Jakob Finci za Novi.ba: Bez "Dejtona" mi bi i danas pucali jedni na druge
Bosna i Hercegovina dočekala je 21. godišnjicu Dejtonskog sporazuma, koji je zaustavio rat ali i kreirao okruženje u kojem je moguće kočiti napredak dražve na svakom nivou u svakom pogledu. Umjesto da svakim danom u svakom pogledu napredujemo, BiH u najbolje slučaju stagnira. Ambicije jednog dijela političkih vođa na papiru su ostale iste: Izgradnja države BiH, ulazak u Evropsku uniju kao i stvaranje države u kojoj će njeni građani da žive u pravednom pravnom sistemu koji će osigurati pravo na rad, sreću, zdravstveno osiguranje i sve što građani u modernom civilizacijskom dobu zaslužuju. Druga strana medalje donosi drugu priču: razgradnja BiH, slabljenje njenih institucija, provođenje referenduma koji su proglašeni nezakonitim od Ustavnog suda BiH, i samo jačanje jednog entiteta, Republike Srpske. Ipak, stanje u BiH je jasno. Građani su taoci ove države koji ne mogu putovati što zbog novčanih prilika kao i zbog viza.
Naš sagovornik, predsjednik Jevrejske zajednice u BiH Jakob Finci kaže da je dejtonski mirovni sporazum zaustavio rat i donio mir našoj državi. Kako kaže Finci, građani su nezadovoljni Dejtonskim sporazumom iz više razloga kao što su podjela na dva entiteta, njegovim rezultatima i implementacijom a da borci koji su se borili u ratu kažu da se nisu borili da za trenutno stanje države.
"Ne treba nikoga ubjeđivati u to da je dejtonski mirovi sporazum donio mir u Bosnu i Hercegovinu i zaustavio rat. Mi možemo biti naravno nezadovoljni rezultatima, implementacijom "Dejtona" i na određeni način podjelom zemlje na dva entiteta jer oni koji su se borili kažu da se nisu za to borili ali je sigurno da bez "Dejtona" mi bi i danas pucali jedni na druge. U tome je velika zasluga "Dejtona". Međutim, ako usporedimo šta smo mogli očekivati prvi dan mira, očekivali smo da ćemo kao Evropa 1945. najduže za pet do deset godina biti u normalnom ako ne i boljem stanju nego što smo bili prije rata a očito je da mi još uvijek nismo dostigli nivo života, standarda, zaposlenosti, proizvodnje i svega ostalog u BiH kako smo imali recimo 1989. ili devedesete kada smo kukali da živimo u ekomskoj krizi i da nam je situacija jako teška", rekao je Finci.
Jakob kaže da za ovakvo stanje u BiH ne možemo kriviti "Dejton", te da smo krivi samo mi jer u Aneksu četiri piše da sve možemo uraditi što se dogovore dva entiteta i tri naroda, te da smo zaista imali perioda kada smo se dogovarali i kada smo uspjeli da napravimo od BiH nešto što nalikuje na državu.
"Koga za to kriviti? Sigurno ne možemo kriviti "Dejton" jer je zaustavio rat. Sve ostalo je bilo na nama. Kako piše u Aneksu četiri tog čuvenog Ustava koji je sastavni dio Dejtonskog mirovnog sporazuma tamo stoji da možemo uraditi sve što se dva entiteta i tri naroda dogovore. Mi mo stvarno imali perioda kada smo se dogovarali i kada smo uspjeli da napravimo od Bosne i Hercegovine nešto što liči na državu. U Dejtonskom ustavu i dan danas piše da je ovo zemlja koja ima Vladu, odnosni Vijeće ministara sa tri Ministarstva. Mi znamo da danas ima devet Ministarstava i čak nam ni to nije dovoljno jer očito je da nam nedostaje Ministarstvo privrede i Ministarstvo kulture ali jednostavno to su entitetske nadležnosti, u Federaciji su to čak i kantonalne nadležnosti i teško se možemo sporazumjeti da se to napravi jedinstveno. Prema tome ja bih rekao "Dejton" nam je donio mir ali nam nije donio prosperitet koji smo očekivali nakon rata ali zato najmanje možemo kriviti "Dejton" a najviše sebe", kaže Jakob.
Danas postoje mnogi tihi zagovornici "Dejtonskog sporazuma broj dva" koji će da ispravi sve grijehe Dejtonskog sporazuma, ali teško je očekivati takav razvoj događaja. Politička elita kojima odgovara ovo stanje jednistavno ne želi ispraviti svoje greške krijući se iza nacionalnih interesa svih ovih godina. Finci kaže da nema nikakve šanse da bi se mogao napraviti "Dejton 2" jer svijet poznaje mnogo loših mirovnih sporazuma koji se nisu nadograđivali da bi se primijenilo stanje prema boljem.
"Mislim da nema nikakve šanse da se tako nešto napravi jer su se situacije u svijetu mijenjale i nakon drugih ratova koji su završavani mirovnim sporazumima i mirovnim konferencijama. Tako se nakon Prvog svjetskog rata održava Versajska kofnerencija na osnovu koje je formirano Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca. Poslije toga u Evropi se situacija značajno promijenila, formiran je Sovjetski savez. Nije se održavao "Versaj 2" da bi se nešto promijenilo. Bilo bi gotovo nemoguće pozvati za stol iste aktere koji su bili prisutni u Dejtonu jer ipak su u tom periodu BiH i njena ratna tragedija bile u očima svijeta vrlo visoko plasirane i svi su bili zainteresovani da o tome diskutuju. Sada vidimo da se iste te sile koje su u "Dejtonu" vrlo brzo usaglasile kako to da se napravi ne mogu na našem Vijeću za implementaciju mira pri OHR-u se dogovoriti o ničemu odnosno ni jednu odluku ne donose koncenzusom a sigurno je da na takvoj jednoj konferenciji ako bi se ona i pokušala organizovati morala bi se organizovati tako da sve odluke budu donesene koncenzusom kao što je to bilo i u Dejtonu", izričit je naš sagovornik.
Koliko je "Dejtonski sporazum" krhak i kako ga je lako prekršiti pokazao je referendum koji je održan u Republici Sprkoj na kojem su se građani izasnili da li žele da deveti janurar bude Dan Republike. Iako je Ustavni sud referendum okarakterisao kao nezakonit te da krši državni poredak, deveti januar je proglašen Danom RS, te su pripreme za njegovo održavanje sljedeće godine u toku. Mnogi građani su se pitali, da li će sljedeći referendum biti o nezavisnosti RS što bi značilo kraj BiH, te koliko ova država još može da preživi u "Dejtonu". Naš sagovornik je izrazio nadanje da BiH može da se održi na "Dejtonskom sporazumu" još dvadeset godina te da će stvari ipak krenuti na bolje.
"Iskreno se nadam da će stvari krenuti bolje. Neke stvari na putu ka ulasku u Evropsku uniju smo ipak dogovorili. Postoji koncenzusi između svih naših političkih lidera šta treba uraditi, kako treba uraditi, čak je i taj čuveni Sistem koordinacije dogovoren i treba sada vidjeti kako će on u praksi raditi. Treba odgovoriti na 3 500 hiljade pitanja koje će nam Evropska unija postaviti o kojih ćemo već oko prvog pitanja početi da se svađamo jer prvo pitanje je koliko stanovnika ima Bosna i Herceogvina. Imali smo popis stanovništva 2013. i nisam siguran da jednoglasno možemo reći koliko stanovnika ima Bosna i Hercegovina i da to svi prihvate kao tačnu činjenicu i ostaje nam još 3 499 pitanja koja su daleko teža od ovog pitanja koliko ima stanovnika. Mi smo na žalost još uvijek previše opterećeni prošlošću tako da nemamo vremena gledati u budućnost a nećemo više živjeti u prošlosti, trebali bi da prestanemo živjeti u prošlosti i da se okrenemo budućnosti a da prošlost ostavimo historičarima pa neka sljedećih 300 godina razmatraju kako je i šta bilo, ko je kome šta uradio u proteklom periodu. Naravno ništa od toga šta se desilo ne treba zaboraviti. Međutim, ako se budemo samo na to koncentrisali nećemo imati kad da mislimo na sutra, nećemo imati kad da gradimo bolje za sviju nas", kazao je Finci.
Vjerovatno najveći kamen spoticanja na putu ka Evropskoj uniji za Bosnu i Hercegovinu je presuda Sejdić-Finci. "Dejtonski sporazum" u najmanju ruku krši prava manjina, tako da je impelemtacija ove presude neophodna ako želimo da BiH bude dio Evropske porodice.
"Teško mogu reći kada će biti ali iskreno se nadam da će biti implementirana prije opštih izbora 2018. jer bi bez te implementacije došli u jako neogudno situaciju jer svijet teško može tolerisati da u Evropi postoji država koja jeste članica Vijeća Evrope ali ne poštuje Evropsku konvenciju o ljudskim pravima, dijeli svoje građane na građane prve kategorije koji imaju pravo i da glasaju i da budu kandidati i one građane koji imaju samo pravo da glasaju ali nemaju pravu da se i sami kandiduju što je u suprotnosti sa Evropskom konvencijom. Ako neki od političara misli da mi to ne možemo da postignemo taj istovremeno misli da ova zemlja ne može da postoji jer ako sve zemlje u Evropi to mogu poštovati a neka ne može onda ona nije država za Evropu već za neki drugi dio svijeta", zaključio je Jakob Finci.