INTERVJU/ TINA POLETAN ZA NOVI.BA: Jednom kada se počnete baviti boksom, on više nije samo sport kojim se bavite, nego postaje stil života

Ona je jedina žena u Bosni i Hercegovini sa titulom međunarodnog bokserskog sudije. 

Tina Poletan, djevojka je iz Banja Luke koja ljepotom i profesionalnošću osvaja svijet u ringu. 

Trenutno u priprema za odlazak na Bahame, gdje će suditi na Commonwealth igrama u organizaciji Velike Britanije i same kraljevske porodice na Bahamima. 

Razgovarali smo sa Tinom, a šta je kazala za naš portal pročitajte u intervjuu u nastavku. 

Novi.ba: Kojim sportovima ste se sve bavili i kada ste zapravo shvatili da želite biti sudija?

TINA POLETAN: Kao kćerka jednog majstora Judo-a bilo je jasno da ću svoja prva sportska iskustva steći upravo na strunjačama. Tako je judo stvorilo predispozicije za buduće sportove kao što je plivanje, a kasnije boks i kik boks u kojima imam preko 200 mečeva.

Istinsku ljubav sam osjetila u ringu, a boks je postao moj primat. Iako sam u kik boksu bila bronzana na prvenstvu Evrope i bronzana na prvenstvu Svijeta, znala sam da je boks olimpijski sport kojim se želim baviti u budućnosti. Boks je specifičan zbog toga što je proglašen najtežim sportom na svijetu. Biti dio te elite je od naročite važnosti za svaku državu. 

Nakon što sam rodila sina Sandra nisam željela da tako završim svoju boksersku karijeru. Period nakon poroda sam iskoristila na učenje pravila za nacionalnog sudiju. Tada još uvijek nisam imala dovoljno razvijenu svijest da ću uskoro biti dio svjetske sudijske scene.  Nakon što sam položila za zvanje nacionalnog sudije, sa samo 19 godina, postala sam prvi ženski i najmlađi sudija na teritoriji BiH. Sa nepunih 20 godina AIBA (Svjetska bokserska organizacija) mi je dala mogućnost da polažem za internacionalno zvanje nakon iskustva stečenog na mnogobrojnim međunarodnim turnirima. Tada je važilo pravilo da je starosna granica za polaganje 21 godina, a sada je to 24 godine. Za svako polaganje bira se po 15 sudija iz čitavog svijeta, te niko nije vjerovao da ću ja zbog godina i konkurencije biti prihvaćena. 

Sticanjem zvanja AIBA sudije 1* odmah sam bila pozvana od AIBA da sudim Svjetsko prvenstvo za studente na Tajlandu. To je prvi put u istoriji boksa BiH da je neko sa naših prostora otišao da sudi tako veliko takmičenje. Uz visoku ocjenu mog suđenja na ovom takmičenju dobila sam poziv da sudim prvenstvo Kine. Međutim, usljed problema oko vize, nisam uspjela na vrijeme obezbjediti istu i otići na ovako prestižno takmičenje. U tom trenutku jedino bi mi bio od koristi diplomatski pasoš koji imam namjeru i da zatražim od države, jer ću na taj način spriječiti sve birokratske prepreke, a BiH ću predstavljati u najboljem svijetlu. 

Drugu zvjezdicu za internacionalnog sudiju, i jedinu na prostoru BiH, dobila sam na polaganju u Varšavi, Poljska u maju mjesecu. Na ovo polaganje jedina sam prihvaćena sa prostora Balkana i jedina žena na kompletnom kursu. Instruktor na polaganju je bio Terry Smith što je bilo presudno da pojedine ženske sudije odustanu od aplikacije, jer je poznat kao rigorozan i zahtjevan ispitivač, naročito kada su u pitanju ženski kandidati. Po završetku pismenog i praktičnog dijela dobila sam informaciju da sam jedini kandidat sa 100/100 tačnih odgovora na pisanom testu. Zajedno sa kolegom iz Poljske stavljena sam na brzu traku napredovanja lično od strane instruktora, što znači da mogu polagati za treću zvjezdicu već na narednom kursu i da ću biti prihvaćena bez obaveznog roka čekanja između polaganja. Trenutno sam najmlađi sudija u svijetu sa dvije zvjezdice. 

Upravo sam u pripremama za Commonwealth igre koje su u organizaciji Velike Britanije i same kraljevske porodice na Bahamima. 

Trenutno radim i kao trener u Bokserskom klubu "Kruna" Laktaši, zajedno sa ocem Mićom, selektorom juniorske reprzentacije BiH u boksu. Ujedno sam i sparing partner mom bratu Sandru prije svakog velikog takmičenja, a bila sam mu sparing partner u vrijeme kada je osvojio bronzanu medalju na Evropskom prvenstvu 2013. godine u Anapi (Rusija).

Novi.ba: Budući da ste zapravo jedina žena međunarodni bokserski sudija, kako muškarci reaguju na vas? 

TINA POLETAN: Od strane domaćih boksera nikada nisam doživjela neugodnost ili nepoštovanje, nego cijene moju profesionalnost. Na samom početku i njima je pomalo bilo neobično, ali su se brzo navikli, jer smo se susretali na svakom nacionalnom, a kasnije internacionalnom takmičenju. Što se tiče međunarodne scene još uvijek se radi o malom broju ženskih sudija, ali polako se razbijaju i predrasude o ženama kao sudijama. 

Samim ulaskom u ring sudija je odgovoran za dva života što predstavlja veliku odgovornost, a žene kao nježniji pol ne žele da gledaju mnogo krvi i jake udarace koji mogu završiti kobno. Možda je i to jedan od razloga što žene ne prihvataju takvu vrstu posla. Ovaj posao koliko god izgledao jednostavan i lagan, ni najmanje to nije. Veliki napori i znanje je potrebno da bi se uspostavio samo autoritet nad bokserima. 

Novi.ba: Ženski boks nije toliko popularan u BiH, šta vas privlači u ovom sportu i šta je za vas zapravo boks? 

TINA POLETAN: S obzirom da iza sebe imam veliko internacionalno iskustvo u boksu i kik boksu, a boks u BiH je u ekspanziji, željela sam da svojom pojavom motivišem sve mlade djevojke da se počnu baviti i takmičiti ovim sportovima za kojim žene uopšte ne zaustaju u odnosu na muškarce na svjetskom nivou.

Jednom kada se počnete baviti boksom, on više nije samo sport kojim se bavite, nego postaje stil života, pa tako i za mene. Boks se voli, boks se živi.

Novi.ba: Koji je do sada vaš najveći postignuti uspjeh?

TINA POLETAN: Kao sportista sam osvajačica raznih medalja i turnira, a najveći uspjeh mi je bronzana medalja na Evropskom prvenstvu, bronzana medalja na Svjetskom prvenstvu i zlatna medalja na Svjetskom kupu, sve tri stečene u kik boksu. Zbog nedostatka ženskih takmičara, popularnosti ženskog boksa i finansija, na žalost, najveći rezultati u boksu su zlatne medalje sa republičkih i državnih prvenstava.

Kao sudija svoj najveći uspjeh smatram stavljanje na brzu traku napretka (Fast Track) jer se samo dvoje i/ili troje sudija iz cijeloga svijeta u godini dana stavlja na ovu traku, što predstavlja otvorena vrata za Olimpijadu 2020. u Tokiju, san svakog sudije.

Novi.ba: Na kraju, ko je Tina kada nije u ringu (hobiji, interesovanja, životni stil), te šta vas inspiriše u životu?

TINA POLETAN: Izvan ringa, na prvom mjestu, ja sam majka jednog preslatkog trogodišnjaka koji me neprestano inspiriše da svakim novim danom stičem nova saznanja i napredujem više nego što mislim da mogu.

Paralelno sa svim sportskim i privatnim obavezama, posvećena sam i studiranju. Upravo sam završila prvu godina na Fakultetu za bjezbjednost i zaštitu, na smjeru Kriminalistika.
Takođe, volim da neprestano učim jezike. Trenutno govorim engleski, njemački i ruski, a jako dobro se sporazumijevam i na španskom i italijanskom. Želim da naučim kineski, te ću u narednom periodu da se aktivnije angažujem oko ovog učenja.

Ostatak slobodnog vremena trudim se da provedem sa prijateljima, koji su nekada i zapostavljeni zbog mojih čestih putovanja i ostalih obaveza.