Nekada jedno od najsiromašnijih mjesta na planeti, danas simbol prestiža: Kako je Katar postao jedna od najmoćnijih država svijeta
Biser Persijskog zaliva – tako bi ukratko mogao da se opiše Katar, zemlja u kojoj živi 350.000 stanovnika, ali u kojoj radi više od milion i po stranaca. Katar je emirat u kojem je već više od 150 godina najuticajnija porodica Al Tani.
Nekoliko godina zaredom Katar je prva zemlja u svijetu kad se gleda bruto domaći proizvod po glavi stanovnika. Na listi je ispred Luksemburga, Singapura, Bruneja. Zvuči gotovo nestvarno, ali prije samo 70 godina, to je bilo jedno od najsiromašnijih mjesta na planeti. Stanovnici Katara, koji je tada bio britanski protektorat, živjeli su od ribolova i prodaje bisernih školjki.
"Morali smo da gradimo kuće od kamena i drveta, živjeli smo i u šatorima. Zimi smo odlazili u pustinju, ljeti na more, tako su izgledali naši dani. Sada je život drugačiji, mnogo zgrada, kula, sve je tu, telefoni, radio-stanice, mnogo stvari koje su drugačije. I ono što vidite sada, poslije 10 godina, isti dio grada nećete moći da prepoznate", tako Sad Ismail al Džasim opisuje život u Kataru nekad i sad.
On ima jednu od najuzbudljivijih biografija. Bio je poštar, učitelj, bodi-bilder, ležao je na ekserima i staklu, radio je u vodovodu, bio je vatrogasac, piše pjesme... Međutim, najviše voli da priča o vremenu prije otkrića nafte i gasa. Tada je bio ronilac, išao je na more kako bi tražio bisere. Danas je jedan od najstarijih lovaca na bisere u Kataru.
"U ljetnjem periodu na more smo išli u velikim brodovima. Brod je imao kapetana koga su zvali nohada, njegovog pomoćnika su zvali sekuni. Bio je tu onaj koji roni i traži školjke, odnosno rejs, njegov pomoćnik je sejp, i tu je još jedan čovjek koji je veoma važan – naham, on je pjevač na brodu, ljudi slušaju njegov glas, i zbog toga se ne osjećaju mnogo umorno", opisuje Sad Ismail.
Statistika kaže da mora da se izvadi i po nekoliko hiljada školjki da bi se pronašao samo jedan biser. U vrijeme Sada Ismaila al Džasima, to je bilo mnogo teško, zato što se ronilo na dah. Posljednji biseri iz Katara otplovili su za Indiju, pa dalje u Francusku i Italiju.
Od zemlje nomada do zemlje milijardera
Krajem tridesetih godina prošlog vijeka u malom mestu Duhan, na zapadu zemlje, pojavila se nafta. Katar je počeo da je prodaje svijetu i od tada više ništa nije bilo isto. Međutim, pravi razvoj kreće tek sedamdesetih godina. Katar je 1971. dobio nezavisnost od Velike Britanije, a tih godina je u Persijskom zalivu otkriveno najveće pojedinačno nalazište prirodnog gasa na svetu. Energent koji je nekada smatran gotovo bezvrijednim će preko noći transformisati zemlju i od Katara napraviti ono što vidimo danas.
Možda je najbolji simbol današnjeg Katara takozvana "Perla". To je stambeno-poslovni kompleks koji se prostire na čak četiri miliona kvadratnih metara.
Stanovnici Katara su nekada živjeli od ribolova i prodaje bisernih školjki
"Grupa biznismena iz Katara odlučila je da ovo istorijsko mjesto bude podsjećanje na zemlju iz vremena bisera. Napravili su vještačko ostrvo, nazvali su ga 'biser Katara', što asocira na istoriju, ali i na budućnost", kaže Muhamed al Fatih iz "Junajted divelopmenta", kompanije koja je sagradila "Perlu".
Biser Katara se sastoji od 10 zona. Evropljanima je najprivlačnija katarska "mala Venecija", odnosno Kanat kvartir. Građen je u mediteransko-marokanskom stilu i najšareniji je dio "Perle". Jedna od najatraktivnijih zona "Perle" je Porto Arabija – luka sa luksuznim jahtama, okružena visokim kulama.
"U Porto Arabiji se nalazi 10 kula. Sada tu živi skoro 18.000 ljudi, u Kanat kvartiru imamo više od 6.000 stanara. 'Perla' je trenutno najatraktivnija turistička zona u Kataru, i čak najatraktivnija u zemljama Persijskog zaliva", kaže Muhamed al Fatih.
Katar najveći razvoj bilježi u posljednje dvije decenije. Negdje na početku tog puta, ovdje je počela da radi srpska firma "Energoprojekt". Ne grade kao građevinska firma, rade kao konsultanti, ali su od tada, pa sve do danas, oni zaduženi za velike projekte u vezi sa strujom i vodom.
"Prvi projekat '91. godine je bio izgradnja nekih dvadesetak trafostanica, i tad kad smo mi došli, ovdje je bilo 95 trafostanica. Danas u Kataru ima preko 350 trafostanica i barem na 80 odsto tih trafostanica je 'Energoprojekt' bio konsultant", kaže regionalni direktor kompanije "Energoprojekt – Entel" Momčilo Mrvić.
Bora Milutinović: Biće to Svjetsko prvenstvo iz snova
Prekretnica za Katar je 2022. godina. On će tada biti domaćin Svjetskog prvenstva u fudbalu. Biće to prvo Svjetsko prvenstvo organizovano u nekoj arapskoj zemlji.
Zbog tog događaja, Katar je danas jedno od najvećih gradilišta na svijetu. U cijeloj zemlji grade se novi stadioni. Jedan od njih je "Kalifa" u Dohi. Imaće 60.000 mjesta, i na njemu će biti igrane neke od najvažnijih utakmica. Ispred tog stadiona čeka nas naš čovjek – Bora Milutinović. Krenuo je iz Bajine Bašte, ali je onda mijenjao ne samo klubove već i kontinente. Trenirao je fudbalere od Azije do Amerike.
"Sad sam u Kataru, imao sam sreće da radim u klubu Al Sad 2004. i 2005. godine. Sada sam savjetnik ljudi koji organizuju Svjetsko prvenstvo 2022. godine", kaže jedan od naših najpoznatijih fudbalskih trenera.
Smatra da ljudi pretjeruju kada kažu da je on jedan od najzaslužnijih što je Katar dobio Svjetsko prvenstvo, ali da ne pretjeruju kada kažu da će to prvenstvo biti drugačije od svega što su ljudi do sada vidjeli.
Neće se igrati ljeti, kada temperature dostižu i 50 stepeni, igraće se u novembru i decembru, kada je za fudbal idealno. Za svaki slučaj, stadioni će imati rashladnu tehnologiju koja spušta temperaturu na idealnih dvadesetak stepeni.
"Ja mogu da kažem da će to biti idealno Svjetsko prvenstvo, da će razdaljina između stadiona biti najviše pola sata, sad prave metro, to će biti Svjetsko prvenstvo gde u jednom danu čovjek može da vidi dvije utakmice, biće idealno za gledaoce koji žele da uživaju uz fudbal i upoznaju Afriku, Aziju", navodi Milutinović.
Srpski ljekari u Kataru
Naš put u Katar, u saradnji sa ambasadom te zemlje u Srbiji, organizovalo je Udruženje srpsko-katarskog prijateljstva. To su ljudi koji su nekad radili ili danas rade u Kataru ili za katarske firme.
Jedan je dr Nebojša Popović. Bio je rukometaš, osvajač zlatne medalje sa Olimpijskih igara u Minhenu 1972. godine. Kasnije hirurg koji je mnogim sportistima produžio sportsku karijeru. Sada radi kao savjetnik generalnog menadžera Aspetara, vodeće klinike za sportsku medicinu u Kataru.
"Kada sam ja došao ovdje, našao sam fantastičnu zgradu, jako dobro opremljenu, u pustinji, i prvo pitanje koje sam postavio: a šta će Kataru takva fenomenalna bolnica sportske medicine? Međutim, saznao sam da Katar želi da bude svjetski lider u sportu, ovdje se organizuje 70 velikih sportskih svjetskih priredbi godišnje", kaže dr Popović.
Aspetar je pokrenuo i naučni časopis za sportsku medicinu, jer, kako kaže Nebojša Popović, svaka ozbiljna bolnica mora da ima takav časopis. Klinika je pokrenula i saradnju sa medicinskim radnicima u Srbiji. Do sada je oko 40 fizioterapeuta i doktora bilo u Kataru.
"Međutim, to su ugovori na četiri godine i poslije toga naši stručnjaci se vraćaju kući, a dolazi nova grupa. Tako da je od početka naš projekat bio napravljen da bude "vin-vin" za obe strane, a ne da uzimamo najbolje stručnjake iz Srbije, pa da tamo ostane prazan prostor", ističe Nebojša Popović.
Islam i nomadska kultura
Osim priče o nafti, gasu, ekonomskom čudu, Katarcima je veoma stalo da tradicije i kulture. Katara je stari naziv za Katar, korišten do 18. veka. Tako se zove kulturno selo, smhešteno na idealnom mjestu, na plaži sa pogledom na Vest bej, centar Dohe.
"Katara je ideja bivšeg emira, šeika Hamada bin Kalife al Tanija. Projekat je izuzetak u ovom regionu, imali smo san da Katara postane svjetionik kulture", kaže Salem al Meri iz tog kulturnog sela.
Jedna od najvažnijih manifestacija u Katari jeste Festival kulturne različitosti. Održava se u amfiteatru izgrađenom u grčko-rimskom stilu, ima pet hiljada sedišta. To je jedini amfiteatar na Bliskom istoku koji je okrenut prema moru.
Ljudi iz Katare kažu da su skoro sve zemlje svijeta predstavile nešto od svoje kulture na ovom mestu. Prošle godine je na festivalu bilo i Kulturno-umjetničko društvo "Abrašević" iz Valjeva.
U posljednje dvije decenije, članovi vladajuće porodice Al Tani su uložili dosta novca u umjetnost i kulturu. Katar je danas jedan od najvećih kupaca umjetničkih dijela u svijetu. Skoro 10.000 eksponata iz celog islamskog svijeta nalazi se u Muzeju islamske umetnosti, zgradi smještenoj na veštačkom poluostrvu koje gleda na modernu Dohu.
Zgradu je osmislio kineski arhitekta Pei, koji je šest mjeseci putovao po muslimanskim zemljama, tražeći inspiraciju. Muzej je otvoren 2008. godine i dnevno ga posjeti najmanje 3.000 ljudi. U njemu su eksponati sa tri kontinenta iz 1.400 godina duge historije islama.
Osim uticaja islama, na život u Kataru snažno je uticala beduinska, nomadska kultura. O svojoj istoriji, Katarci najviše podsjećaju na nacionalni praznik 18. decembra. Tog dana 1878. godine, šeik Džasim bin Muhamed al Tani, osnivač modernog Katara, uspio je da ujedini lokalna katarska plemena.
Svake godine, u mjestu Darb el Sai, stariji Katarci mlađima pokušavaju da prenesu kako je izgledao život u vrijeme šeika Džasima. Deci je najzanimljivije glavno prevozno sredstvo iz starih vremena – kamila.
"Veoma je važno prenijeti poruku o tradiciji mlađim generacijama. Moramo da ih učimo o kamilama, o tome kako su se naši preci žrtvovali kada su na kamilama prelazili velike razdaljine. Danas imamo nove tehnologije, automobile i to je veoma lako, ali moramo da im objasnimo, i to je veoma važno, kako su to radili naši preci", kaže stariji Katarac Abdulrahman Ahmed Elbadi al Madi.
Teško je reći ko ima jaču strast: Katarci koji vole kamile ili oni koji vole konje. Ovdje se nalaze neki od najboljih konja na svetu: iz Francuske, Engleske, Njemačke, Norveške, Belgije, Holandije, Katara...
Konji su u Kataru mnogo više od sporta, oni su strast, tradicija, ali i veoma ozbiljan biznis. Klađenja na konjskim trkama ovdje nema, jer je ono zabranjeno u islamskom svijetu. Ali i bez tog novca, to je veoma ozbiljan biznis.
"Postoje konji koji koštaju milion dolara, dva, tri ili četiri. Zavisi od konja, od toga koliko su mu dobri rezultati, kakva mu je statistika, rejting", objašnjava generalni menadžer kluba "Katar rejsing" Naser Šerida al Kabi.
Kamile i neobični džokeji
Međutim, najzanimljivije trke su one na oko sat vremena vožnje od Dohe u mjestu Al Šahanija. Ukupno 2.239 kamila sprema se za trku. U jednoj trci učestvuje 28 kamila, a veoma je interesantno da ih ne jašu ljudi nego roboti.
Trke se direktno prenose na televiziji, a navijači, treneri, vlasnici – svi oni nisu ni na startu ni na cilju. Sve vrijeme trke voze se u automobilima, pored staze za kamile. Trka traje oko sedam minuta. Kada se završi, 30 sekundi kasnije kreće nova trka, sa novih 28 kamila. I tako bez prestanka, dva i po sata.
Prosječna brzina kamila je između 30 i 40 kilometara na čas. I tu se vraćamo na robote s početka priče. Kamile ne mogu da postignu veliku brzinu ako nose težak teret. Zato se koriste roboti. Svaki ima svoj dres, šareni su kao pravi mali džokeji, a teški su oko pet kilograma.
Imaju tehnologiju koja omogućava kamilama da čuju glas svog trenera, a u robotu se nalazi i mali bič. Blagim udarcima i glasom motivišu kamile da trče. Na kraju trke, provjerava se da li je sve bilo regularno, odnosno da li se u robotima nalazilo nešto čega tu ne bi smjelo da bude.
Kamile i roboti, teško da postoji bolji spoj tradicije i novih tehnologija. Mnogo je kontrasta i zanimljivih stvari koje zajedno pomažu da se razume šta je Katar bio nekad i šta je danas.
Lovac na bisere Sad Islam al Džasim je od bivšeg emira, šeika Hamada, dobio a poklon prodavnicu u Suk Vakifu, glavnoj turističkoj atrakciji Dohe, koja svojim izgledom potpuno odudara od ostatka grada. Strani turisti često svraćaju kako bi čuli njegovu priču, priču o tome kako je zemlja nafte i gasa izgledala nekada.
(rts.rs)