ISPOVIJEST: Nakon što su mi isključili internet, otkrila sam da u kući imam muža i djecu
Kada je mlada, ne baš previše upućena žena na početku svojih tridesetih, po prvi put ipak pod nagovorom drugih riješila da počne da koristi internet, život je počeo da joj otkriva do tada nepoznate stvari.
Otvorivši nalog i svoj profil, zanimljivo putovanje je počelo. Otvorile su joj se nepregledne mogućnosti, od toga da može da se prestavlja lažno ili stvarno, do poznanstava, otkrivanja raznih stranica, grupa, momenata intime preko inboxa, igrica i čega sve ne…
Pošto joj je odmalena neostvarena želja bila da postane pisac, internet joj je u tome svesrdno pomogao, jer danas su ionako skoro, pa svi na internetu, umjetnici ili pisci. Omogućivši joj da preko svog Facebook profila ubrzo sazna za stranice koje objavljuju pisane statuse, čitajući druge autore, koautore, pa i plagijatore, odlučila je da počna sa drugima da djeli i neke svoje ideje. Odabrala je umjetničko ime, stavila fotografiju na kojoj je po svom mišljenju najljepše izgledala, otvorila svoju stranicu i postavila pomalo skeptično svoj prvi status.
Nije dugo vremena prošlo i status je brojao 34 lajka i dva laskava komentara, lijepa si, pišeš kao što i izgledaš – zanosno. Lagala bi samu sebe da nije bila ponosno ushićena i spremna na svoj novi poziv virtualnom životu - poziv pisca. Pisalo se satima, danima, dopisivalo sa drugima, ubrzanim tempom, pisanje u wordu, na chatu… Povremeno su joj stizali zahtjevi za igrice, ali je njoj internet bio mnogo više od igre. Stizali su u sve većem broju i pozivi za prijateljstva, broj Facebook pratilaca je rastao. Rađali su se novi selfiji, nove izazovne fotografije mlade spisateljice, dok su čitaoci umirali za njom, novi statusi i lajkovi, ona je pisala ushićeno kao da svaki put piše životno djelo… Ali kako ništa baš nije do kraja idealno kako u realnom, tako ni u internet životu, počeli su i prvi znaci ljubomore na spisateljicu, prevashodno kod ženske populacije. Mnogi ljudi na internetu će sve oprostiti, ali veliku popularnost i veći broj lajkova nikako. I tako su i na ravnom ekranu i zidu spisateljicinog Facebook zida stvari polako krenule da idu nizbrdo. Sljedećeg dana su joj i hakovali profil, na sopstveni zid počeli su da joj postavljaju tuđe statuse, da joj mijenjaju slike, dodaju nepoznate prijatelje. Veliki i iznenadni stres je iznenada prijetio da ugrozi sve ono lijepo što joj se na internetu dogodilo do tad… Ali kako joj je internet već potpuno “ušao pod kožu, a pisanje u krv”, otvaranje novog profila i kretanje od novog početka je bilo neminovno. Novi profil, novi selfi, novi postovi i stara želja za dokazivanjem u pisanju, su za tren već bili tu i stečeni su uslovi da putovanje internetom bude nastavljeno. Facebook ju je toliko zainrigirao da joj se pojam vremena nedjeljama unazad potpuno izgubio, vreme kao da se usporilo, život joj je predstavljao samo taj ekran kompjutera u koji je satima bila zagledana. U svim tim obavezama, mjesečni računi su zaboravljeni , niko ih nije uplatio. Prvo su joj isključili internet, a nedugo zatim i struju.
Odjednom se našla u čudu, provjerila prekidače, istrčala iz sobe da provjeri osigurače u hodniku, i uputila se ka ostalim sobama. Mnoge čudne stvari su u tim trenucima počele da se dešavaju, iz susjedne sobe je izletio muž, a iz sobe na kraju hodnika dvoje djece. Kćerkica od 7 godina i sinčić od 5. Svi su u glas povikali: Šta je sa strujom, nema interneta, nema TV-a, ne radi laptop!? Gledali su se u čudu u polumraku. I tako se po ko zna koji put naša porodica udružila onda kada je i najteže. Svi su se raznježili, zagrlili, i u kratkom roku odlučili da stvari vrate u red kao što su bile. Naša spisateljica je otišla da plati račune. Otac se u međuvremenu igrao sa djecom, čekajući je da se vrati kući. Nije puno prošlo, vratila se, zagrlila muža, izljubila decu. Porodica je opet djelovala kao i na početku. Sretno, prisno, sve je teklo u najboljem redu. Pričali su satima, iako su veče i noć dočekali pod svijećama.
Novo jutro je promijenilo sve i struja je ponovo došla u njihov dom, a cjelokupno sretna moderna porodica je polako počela da se vraća svojim svakodnevnim obavezama. Poslijepodne kada su ponovo svi bili na okupu i ručali, brzo su ispričali šta se kome dogodilo i svi zadovoljno vratili u svoje sobe i svojim zanimacijama u slobodno vrijeme. Majka internet pisanju, otac TV-u, a djeca igricama. Spisateljica se, nakon što je otkrila svoj talenat za pisanje i ostvarila svoj nekadašnji san, podsjetila i da ima dom, porodicu, muža i djecu. Teško da je postojao neko ko je u tim trenucima mogao biti sretniji, ponosniji i zadovoljniji od nje…
(Peđa Đakonović, besnopile.rs)
