Poremećaj mokrenja kod djece

Mnogi pedijatri složiće se da pitanje koje im se najčešće postavlja glasi: kada će moje djete prestati da mokri u krevetu? Broj djece sa poremećajem mokrenja je veliki. Negdje oko 25% zdrave djece do deset godina starosti ima taj poremećaj. Ponekad se noćno umokravanje produžava i kada djete uđe u adolescentni period, tj. uporno traje i u periodu od dvanaeste do osamnaeste godine. U 80% slučajeva djece koja pate od noćnog umokravanja u pitanju je bezopasno stanje, a kod 20% se radi o poremećaju mokrenja koje ostavlja posljedice. Međutim, poremećaj mokrenja iako na prvi pogled izgleda kao bezazleno stanje, može da predstavlja značajan medicinski, psihološki, a time i socijalni i ekonomski problem.
Poremećaji mokrenja
Poremećaj mokrenja može da se izrazi na više načina. Svako djete poslije navršene pete godine života ne bi trebalo da se umokri ni u toku dana ni u toku noći, bez obzira da li se potpuno izmokri ili samo ovlaži veš. Kod djeteta koje pati od tog stanja u osnovi leži hrđavo naučen mehanizam kontrole mokrenja – jednostavno rečeno: djete ne zna pravilno da mokri. Djete bi trebalo da mokri opušteno, bez napinjanja i dodatnog spoljašnjeg pritiska. Svaki napor koje njihovo djete čini prilikom mokrenja za roditelje treba da predstavlja alarm. Mlaz za vreme mokrenja treba da bude kontinuiran i iste jačine od početka do kraja. Na poremećaj mokrenja može da ukaže i mokrenje u kapima ili prekidima, kao i mlaz promenljivog intenziteta (čas jači, čas slabiji). Na poremećaj mokrenja ukazuje i djetetovo ustručavanje da mokri.
Zašto se javljaju ovi poremećaji?
Poremećaj mokrenja izraženiji je kod dječaka nego kod djevojčica. Pedijatri smatraju da je uzrok prije psihološke nego anatomske prirode. Dječaci su nesigurniji i osetljiviji nego djevojčice istog uzrasta. Ovo je posebno izraženo među predškolskom djecom. Dječaci se suočavaju sa velikim izazovima u domu i izvan njega. Oni moraju da se takmiče sa drugim dječacima i da se dokazuju. Ukoliko nisu uspešni, često moraju da trpe potcenjivanje i zadirkivanje od vršnjaka i odraslih. Sve to doprinosi da se osećaju podređenim. Ukoliko roditelji ne uspijju da svojom pažnjom i ljubavlju izmjene to osjećanje, dječaci postaju nervozni ili povučeni, a često se javlja i poremećaj mokrenja. Od poremećaja mokrenja i nekontrolisanog mokrenja najčešće pate djeca koja su na neki način zapostavljena od strane svojih roditelja, djeca koja se ne osjećaju slobodnom da izraze svoja osjećanja i postupke, često i nepravedno kažnjavana djeca, sputavana djeca. Najčešća greška koju čine roditelji ogleda se u ranom odvikavanju od umokravanja, kome mnogi pribjegavaju. Ne treba insistirati na onome što djete još ne umije da uradi. Sazrijevanje kontrole je individualan proces koji ne treba ubrzavati. Rana kontrola od strane roditelja je najčešća greška, jer se do četvrte godine života svako mokrenje toleriše kao normalno. Genetski faktor, takođe, ima značajan udio u pojavi ovog stanja: u 40% slučajeva neko od roditelja je takođe patio od umokravanja, a do 70% – neko od srodnika. U rijeđim slučajevima poremećaji mokrenja javljaju se kao posljedica nekog fizičkog poremećaja ili bolesti.
Kako možete pomoći svom djetetu?
Najprije je potrebno ispitati da li postoji neki fizički razlog, kao što su povreda ili bolest (na primjer, šećerna bolest, infekcije mokraćnih puteva, anomalije na urinarnim putevima). Iako su fizički razlozi najrijeđi, pedijatar mora najprije da ukloni tu mogućnost.
Postupite prema ovom poremećaju sa razumjevanjem i strpljenjem. Zapitajte se da li ste možda i sami svojim ponašanjem doprinjeli da se ovaj poremećaj pojavi kod vašeg djeteta. Da li se vaše djete nalazi pod stresom zbog razmirica koje postoje u domu, ili ste u poslednje vrijeme nervozni i grubi prema djetetu? Da li se neko drugi u porodici neadekvatno ponaša prema djetetu?
Razgovarajte o poremećaju mokrenja sa svojim djetetom. Možda ono samo može da pruži neke razloge za poremećaj koji se javio kod njega. Objasnite djetetu da niste ljuti na njega zato što mokri u krevetu, ali da želite da mu pomognete da to više ne čini. Kada djete bude shvatilo da ga volite i želite da mu pomognete i samo će poželjeti da sarađuje u naporima za riješenje problema.
Ako je dijete dovoljno odraslo, pokušajte da mu objasnite kako funkcioniše cio taj sistem. Skinite veo tajne sa njegovog problema.
Ograničite količinu tečnosti koju djete uzima nesposredno pred odlazak na spavanje. Međutim, nemojte dozvoliti da bude žedno.
Uspostavite sistem davanja nagrade svaki put kada djete izbjegne umokravanje.
Imajte pravičan i jednak odnos prema svoj djeci. Djete koje pati od poremećaja mokrenja ne smije se osjetiti poniženim i zapostavljenim.
Nikada nemojte da grdite ili kažnjavate djete, kada se umokri. Budite veoma strpljivi i puni razumjevanja. Umokravanje nije nešto što djete čini namerno.
Ukoliko problem potraje, potražite pomoć pedijatra. Postoji čitav niz programa koji mogu pomoći djetetu, a najzastupljeniji je program u kome djete može da nauči kada, kako i koliko često treba da mokri. Liječenje traje najmanje šest mjeseci, a, prosječno, godinu dana. Aparat koji se uključuje u ove svrhe zove se urofluometar. Dijete na ekranu prati tip krive kao povratnu informaciju i tako se obučava kako da pravilno mokri. Ponekad je potrebno i uključenje lijekova koji smanjuju grč bešike ili dovode do opuštanja spoljašnjeg mokraćnog mišića.