Mehmed Oruč za Novi.ba: Rudar nikad nije potpuno siguran u jami

Rudari i ove godine obilježavaju svoj 21. decembar Dan rudara koji je ustanovljen u znak sjećanja na rudare tuzlanskog kraja koji su se davne 1920. godine pobunili zbog nametnutih teških uslova rada. Iako je od čuvene bune prošlo više od 90 godina, poštovanje prema tadašnjem rudarskom buntu u svijesti rudara i danas je jednako snažno. Radar danas živi mnogo bolje od rudara iz 1920. godine, ali također svjestan da bez obzira na sve zaslužuje više od toga što ima.

Obzirom na poštovanje koje naši rudari zaslužuju, razgovarali smo o njihovom životu i danu sa Mehmedom Oručem penzionisanim predsjednikom Sindikata Rudnika mrkog uglja Zenica.

Što se tiče Rudnika Zenica Mehmed kaže da je stanje u njemu i dalje teško, te da veći pomaci prema naprijed još uvijek nisu napravljeni.

"Kada je u pitanju plata rudara ona je mala. Za razliku od Elektroprivrede koja "kupi sav kajmak" razlika u platama je ogromna. Dakle rudari nisu zadovoljni sa platama. Kada je u pitanju sigurnost u rudniku, rudar nikad nije definitivno siguran u jami, jer kada se nalazite 600 metara ispod zemlje priroda uzima svoj danak, međutim danas je tehnologija napredovala da se na vrijeme mogu otkloniti te opasnosti koje bi mogle nanjeti povredu rudaru, ali ipak povrede kod rudara su neizbježne", rekao je Mehmed.

Ako govorimo o poređenju Rudnika Zenica sa nekim modernim rudnikom u svijetu, Oruč kaže da se takva poređenja ne mogu praviti jer mi jednostavno nismo na svjetkom nivou razvoja rudnika.

"Možemo ih samo porediti jer i rudari u svijetu i rudari u Rudniku Zenica silaze pod zemlju da bi kopali ćumur i tu sva poređenja prestaju. Dakle kada je u pitanju sigurnost i modernizacija rudnika u svijetu i u Zenici poređenje ne postoji. U svijetu se kopa modernom tehnologijom a mi kopamo ugalj sa dosta starijim metodama koje postoji već sto godina", kazao je Oruč.

Mehmed Oruč kaže ipak pored svih problema sa kojima se susretao svoje zanimanje ne bi mijenjao za neko drugo jer kako kaže ono mu je "u krvi".

"Kada nešto radite 40 godina to vam uđe u krv. Pored svih drugih poslova koje bih mogao raditi u svojoj struci ne bih ih mijenjao za rudarstvo. Kada bih mogao da vratim život unazad 30 ili 40 godina opet bih se vratio u rudnik da radim", izričit je Mehmed.

Naš sagovornik kaže da nikad nije zaboravio svoj prvi silazak u jamu, te da ti trenuci ostaju "uklesani" u mozak i ne mogu se izbrisati.

"Tada je rudnik brojao više radnika nego danas. Rudnik Zenica je imao oko sedam hiljada uposlenih. Vozite se liftom koji se kreće četri metra u sekundi i to je nešto izaziva strah kod rudara ali poslije se na to naviknete. Kada siđete u jamu stalno vam je mozak prvih dana na oprezu.Pitate se odakle, šta, kako i gdje to pucketa, tako da je prvih 5-6 dana bilo straha ali kad vidite kako to drugi ljudi prihvataju tako sam i ja prihvatio i nastavio raditi svoj posao. Međutim vremenom se naviknete na sva škripanja u jami", kaže naš suguvornik.

Dan rudara se obično obilježava u krugu porodice i priijatelja jer to je neradni dan u svim rudnicima kaže Mehmed. 

"Ipak u prijeratnom vremenu to je bio pravi praznik a danas se to baš i ne primjeti toliko", zaključio je nekadašnji predsjednik Sindikata Rudnika mrkog uglja Zenica.