Alija Delimustafić išareti sa slobode: Ko vas šiša kad niste shvatali!

Delimustafić, Alija – slobodan čovjek. Zanemarimo li ono što mu je, prvenstveno, Tužiteljstvo KS nastojalo prišiti prethodnih mjeseci, a potom i svekolika medijska scena, javnost... pa čak je i povijest sve vrijeme bila u otvorenoj konfrontaciji s njim; progledamo li mu bar malo kroz prste i gurnemo li još nešto od toga pod tepih, ostaće portret čestite starine, koja je čitav svoj životni vijek nastojala da nam razastre ono u šta nismo željeli povjerovati, ono što nas je najmanje zanimalo dok smo sa sladostrašću priželjkivali njegov pad – a to je istina!

Svih prethodnih decenija nam je najstariji od braće Delimustafića, Alija, gestikulirao, išaretio, neofirno ukazivao, a kad bi vidio da ne pali, onda bi skretao pažnju na istinu prizivanjem spektakularnih, filmskih hapšenja, pa potom predajama, robijanjem, a onda opet gestikulacijama, pa opet predajama... I tako u nedogled. Seže njegova „borba za istinu“ duboko u bivšu nam državu, dok je radio kao kuhar u Domu JNA, odakle je izbačen zbog navodnih malverzacija; pa preko uspona i padova sa preduzećima „Voćar“, „Cenex“, investiranja u većinu političkih stranaka, ministarske pozicije u R BiH, (ne)volja oko odreda „Ševe“, uspona i padova u odnosima sa režimom, bjekstvima iz države, povracima...

Sve do 2016. godine, do kada Alija Delimustafić ponovo prkosi zavidnim bogatstvom kao ponosni osnivač četiri firme (“Zeus”, “Minterex”, “Minas Co” i “Central export”) registrovanih na adresi Spasovdanska 11b u Istočnom Sarajevu. Naravno, nije Alija Delimustafić sam u nevoljama koje su ga zadesile proteklih mjesec dana (koliko je, prilikom hapšenja, predvidio da će te nevolje potrajati), već je sa njim i suuhapšenik Jusuf Škrijelj, kojem zlonamjernici rado prišivaju etiketu ratnog i poratnog pratioca Alije Izetbegovića, prešućujući pritom njegovu najaktuelniju ulogu – osnivača firme „Florida Consulting“, koja je registrovana na istoj adresi Spasovdanska 11b.

Alija D. uhapšen je kao šef organizacije koja je nezakonito dolazila u posjed napuštenih stanova u Sarajevu, a potom ih prodavala. Njegovi saradnici u tom poslu bili su, osim Jusufa Škrijelja i Lejla Cerić i Suada Hadžić, dok su saradnike imali i u sudu. Lejla Fazlagić, bivša sutkinja Općinskog suda u Sarajevu, za kojom je raspisana Interpolova potjernica, zbog sumnje da je bila dio organizovane kriminalne grupe kojom je rukovodio – nalazi se trenutno u Rijeci.

Na okupu su Delimustafići, komada pet, svi ili gotovo svi u istom kvartu, a između redova se šuška da uživaju ogromnu podršku neprikosnovenog političkog suverena Istočnog Sarajeva – SNSD-a. Enes, Enver i Sefira Delimustafić osnivači su firme „Centralinspekt“, koja je također registrovana u bliskoistočnom Sarajevu, tačnije na adresi Jovana Dučića 49. Saopćeno je da je Alija Delimustafić proteklog mjeseca uhapšen u svom stanu u Vojkovićima na adresi Dabrobosanska, a iz onih nezvaničnijih izvora dalo se saznavati da i Delimustafići-ostatak žive u blizini...

Nije tragedija, ni nepravda, u tome što je Alija Delimustafić, zajedno sa ostatkom uhapšenih u akciji „Pravda“ na slobodi, odakle se tužiocima, policiji, ali i svekolikoj bh. javnosti mangupski, kao stari znalac neznalicama, podsmehuje, proturajući kroz zube tek tiho: „Ko vas j. kad niste shvatali!“ Za razliku od čitavog kriminalno-političkog establišmenta, čiju je protekciju svih ovih godina svesrdno uživao, Alija Delimustafić je čestit kriminalac, od kojeg si znao šta možeš očekivati i kojem nacionalni, ili bilo koji drugi identitet, nikad nije bio ispred kriminalne profesije.

Tragedija je u tome što pored svih manjkavosti bh. pravosuđa, u konkretnom slučaju manjkavosti sarajevskog Kantonalnog suda, koje su po ko zna koji put isplivale na površinu i koje oslikavaju rak ranu korumpiranog bosanskohercegovačkog sistema, kriminalno-politički establišment žustro se nadmeće da postavi svoje podobnike na ključnim pravosudnim funkcijama, kako bi mogli praviti armiju svojih delimustafćića, škrijeljičića i štititi ih po potrebi.

Na jučerašnjoj sjednici Glavnog odbora Stranke demokratske akcije istaknuto je da od Visokog sudskog i tužilačkog vijeća zahtijevaju da se prilikom imenovanja predsjednika Suda BiH poštuju odredbe koje obavezuju da se prilikom imenovanja pravosudnih funkcija mora osigurati proporcionalna zastupljenost konstitutivnih naroda, odnosno da je neophodno imenovati predsjednika suda iz reda bošnjačkog naroda.

Iako Sud BiH nema nikakve konkretne veze sa slučajem Delimustafić, jučerašnja sjednica, na kojoj jedna stranka upozorava najvažniju pravosudnu instituciju o tome šta je neprihvatljivo za bošnjački narod, oslikava sav apsurd jednog sistema, čiji je Alija D. najreprezentativniji proizvod.

Zato čitava bogata kriminalna karijera Alije Delimustafića izgleda sasvim čestito u odnosu na kriminalni paravan arhaičnih međuetničkih sukoba, u kojima je Delimustafić, najstariji, sačuvao čast svoje profesije, stavivši je ispred svega. Išareteći, pritom, ono što nismo htjeli čuti o manjkavostima sistema, politike i protekcije koju mu je ta politika pružala.

Kamo sreće da su svi oni koji su ga podržavali, od SDA, Fikreta Abdića, Senada Šahinpašića Šaje, danas SNSD-a, tužilaca, sudija (jučerašnji primjer: vijeće Kantonalnog suda u Sarajevu, kojim je predsjedavala Adisa Zahiragić, donijelo je rješenje kojim se „Aliji Delimustafiću, osumnjičenom za organizirani kriminal, ne produžava pritvor“); kamo sreće da su svi radili samo svoj posao. Nit bi Delimustafić imao konkurenciju, nit slobodu.

Ovako, slobodu nad kojom se zgražavamo, zaista zaslužuje...