PROSJEČNA OSOBA SKRIVA 13 TAJNI: Sigurno se pitate, od tog broja, koliko ih vječno ostane tajna?
Psihološko istraživanje čuvanja tajne iznenađujuće je rijetko, dobrim dijelom zbog same prirode stvari koja se istražuje. Novo je istraživanje otkrilo da prosječna osoba skriva 13 tajni, od kojih pet nisu rekli nikome živom. I nija sama tajna ono što vas progoni, već silna mentalna energija koju potrošite razmišljajući o njoj.
Naučnici su otkrili da teret tajne može djelovati na vas na načine o kojima nikada niste razmišljali. Tako se neki ljudi osjećaju fizički teži kada su opterećeni tajnom, a ta dodatna ‘težina’ ih ometa u kretanju.
Fizički teret tajni
“Ljudi govore o tajnama na neobičan način, kao da ih terete”, kaže voditelj istraživanja Michael Slepian, profesor menadžmenta na Poslovnoj školi Kolumbija, piše Science Alert.
“Otkrili smo da kad ljudi razmišljaju o svojim tajnama, stvarno djeluju kao da su pod teretom s pravom težinom. Izgleda da ovo ima jak učinak čak i kada trenutne ne skrivaju neku tajnu.”
Slepian i njegov tim pregladali su 13.000 pravih životnih tajni snimljenih tokom 10 ranijih studija kako bi probali shvatiti što točno ljudi taje, kakav je osjećaj imati tajnu, te zašto se čuvanje tajne općenito smatra negativnim.
Ono što ih je posebno zanimalo bilo je stara pretpostavka kako tajne na dulji rok mogu biti štetne po fizičko i mentalno zdravlje osobe. Već su prijašnja istraživanja povezala tajnovitost s depresijom, tjeskobom i lošim fizičkim zdravljem.
No da li je sadržaj tajne ono što je opasno, ili se radi o činjenici da ljudi reagiraju loše na skrivanje bilo čega?
Istraživanje je pokazalo kako kod prosječne osobe postoji 47% vjerovatnosti kako se jedna od njenih tajni odnosi na izdaju povjerenja, preko 60% vjerovatnosti da se radi o laži ili financijskoj nepravilnosti, a 33 % je vjerovatnost da se radi o krađi, skrivenoj vezi, ili nezadovoljstvu na poslu.
Šteti razmišljanje o tajnama
Daljnje je istraživanje pokazalo kako tajne češće izlaze na površinu kada je osoba sama sa svojim mislima nego kada se nalazi u društvenim situacijama, što znači da trošimo više mentalne energije razmišljajući o našim tajnama nego pokušavajući ih sakriti.
To sugerira kako je šteta koju nanose tajne manje ima veze s time što se osjećamo krivim jer ih moramo skrivati od prijatelja i porodice, a više s našom konstantnom preokupacijom njima.
“Do sada su naučnici uglavnom smatrali kako tajne loše djeluju jer je iscrpljujuće skrivati ih od drugih. Naš rad sugerira da sam cilj skrivanja možda manje utječe na pogoršanje zdravlja nego što se ranije smatralo”, navodi se u izvještaju o istraživanju.
“Otkrili smo kako je aktivno skrivanje rijetko u odnosu na broj puta kada um sam odluta prema tajnama, i učestalost razmišljanja o tajnama, a ne njihovo skrivanje, ono što šteti čovjeku.”
Psihološko istraživanje čuvanja tajne iznenađujuće je rijetko, dobrim dijelom zbog same prirode stvari koja se istražuje – više i nije tajna ako ju kažete hrpi naučnika.
Ali Slepian kaže kako bi za sve nas bilo najbolje da razmišljamo o svojim tajnama kao o nečemu što imamo, a ne skrivamo.