za ubojstvo iz nehaja.
U prijavi udovica navodi imena tri medicinske sestre, trojicu liječnika i ravnatelja OŽB Vinkovci.

Na prijavu se, naime, odlučila nakon što je od pacijenta koji je dijelio sobu s njezinim suprugom saznala kakvi su bili posljednji trenuci pokojnika.

- Dakle, nakon što sam razgovarala s gore spomenutim svjedokom i stekla uvid u činjenice što ih je gospodin uredno pribilježio u dva golema bloka, konzultirala sam se s braćom pokojnog muža te odlučila pokrenuti istragu i zahtijevati, ako treba, otvaranje groba i obdukciju tijela, a kaznenu prijavu podnijeti protiv sljedećih uposlenika OŽB Vinkovci...

 

(Jutarnji.hr)