Veličanstven trijumf poljske kinematografije

Poljski film se vratio na scenu svjetske kinematografije novim talasom talentovanih reditelja koji su nedavno osvojili prestižne filmske nagrade, poput američkog Oskara i Srebrenog medvjeda na Berlinalu.

"Kada sam ove godine primila Srebrenog medvjeda, osjetila sam da ulazimo u novu epohu poljske kinematografije", izjavila je 42-godišnja rediteljka Malgorzata Šumovska, poznata po filmovima "Body", "Voli i radi ono što želiš" i "One" s francuskom glumicom Juliette Binoche. 

S filmom "Body" poljski film je dobio treće priznanje međunarodnog festivala u Berlinu poslije Kšištofa Kišlovskog (1994) i Romana Polanskog (2010). Nekoliko dana kasnije, Oskar za najbolji film dodijeljen je Pavelu Pavlikovskom za crno-bijelo ostvarenje "Ida". 

To je prva nagrada Američke filmske akademije za jedan poljski film u kategoriji stranog filma. Priča o mladoj katoličkoj časnoj sestri koja saznaje da je Jevrejka doživio je uspjeh u SAD-u i Francuskoj s pola miliona gledalaca, a u samoj Poljskoj sa 215.000.

"S povratkom slobode 1989. godine poslije pada komunizma, zvanična poljska kinematografija je prestala postojati. Film je ušao u krizu, ali smo sada svjedoci njegovog preporoda", rekao je slavni Andžej Vajda (88) poslije dodjele Oskara. Kriza je trajala gotovo dvije decenije. 

Sam Vajda, koji je postao slavan u periodu 1960-80, zajedno s Kšistofom Zanusijem i Kišlovskim iz čuvene filmske škole u Lodzu, nije se mogao prilagoditi novoj stvarnosti. 

Poslije 1989. godine, mladi filmski stvaraoci su praktično bili blokirani zbog nedostatka održivog sistema finansiranja. Mnogi su se tada okrenuli režiji reklama i televizijskih serija, što je donosilo dobru zaradu. 

U tom periodu je termin "poljska kinematografija" postao sinonim za ironiju ili dosadni film, bez umjetničke vrijednosti. Osnivanjem Instituta za poljski film 2005. godine sistem finansiranja je poboljšan i promoviše filmsko obrazovanje uz podršku novim rediteljima.