Krv zaraženu HIV-om ubrizgao je svom SINU kako bi izbjegao plaćanje alimentacije! (FOTO, VIDEO)
Nitko se nije nadao da će sin, Brajan Džekson, dvadeset godina kanije odlučivati o sudbini svog oca na suđenju. Pomalo nervozni Brajan ušao je u sudnicu gdje ga je čekao muškarac u zatvorskom odijelu njegov otac Brajan Stjuart.
Džekson je ušao u sudnicu savezne države Misuri kako bi dao izjavu za koju se nadao da će pomoći da otac bude zadržan iza rešetaka. Naime vodi se sudska rasprava o pomilovanju Stjuarta i Jeksonova priča mogla bi da bude presudna. Brajan kaže da su se njegovi roditelji upoznali početkom devedesetih. Sredinom 1991. godine majka je ostala trudna.
"Otac se radovao mom rođenju, međutim sve se promjenilo kada je otišao u rat. Kada se vratio iz Saudijske Arabije, imao je potpuno drukčiji odnos prema meni", priča Džekson i dodaje " Sumnjao je da sam njegov sin, tražio je da se uradi DNK analiza, postao je nasilan prema majci. KAda ga je konačno ostavila, počela je teška borba zbog neplaćanja alimentacije"
"Tvoje dijete neće da doživi peti rođendan. Jednom kad te ostavim ništa neće ostati iza mene.", govorio je tada Stjuart. Počeo je da radi kao laborant i svakodnevno je baratao uzorcima zaražene krvi. Krišom je odnosio zaraženu krv kući i govorio: "Da odlučim da zarazim nekoga jednim od ovih virusa, niko ne bi znao što ga je snašlo".
Pre Džeksonovog prvog rođendana, roditelji su prekinuli gotovo svaki kontakt. Međutim, kada je završio u bolnici s astmom, majka je obavestila oca da im je sin bolestan.
"Pretpostavila je da bi on hteo da zna da mu je sin bolestan", priča Brajan. Njegov otac se nije javio, a njegove kolege s posla bile su iznenađene. "Brajan Stjuart nema sina", rekle su kolege majkci kada je nazvala.
Na sam dan izlaska iz bolnice, Stjuart se pojavio. Poslao je Jeksonovu majku u bolničku kafeteriju, a njih dvojica su ostali sami u sobi. Tada je izvukao epruvetu krvi zaražene HIV-om i ubrizgao je sinu.
"Hteo je da umrem da ne bi plaćao alimentaciju", uvjeren je danas 24-godišnji Barajan.
Kada se majka vratila, mali Brajan je plakao iz sveg glasa. Osim što je zaražen HIV-om, krvne grupe nisu bile međusobno kompatibilne. Lekari nisu imali pojma da mu smrtonosna bolest kola venama. Uspjeli su da mu vrate puls na normalu, spuste temperaturu i poslali su ga kući.
Sedmicama poslije napuštanja bolnice stanje mu je bilo sve gore. Iduće četiri godine proveo je šetajući se od ljekara do ljekara, od jedne do druge bezuspješne dijagnoze.
Jedne večeri, njegov pedijatar se probudio iz noćne more i gotovo odmah zatražio testove na HIV. Testovi su pokazali da ima AIDS i tri infekcije povezane s AIDS-om. Ljekari su odustali i rekli da nema šanse da preživi.
"Htjeli su da vodim kakav-takav normalan život. Rekli su da imam još pet mjeseci života i poslali me kući", kaže Jekson. Godinama je bio na svim mogućim lijekovima. Čitavo djetinjstvo je živio dan za danom. "Jedan dan bi bilo sve u redu, a sat vremena kasnije pojavila bi se neka infekcija i završio bih u bolnici", prisjeća se Jekson svog djetinjstva.
Dok je išao u školu, djeca u ga vrijeđala, svi su se bojali da će ih zaraziti.
"Nije samo pokušao da me ubije, nego mi je zauvijek promjenio život. Odgovoran je za zlostavljanje u školi, odgovoran je za puste godine liječenja... Napravio mi je pakao od života", kaže Jekson.
Jekson je na kraju rekao da mu je oprostio ali da i za oproštaj mora da snosi posljedice. Njegov otac osuđen je na doživotnu robiju, a od 2011. godine bori se za svoje pomilovanje. Ove godine, poslie Jeksonove priče, sud je odlučio da njegov otac još pet godina provede iza rešetaka.
