Odlučio sedam dana jesti samo Nutellu: Zaprepastit ćete se reakcijom organizma

Svi vole Nutellu. Tačnije, mnogi vole Nutellu konzumirati direktno iz staklenke, što je postalo čak svojevrsni subkulturni ritual. Postalo je 'ono nešto'. Ja sam jedan od tih ljudi. Volim Nutellu i zbog toga sam poveden kroz mračni tunel u najgoru sedmicu mog života, napisao je mladi pisac David Allegretti o svom sedmodnevnom druženju s omiljenom poslasticom za Vice.

Sve je počelo kada je počeo tražiti nešto o čemu bi pisao. Kao mladom piscu, ljudi su mu govorili da piše o stvarima koje ga uzbuđuju. Razmišljajući o tome, počeo je misliti na Nutellu.

Stalno je ljudima govorio da bi mogao živjeti na Nutelli, ali da li je to baš istina? Pitao se šta bi se dogodilo kada bi jeo samo Nutellu sedam dana. Mogao je piti što god je poželio, sve dok to nešto nije zamjena za pravu hranu. Osim toga, ne bi smio jesti ništa osim tog slatkog smeđeg namaza.

Urednik je bio malo nervozan zbog priče, ali također je bio i zainteresiran pa je David dobio zeleno svjetlo. Kupio je dvije staklenke iz supermarketa i odlučio početi u subotu. Sve je bilo spremno.

Evo i dnevnika Davida Allegrettija o "druženju" s Nutellom:

Dan 0: Subota, 18:00 sati, Težina: 66 kg

Proveo sam prvu večer tumarajući gradom s prijateljem, osjećao sam se odlično. Završio sam prvu teglu za nekoliko sati, te sam se osjećao čak i bolje. Ovo bi mogao biti mačji kašalj.

Dan 1: Nedjelja, Težina: 66 kg

Nije neobično za mene da ujutro prvo jedem Nutellu te sam pojeo svoj doručak s osmijehom na licu i pomislio kako je izvrsno biti odrasla osoba koja si može uništavati utrobu ako želi. Nekoliko sati poslije, sjedio sam na balkonu s cimerima - sjedili smo na istrošenim stolicama, pili viski i smijali smo se. Tada smo krenuli u park.

U parku smo slušali Jimija Hendrixa i Joeya Bada$$-a, pili smo još malo - odlična ideja kada vam je stomak pun Nutelle.

Oko 19 sati sam se dovukao kući i povratio smeđu kiselinu u toalet. To je bio prvi znak da nešto nije u redu.

Dan 2: Ponedjeljak, Težina: 64 kg

Bio sam mahmuran, glava me ubijala i trebao sam pizzu. Polako sam se došetao od kreveta do kupaonice, i da, imao sam proljev. Kada sam došao u kuhinju cimer me zamišljeno pogledao te se nasmijao. 'Još uvijek radiš ono s Nutellom?' pitao me. 'Da', odgovorio sam mračno.

Izašli smo van, on je pričao, ali ja nisam slušao. Um mi je bio maglovit i osjećao sam blokadu u ušima. Nisam imao energije i na kraju dana sam skapavao od gladi; pomisao na čokoladan i lješnjakov namaz u mom grlu me tjerao na povraćanje. Napokon je kucnulo 20 sati. Osjetio sam da jedan od mojih cimera podgrijava pizzu. Sadistička budala.

Dan 3: Utorak, Težina: 64 kg

Dan sam počeo gledajući muškarca u tramvaju kako jede tost s kikirikijevim maslacem. Nakon tri dana čokoladnog i lješnjakovog namaza, moj njuh je ojačao. Mogao sam osjetiti svaku molekulu soli u tom kikirikijevom maslacu i dozivale su moje ime. Želio sam kikiriki i želio sam hamburger. Lijepog monstruma s sirom i slaninom. Bože, molim te.

Kada sam stigao na posao zaputio sam se ravno na toalet; još proljeva. Tada sam 'doručkovao' za stolom, koji je rezultirao poznatim porastom šećera. Dobro mi je bilo nekoliko sati, ali nije potrajalo. Tokom kasnog popodneva neko mi je rekao da izgledam bolesno. Priznao sam da se tako i osjećam. Pokušao sam tipkati, ali moj mozak nije sarađivao. Izašao sam na svježi zrak, ali samo mi je bilo hladno te mi se spavalo. 

U tramvaju na putu kući stomak mi je "zavijao" glasno i bio sam siguran da svi to čuju. Svi su znali šta sam radio. Bio sam glavni lik u 'Izdajničkom srcu' Edgara Allana Poea, samo što je mene izluđivala slađa i podmuklija supstanca. Napokon tramvaj se zaustavio i ja sam izgegao van, siguran da me svi gledaju.

Dan 4: Srijeda, Težina: 64 kg

Dan sloma. Bio sam u velikoj i mračnoj N-rupi i iako sam trebao ići na predavanja na fakultet nisam mogao. Čak je i izlazak iz kreveta bio mučan. Tokom ranog popodneva mi je zazvonio telefon. Bio je to moj urednik. 'Hej prijatelju, razmišljao sam da možda odustanemo od priče', rekao je. 'Iskreno, čudimo se kako još uvijek ustraješ i zabrinuti smo za tvoje zdravlje.' Iako sam bio na iskušenju, nisam mogao odustati. Ko bi čitao o tipu koji je jeo Nutellu tri dana? Ljudi to vjerovatno rade cijelo vrijeme. Nije ludo, nije čak ni zanimljivo. Odlučio sam nastaviti.

Potrošio sam popodne isprobavajući načine da učinim Nutellu privlačnijom. Zamrznuo sam ju kako bih imao nešto za žvakanje. Bilo je dobro koristiti čeljust, ali okus se nije poboljšao. Nakon toga sam otopio malo u kafu. To je bilo odlično i obavezno to morate probati.

Dan 5: Četvrtak, Težina: 63 kg

Četvrtak je bio loš, grub tamnosmeđ i bezdušan svijet. Nevjerovatno je kako nešto tako jednostavno kao hrana može imati tako značajan učinak na mentalno zdravlje. U ovom trenutku, živio sam u stanju ludila. Ništa nije bilo stvarno i koncentracija mi je bila uništena. Sve što sam mogao raditi je bilo zuriti u prazno i razmišljati o spavanju.

Te večeri sam posjetio majku i dočekao me miris tjestenine. Zamalo me otjerao preko ruba. Ona me pogledala i rekla mi da prestanem. Mislila je da sam poludio i da ne razumijem učinak koji ovo ima na moje zdravlje. Ja sam joj rekao da ona ne razumije kvalitetno novinarstvo.

Dan 6: Petak, Težina: 63 kg

Cijeli dan sam ponavljao: 'Sutra ću jesti, sutra ću jesti, sutra ću jesti.'

Proveo sam večer kod prijatelja. Sjedili smo oko vatre i pričali gluposti. Moje raspoloženje bilo je između sretnog iščekivanja i prijezira. Skoro ću jesti, ali ipak ne još. Vatra mi je bilo u potpunosti fascinantna.

Dan 7: Subota, Težina: 63 kg

Nikad neću zaboraviti to jutro. Osjećao sam se kao malo dijete na Božić. Ustao sam iz kreveta, smijući se gotovo u deliriju. Uspio sam i proslavio sam sa sendvičem od pečene svinjetine, toliko velikim da sam ga jedva mogao zagristi. Čista sreća.

Kada je završio sedmodnevni eksperiment donio je sljedeći zaključak:

Na normalnoj dijeti sam sada već tri dana. Kada gledam unatrag, mislim da je prošla sedmica bila emocionalno najraznovrsnija u mom životu. Pao bih u rupe tuge bez razloga, da bih nakon toga bio sretan i hiperaktivan. Bio sam toliko zbunjen cijelo vrijeme. Praćenje i razumijevanje stvari koje su mi ljudi govorili bilo je naporno. A tu su bili i trenuci kada sam osjećao kao da zaista gubim doticaj sa stvarnošću. Proveo sam neke noći tumarajući po stanu, razmišljajući isplati li se ovoliko mučiti. Tada bih pogledao u ogledalo i vidio zombija s tamnim očima kako bulji u mene, zahtjevajući da pojedem nešto celera.

U ovom trenutku mogu reći da ne volim Nutellu. Možda biste me trebali pitati opet za mjesec dana.