LEJLA ARNAUT ZA NOVI.BA: Žene nemaju jednak tretman pri zapošljavanju, izložene su nasilju i diskriminaciji na svakom koraku

Iako žene čine polovinu stanovništva naše zemlje, o njihovom položaju i pravima se ipak ne posvećuje dovoljno pažnje.

Žene su u Bosni i Hercegovini izložene diskriminaciji i u pristupu ekonomskim i socijalnim pravima, naročito u zapošljavanju i upravljanju javnim preduzećima, pristupu pravu na porodiljsko odsustvo i naknade. 

O položaju i pravima žena u BiH, razgovarali smo sa Lejlom Arnaut, projekt koordinatoricom Udruženja "Žene ženama".

 

NOVI.BA: Kakva je situacija u Bosni i Hercegovini kada je poštivanje prava žena u pitanju?

LEJLA ARNAUT: Žene su u Bosni i Hercegovini izložene diskriminaciji i u pristupu ekonomskim i socijalnim pravima, naročito u zapošljavanju i upravljanju javnim preduzećima, pristupu pravu na porodiljsko odsustvo i naknade. Tradicionalni, stereotipni i patrijarhalni obrasci su često glavna prepreka u ostvarivanju suštinske rodne ravnopravnosti. S tim u vezi, treba posebno napomenuti da su ženska ljudska prava nešto što pripada svakoj osobi ženskog pola po samom rođenju, kao i sva druga ljudska prava, ali se ona najčešće kao takva dovode u pitanje, odnosno stalno se postavlja pitanje o tome zašto se potencira zaštita tih prava.  S tim u vezi, pored daljeg jačanja zakonskog i institucionalnog okvira u ovoj oblasti, stalno raditi na podizanju svijesti, obrazovanju o ovim pravima i njihovom značaju, da bi se iskorijenile štetne predrasude i stereotipi koji vode diskriminaciji i nasilju. Pravni okvir za provođenje i poštivanje ljudskih prava žena i rodne ravnopravnosti u Bosni i Hercegovini temelji se na Ustavu BiH,  međunarodnim dokumentima navedenim u Anexu 1 Ustava BiH, Zakonu o ravnopravnosti spolova u BiH, Zakonu o zabrani  diskriminacije BiH i drugim zakonima. Uprkos brojnim institucionalnim mehanizmima, zvaničnim priznanjima i pomacima u ovoj oblasti, ljudska prava žena i rodna ravnopravnost još uvijek nisu prisutni u svakodnevnom životu. 

 

NOVI.BA: Ako su žene u našem društvu ugroženije od muškaraca i diskriminirane, šta se može poduzeti da se ovakvo stanje promijeni?

LEJLA ARNAUT: Žene nemaju jednak tretman pri zapošljavanju, izložene su nasilju i diskriminaciji na svakom koraku, i nedovoljno učestvuju u političkom odlučivanju i upravljanju u institucijama vlasti. To su samo neki od problema koji ukazuju da žene danas ne žive dobro. Da bi se situacija popravila, potrebno je da institucije osiguraju dosljednu primjenu zakona koji štite ljudska prava žena, te da osiguraju okruženje u kojem neće biti društveno tolerisana diskriminacija i nasilje protiv žena. Uloga muškaraca u ovom procesu je od velike važnosti i nužne su promjene stereotipnih percepcija da se žene moraju same izboriti za svoj prostor i prava, a da su muškarci u ovom procesu samo pasivni posmatrači. Dominacija muškaraca u svim društvenim oblastima, određuju i usmjeravaju pravila koja otvaraju prostor za diskriminaciju, pa stoga imaju i moć da aktivnim učešćem omoguće ženama da koriste svoja prava. Promjene se neće desiti preko noći, ali je nužno da se počnu dešavati, počevši sa promjenom odnosa prema rodnim ulogama žena i muškaraca.

 

NOVI.BA: Kakvo je učešće žena u političkom životu BiH?

LEJLA ARNAUT: Angažiranje žena u političkom i javnom životu još uvijek nije priznato kao vrijednost koja je u stanju da transformira političke, ekonomske, socijalne, duhovne i kulturne prostore življenja. Iako su sistem kvote i mehanizmi rodnog izjednačavanja povećali žensku participaciju u političkom životu sveukupno, prije svega mislim na članstvo u strankama, broj žena na najvišim funkcijama u političkoj partiji i broj žena na kandidatskim listama, statistike pokazuju da  žene uglavnom nemaju pristup moći i forumima gdje se kreira politika i donose odluke. Ulazak žena u javni prostor je ograničen i kontroliran. Iako je u međuvremenu uspostavljen institucionalni okvir za promicanje i nadgledanje uravnoteženog sudjelovanja žena i muškaraca u svim oblastima javnog i političkog života, disparitet između polova duboko je ukorijenjen i još uvijek boluje teške rane tradicijskih streotipa a u isto vrijeme prolazi put takozvane evropske perspektive muško/ženskih odnosa i rodne ravnopravnosti.  

 

NOVI.BA: Ostvaruju li porodilje u BiH zadovoljavajući obim prava koje im sljeduje?

LEJLA ARNAUT: Vlade Federacije BiH i Republike Srpske su nadležne za donošenje zakonskih propisa koji regulišu ovu oblast, dok ove mjere primjenjuju kantoni u FBiH i Javni fond za dječiju zaštitu u RS-u. U Federaciji BiH ovo pitanje se uređuje Zakonom o radu FBiH i Zakonom o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodica sa djecom FBiH, u kome je navedeno da se procenat visine naknade utvrđuje propisima kantona što dovodi do toga da je isplata naknada za porodilje veoma neujednačena, dok su u nekim dijelovima FBiH porodilje su potpuno uskraćene za ovo pravo. U nekim kantonima ne postoje propisi koji regulišu ovo pitanje, a u ostalim kantonima je visina naknade različita. Ovom situacijom su posebno pogođene nezaposlene porodilje koje ovo pravo ostvaruju u ograničenom obimu, koji zavisi od ekonomske moći kantona. Jasno je da postoje velike razlike u naknadama za nezaposlene porodilje koje se u najvećem broju kantona svode na jednokratnu pomoć. Udruženja Žene ženama je upravo zbog problema diskriminacije porodilja u FBIH pokenulo kampanju (Ne)diskriminacija porodilja u FBIH u martu 2016 godine, u saradnji sa saradničkim organizacijama na području FBIH, saradnicima/ama koja prvenstveno ima za cilj rješavanje gorućeg problema diskriminacije porodilja. 

Kampanja (Ne)Diskriminacija porodilja u FBiH ima dva cilja:
•    donošenje nove regulative o porodiljskim naknadama koja će biti jedinstvena za sve osobe na federalnom nivou,
•    uključiti što veći broj građana, nevladinih organizacija, stručne javnosti i drugih aktera u ovoj oblasti koji će doprinjeti donošenju javnih politika (zakona i fonda)  koji će biti prihvaćeni u svim kantonima u FBiH.

Rezultati koje očekujemo:
•    donošenje Zakona o zaštiti porodice sa djecom na federalnom nivou- mjera koju vlada poduzima i kojom garantira prava porodiljama u okviru natalne, demografske politike i zaštitu porodica sa djecom u svim kantonima;
•    eliminacija diskriminacije porodilje po  različitim osnovama (mjesta prebivališta, (ne)zaposlenja, sektora zapošljavanja-javni i privatni, visina naknada i način finansiranja;
•    podizanje pitanje isplate naknada osoba koje koriste porodiljsko odsustvo na nivoa kantona na nivo Federacije BiH;

 

NOVI.BA:  I za kraj, kako da se žena izbori u "muškom" društvu?

LEJLA ARNAUT: S obzirom na to da je Bosna i Hercegovina ekonomski nedovoljno razvijena i politički veoma nestabilna država, upravo je, s ciljem jačanja njenog ekonomskog prosperiteta i političke stabilnosti, neophodno dodatno podsticati žene da se uključe u sve sfere društvenog djelovanja. Edukacija žena i njihovo dodatno podsticanje putem specifičnih programa stipendija, seminara i slično, naročito u slabije razvijenim sredinama, predstavljaju ključne aktivnosti u tom pravcu. Borba za prava žena nije samo borba za rodnu ravnopravnost. Radi se o tome da se društvo treba ravnomjernije razvijati, da svi njegovi članovi treba da budu jednako cijenjeni i da svim članovima društva treba dati šansu za razvijanje vlastitih kapaciteta. Dugoročno gledano, jedino na taj način može se izgraditi istinski demokratsko i stabilno društvo