Mirsad Kebo o disidentskom statusu: 'Sve mi je to zagorčalo život i skoro ni od koga nisam naišao na razumijevanje!'

Da li bi ponovio sve to što je uradio oko ukazivanja na ratne zločine do političkih ubistva, pa i organiziranog kriminala, Kebo se dvoumi: “Iskreno, ne znam. Sve mi je to zagorčalo život i skoro ni od koga nisam naišao na razumijevanje i zahvalnost“.

Mirsad Kebo, kojeg smatraju najvećim postkomunističkim političkim bošnjačkim disidentom, dao je kratki intervju za lokalni sarajevski portal 24minuta.net. Na pitanje šta se promijenilo otkad je oficijelno napustio državničke i stranačke poslove, Kebo je odgovorio:

„Nažalost promijenilo se puno toga. I opet nažalost promjene su išle u pravcu stagnacije društva i dezintegraciji države. Promjene su se desile i tamo gdje sam ja obnašao visoke stranačke dužnosti. Mislim na smrt Sulejmana Tihića, predsjednika SDA, što je, po meni, uvjetovalo i promjenom politike te stranke. (...) Desile su se, tektonske promjene u toj stranci iako formalno u kadrovskom smislu, ta stranka djeluje koherentno i da vodi politiku kontinuiteta. Tihić je vodio umjerenu centrističku politiku sa vrlo jasnom distancom, od politike tadašnjeg reisa Mustafe Cerića, na primjer. Zbog toga je bio meta napada bošnjačkih desnih jastrebova. Svi ti jastrebovi su se danas skrasili pod strehu krova Centrale SDA, ili su pod kupolom rezidencije reisul uleme Kavazovića.

Tihić je bio na distanci i sa Taibom Erdoganom, a da ne kažem koliko bio anatemisan od strane kolovođa vehabijskih paradžemata. Sve to govori koliko se trudio da spriječi upliv radikalnih elemenata u stranku. S druge strane, na Tihićevu dženazu su došli i Dragan Čović i Milorad Dodik i izgovorili su veoma lijepe riječi pune hvale, poštovanja i uvažavanja. Dakle, Tihićeva metoda vođenja politike kroz dijalog i kompromis davala je neke rezultate ili je bar prigušivala tenzije. Čak je poremećena i politika Alije Izetbegovića, kao bošnjačkog lidera, koja se mogla definirati kao politika ekvidistance – jednak odnos prem Beogradu i Zagrebu. Zbog svega sam napustio SDA, pa čak postao gorljivi oponent politike Bakira Izetbegovića“.

Kako se to sve sa Kebom zbilo čiji se slučaj može smatrati kuriozitetom našeg podneblja on sam objašnjava na sljedeći način:

„Malo je političara toliko insistiralo na humanizmu, na pomoći sirotinji i unesrećenim ljudima kao što sam ja to činio. Pomogao sam desetinama vjerskih objekata bilo džamija, tekija, crkava svetišta, bez razlike da se obnove ili izgrade, pomagao sam i dijelio “i šakom i kapom” ljudima.  Sukobio sam se sa podzemljem i tjerao državne organe da rade na suzbijanju kriminaliteta itd. Došao sam u sukob sa kriminalnim lobijem u SDA-u koji kontroliraju kapital državnih preduzeća jer sam tražio istrage i njihovom poslovanju. Tad je “puklo” u vrhu SDA i ja nisam dobio podršku za svoj angažman na tom polju. Nisam stao na tome i nastavio sam se sam boriti pokušavajući razbiti sve te utege , od ratnih zločina do političkih ubistava koji sputavaju svaki napredak prema standardima demokratskih društava. Jer, znao sam da nas “revolveraši” ne mogu odvesti u Evropu“.

Da li bi ponovio sve to što je uradio oko ukazivanja na ratne zločine do političkih ubistva, pa i organiziranog kriminala, Kebo se dvoumi:

„Iskreno, ne znam. Sve mi je to zagorčalo život i skoro ni od koga nisam naišao na razumijevanje i zahvalnost. Zbog toga ne vidim ni kod Hrvata ni kod Srba nekog “zviždača” sličnog meni da uradi ono što sam ja uradio! Pa ni ta tzv. međunarodna zajednica koja se zaklinje da to sve nadzire i radi na suzbijanju korupcije i kriminala, odnosno na istragama i suđenjima za ratne zločine uopće nema sluha za ovako hrabra djela nekog političara. Tako da sam shvatio da se ne isplati rizikovati život na način kako sam to ja uradio. Sve ostalo pripisujem sudbini jer vjerujem onoj narodnoj poslovici koja kaže da se zaklela zemlja raju da se tajne sve odaju. Ja sam bio odabran od sudbine da te informacije dostavim na adekvatna mjesta i instance koje narod plaća da se time bave. Bar ne mogu reći da nisu znali I u tome mi je samo satisfakcija. Pa mogu reći i da se zbog toga ne kajem“.