Da li ćemo se prvo potopiti ili smrznuti?

Prije četrdeset godina, mala grupa naučnika i političkih dizajnera, suočila se s činjenicom da je čovječanstvo krenulo opasnim putem, odnosno da ubrzan rast svjetske industrije i stanovništva može doći u koliziju s ograničenim resursima i osjetljivim ekosistemima na našoj planeti. Bilo je to 1972. godine, u Štokholmu na UN-ovoj konferenciji o razvoju i životnoj sredini. Upravo tad je ova opasnost detektirana na globalnom nivou i kao osnovna ideja o planetarnim granicama, poput vrućeg krompira, iz političkih kabineta, prebačena je u sferu nauke. Tadašnja pretpostavka temeljila se na neegzaktnim podacima da će čovječanstvo iscrpiti neka prirodna bogatstva i time usporiti privredne aktivnosti i onemogućiti privredni rast. Četrdeset godina kasnije jasno je da stvarna ograničenja ne predstavljaju rude i minerali, već prevashodno funkcioniranje ekosistema na Zemlji, biodiverzitet i ekološka osviještenost. I što je najvažnije, sve to puno košta, ali puno i donosi i sve je upakovano u paket zvani “klimatske promjene”. 

STAKLENIK PLANETA

Podsjećam, klimatologija nije nova nauka. Njene osnove naučnici su proučili još u 19. vijeku. Šveđanin Svante Arrhenius, dobitnik Nobelove nagrade za hemiju, tada je izračunao (zakon staklenika) da će se u vremenskom periodu od 150 godina, tačnije do 2050. koncentracija ugljen-dioksida udvostručiti. Njegove prognoze, sve donedavno, pratile su savremene naučne potvrde i kao ozbiljan problem, UN ga je markirao kao egzistencijalni i važniji od problema gladi i ratova koji se dešavaju u svijetu. Međutim, na nedavnoj konferenciji visokog nivoa o klimatskim promjenama u Londonu, po prvi put je izneseno i stajalište o temeljnoj matematičkoj greški u klimatskoj nauci koja vodi ka zaključku da je toliko favorizirani klimatski konsenzus bio na krivom putu cijelo vrijeme. Na londonskoj konferenciji 80 profesora, 60 doktora nauka i 40 drugih eksperata, bili su šokirani u suočavanju s činjenicom da postoji greška u formuli koja je prvi put predstavljena prije 20 godina kada su klimatski naučnici proveli matematičke kalkulacije s elektroničkom analizom bez pravog razumijevanja. Znači, prediktivni modeli bazirani na pogrešnim kalkulacijama službeno su podržavali razvoj i održavanje globalne klimatske panike. Zbog netačne formule, klimatski ekstremisti su predviđali globalno zatopljenje od 10 do 12 Celzijusovih stepeni kod svakog udvostručenja CO2 u atmosferi. Znači, greška je toliko velika da bi arogantni profiteri koji su već načinili ogromnu štetu i rasplamsali strah u svijetu, kako se nazire, mogli biti izbačeni iz svog sumnjivog posla. U međuvremenu, svi se nadmeću ili poentiraju važnost problema, od holivudske produkcije, Bijele kuće, pa sve do Vatikana. Uporedo dok je trajala posljednja sedmica izborne utrke za novog predsjednika SAD-a, svjetski moćnici očajni konstatiraju da reklamiranje lažnih klimatskih promjena i globalnog zagrijavanja ne ide po planu. Ljudi se sve više bude i počinju razotkrivati ovaj lažni plan elite kojim bi porobili čitavo čovječanstvo. Uložili su novac i angažovali najpoznatije oskarovce. Naime, početkom novembra, na kanalu National Geographica, u 171 zemlji i na 45 jezika počelo je televizijsko prikazivanje dugometražnog dokumentarca “Before the flood” (“Prije potopa”), nazvanog “globalnim putopisom o svijetu u krizi”. Film govori o opasnim posljedicama klimatskih promjena, o tome koliko su te promjene daleko otišle, zašto još uvijek postoje ljudi koji ih poriču i je li već prekasno da bismo nešto učinili. Režirao ga je Fisher Stevens, inače glumac, poznat i kao koproducent Oscarom 2010. godine nagrađenog dokumentarca “The Cove” o lovu i pokolju dupina u Japanu.

UPOZORENJE IZ HOLLYWOODA

No, kao jedan od producenata, ali prije svega kao prezentator, film “Prije potopa” nosi glumačka superzvijezda Leonardo DiCaprio, oskarovac, od 2014. godine ambasador Ujedinjenih naroda za klimatske promjene, među slavnim osobama najslavniji i najpoznatiji ekološki aktivist i zagovornik sprječavanja globalnog zagrijavanja. Film je već vidjelo blizu milijardu ljudi koji su najviše bili privučeni DiCaprijevim imenom. Impresivan je popis DiCaprijevih sagovornika: u filmu je razgovarao s naučnicima, političarima, privrednicima, čak i s papom. Kad je neko poznat i slavan kao Leo DiCaprio, otvorena su mu vrata i poduzetnika Elona Muska, i Ban-Ki Moona, čak i vrata Bijele kuće – razgovarao je, naime, i s Barackom Obamom koji je glavni svjetski zagovarač globalnog zagrijavanja, ali i s papom Franjom. 

Sa svojim sugovornicima DiCaprio je razgovarao postavljajući pitanja ne samo o tome što se događa, nego i kako problem riješiti. Svi se slažu da je nužan prijelaz s fosilnih goriva na obnovljive izvore energije te da treba plaćati porez na korištenje fosilnih goriva. Indijska naučnica dr. Sunita Narain upozorava na to da pitanje načina života i potrošnje treba staviti u centar klimatskih pregovora – dok u Indiji, recimo, 300 miliona ljudi, gotovo koliko cjelokupno stanovništvo SAD-a, uopće nema struju, Amerikanac troši električne energije koliko jedan i po Francuz, 2,2 stanovnika Japana, 10 Kine, 34 Indije i 61 Nigerije.  

Doprinos smanjenju globalnog zatopljenja može dati svako, smanjujući svoj “ugljični otisak”. DiCaprio poziva na bojkot proizvođača palminog ulja, prelazak s goveđeg na pileće meso, budući da plinovi koje stoka oslobađa u ogromnom postotku doprinose efektu staklenika itd. U međuvremenu je Donald Trump dobio izbore i osim miliona nezadovoljnih ljudi, veliki broj naučnika uplašen je zbog nekih uznemirujućih izjava koje je Trump izgovorio tokom kampanje. Zabrinutost leži u strahu od gubitka posla, ali i Trumpovog utjecaja na opću sliku i stanje nauke i naučnih istraživanja na tlu Sjedinjenih Američkih Država. Prije svega, prisjetimo se da je Trump globalno zagrijavanje nazvao “kineskom varkom kako bi unazadila druge ekonomije”. To je zabrinjavajuće jer je Pariški sporazum o klimatskim promjenama potpisan 2015. godine, ističu analitičari, sada u rukama čovjeka koji misli da je globalno zagrijavanje laž. Štaviše, on je obećao da će u ime SAD-a napustiti taj sporazum jer je “loš za američko poslovanje”. Podsjećam, Sjedinjene Američke Države su drugi najveći proizvođač ugljik-dioksida, odmah nakon Narodne Republike Kine. Također, Trump je za vrijeme svoje kampanje iznio mišljenje o vjetroelektranama nazvavši ih “ružnim i štetnim po ljudsko zdravlje”. Naučnici upozoravaju na to da bojazan leži i u njegovoj spremnosti da smanji budžet za naučna istraživanja, jer 45. predsjednik SAD-a nije identificirao niti jedno područje nauke koje bi htio financirati iz državnog budžeta. Njegova buduća administracija planira zabraniti sva NASA-ina istraživanja klimatskih promjena i preusmjeriti svoj fokus na istraživanje “dubokog svemira”. Bob Walker, viši Trumpov savjetnik u kampanji, izjavio je kako nema potrebe da NASA provodi ono što je prethodno opisao kao “politički korektno praćenje stanja okoliša”. Odmah se oglasio i najpopularniji čovjek planete. U svojoj poruci na “Svjetski dan molitve za brigu o stvaranju”, papa Franjo je rekao da su globalno zatopljenje koje je inducirano od strane ljudi, kao i gubitak biološke raznolikosti, “grijesi” protiv Boga, koji se moraju okajati sadnjom drveća, izbjegavanjem upotrebe plastike i papira i odvajanjem otpadaka. “Globalno se zatopljenje nastavlja, dijelom i zbog ljudskog djelovanja”, rekao je papa Franjo, dodajući da je prošla godina bila najtoplija ikada zabilježena godina, a 2016. će vjerojatno biti još toplija. “Ovo je dovelo do teških suša, poplava, požara i ekstremnih vremenskih prilika”. Klimatske promjene također pridonose izbjegličkoj krizi. “Siromašni u svijetu su barem najmanje odgovorni za klimatske promjene, no najranjiviji su i pate od njihovog utjecaja”, napisao je i dodao je da ljudi uništavaju biološku raznolikost. Međutim, odmah nakon papinog obraćanja, brojni naučnici izlaze u javnost i potvrđuju da su klimatske promjene koje je izazvao čovjek čista zavjera, koju je ovjekovječila elita kako bi zaradila novac. Jedan od stručnjaka je i osnivač meteorološkog kanala, John Coleman, koji upozorava na to da su u posljednjih desetak godina nastali veliki bogataši koji su se obogatili na “klimatskim promjenama”. Postojeće zakone jedino može srušiti globalna povezanost i za to je potrebno od četiri do osam godina. Predlagači klimatskih promjena su ometeni u svojoj misiji, ne uzimajući u obzir brojne nedavne naučne spoznaje koje ukazuju na to da nije bilo trenda zatopljenja na koje se sve svodi već gotovo dvije decenije. Više objektivnih istraživanja je pokazalo da postoji mnogo veća raznolikost u mišljenju među samim naučnicima, u vezi s globalnim zatopljenjem nego što bismo mogli vjerovati. Ako već nisu pogodili globalno zagrijavanje kroz svoju redovnu misiju jer se ljudi čude sve hladnijim ljetima i blagim zimama, vrijeme je da naučnici objave svoj novi plan manipulacije, a to je suša, ističu analitičari. Predviđa se da će povećanje temperature od dva stepena u nekim dijelovima svijeta izazvati smanjenje i do 30 posto raspoložive količine vode, a pored količine smanjuje se njezina kvaliteta i povećavaju zahtjevi za vodom, kazao je direktor u Francuskom nacionalnom centru za znanstvena istraživanja, Joel Guiot. On smatra da se istočni dijelovi Mediterana, koji su poprište aktuelnih ratova, suočavaju s najvećom učestalosti suša u posljednjih 900 godina. Suše su mijenjale tok historije. Podsjeća da je prije 3.200 godina vladala 300-godišnja suša, što koincidira s pojavom piratskog naroda poznatog pod imenom Morski ljudi.

EKOLOŠKI OTISAK

Na drugom skupu okolišnih novinara novinskih agencija u Sredozemlju, direktor Instituta za zaštitu vlažnih područja Mediterana, Jean Jalbert, najavio je da se u Sredozemlju očekuje dosad neviđen pritisak na prirodne resurse, na kojemu je i sada ekološki otisak razvoja gotovo dvostruko veći nego igdje u svijetu. Od deset zemalja s najvećim ekološkim otiskom na vodu, pet ih je na Mediteranu: Portugal, Španija, Italija, Grčka i Kipar, a 82 posto potrošnje vode južnomediteranskih zemalja odlazi na poljoprivredu, kazao je Jalbert. O vrijednosti vlažnih staništa, poput močvara i delta, govori podatak po kojem zauzimaju svega šest posto svjetske vodene površine, a daju otprilike jednu četvrtinu, odnosno 24 posto primarne produkcije svih ekosistema, a to su ujedno i najugroženija staništa. Tokom 20. vijeka uništena je polovica površine vlažnih staništa, a među danas postojećim vlažnim staništima 30 posto je umjetnih, kazao je Jalber i zaključio da klimatske promjene prijete istrebljenjem brojnih vrsta u sredozemnim vlažnim staništima, najviše u Španiji, Izraelu i kod naših susjeda – Dalmaciji u Hrvatskoj. Iz svega ovoga se vidi da je svijet, u istom trenutku, suočen s egzistencijalnim izazovima, ubrzanim urušavanjem prirodnih potencijala i resursa planete, a sve to rezultira narastajućim socijalnim nejednakostima. Dakle, podjednako izazov i za nauku, i za politiku, a najviše za običnog smrtnika. 

Nažalost ili srećom, Bosna i Hercegovina je daleko od ove vruće svjetske groznice. Na klimatske promjene očigledno je da ne možemo utjecati, ali razna i po život opasna zagađenja koja se dešavaju svakodnevno pred našim očima možemo spriječiti i zaustaviti.