ANALIZA Šta je otkrio današnji sastanak o Agrokoru: Šarovićev nedržavnički gaf ili ko je VUČIĆA IMENOVAO za novog Josipa Broza!?
Aleksandar Vučić, premijer Srbije pojavio se iznenada na sastanku ministara regije u vezi sa krizom u „Agrokoru“.
Iako je bilo najavljeno da će sastanak biti na nivou ministara, Vučić, izabrani predsjednik Srbije se poput kakvog šerifa pojavio na skupu i pokupio svu pažnju medija nastupajući kao kakav imenovani zastupnik!?
Ništa u tome ne bi bilo sporno da iza Vučićevog postupka ne stoji njegov očiti pokušaj politizacije problema i nametanja Srbije kao svojevrsnog „lidera regije“. Već duže vrijeme se srbijanski premijer pokušava na silu prometnuti, nerijetko sam sebe uspoređujući sa Josipom Brozom Titom.
Ključna su i pitanja zbog čega je bh. državni ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Mirko Šarović i da li se sa nekim konsultirao, požurio u Beograd kako bi se založio za prava dobavljača iz naše zemlje? A, nije recimo otišao u Zagreb, gdje je uostalom i sjedište Agrokora i gdje će se odlučivati koliko će i ko dobiti novac koji duguje posrnuli koncern.
Time je možda i naštetio bh. dobavljačima koji bi u dobrom i korektnom odnosu sa novim upraviteljima možda postigli bolji status. Ovako su se, protivno svojoj volji, poistovjetili sa dobavljačima iz drugih država. Ako je u pitanju ekonomski interes onda je BiH mogla i morala imati bolju poziciju nego recimo Srbija, jer je Konzum daleko više zastupljen u našoj zemlji nego u Srbiji. Ali, sada su to Vučić i Šarović "poravnali" podužući sve na politički nivo i gurajući Zagrebu prst u oko.
Bosni i Hercegovini kao državi ne treba advokat, niti zastupnik u Aleksandru Vučiću da bi se borila za svoja prava. Naprotiv, nekakvo uplitanje srbijanskog premijera koji je odjednom zabrinut i bori se za prava cijele regije, a ne samo za Srbiju. Ko ga je i kada izabrao na tu imaginarnu poziciju!?
No, postavlja se tu i vrlo otvoreno pitanje da li je regija o kojoj Vučić sve češće govori i za kakvu se zalaže zapravo zlokobni duh velike Srbije!? U njoj bi, da nije otišla u historiju kao zločinački i genocidni plan, ljudi poput Šarovića, na isti način kao i danas, išli u Beograd po „mišljenje i savjet“.
Iako Vučić svoje nametanje pokušava pokazati kao benigno dušebrižništvo i promociju zajedničkih interesa regije samo naivni mogu vjerovati da su to njegove i namjere onih koji ga savjetuju i pomažu, ne samo iz Srbije nego i iz drugih država.
Šarovićev gaf je možda neopravdan, ali je razumljiv ako se posmatra u kontekstu kakav se sada nudi – Vučića sve više zvaničnika stranih i domaćih vidi kao „regionalnog lidera“.
Ali, postoji li doista nešto takvo i da li je neko pitao građane BiH, borce i branitelje BIH, preživjele Srebreničane, amputirce, raseljene, opljačkane i obespravljene povratnike, priznaju li oni srbijanskog predsjednika Vučića kao Tita i regionalnog lidera!?