Gospa i Pendeš čuvaju svog ministra

Državna ministrica odbrane, Marina Pendeš, jučer je u Međugorju dočekala svog hrvatskog kolegu, ministra obrane Republike Hrvatske Damira Krstićevića. Razmijenjeni su prijateljski poljupci, svoje su odsvirale i protokolarne note, a na koncu su se ministar i ministarka uputili na molitvu u Župni ured Svetog Jakova gdje im je domaćim bio fra Marinko Šakota. Nakon nekoliko sati provedenih u Hercegovini, delegacija MORH-a je napustila našu zemlju...

Iako se najavljivala opasnost od hapšenja nekadašnjeg generala Hrvatske vojske, a današnjeg ministra obrane, to se, eto, nije dogodilo. Spinovanje o navodnom postojanju optužnice Tužiteljstva BiH protiv Krstićevića pokazalo se kao neutemeljeno, a i da bi valjda potpuno osigurala sigurnost svog kolege, ministrica Pendeš je angažirala bataljon Vojne policije Oružanih snaga BiH koji je bio zadužen da tokom posjete prati svaki njihov korak. Ne sumnjam da se i tim činom gostima iz Hrvatske željelo pokazati da HDZ-ovi dužnosnici u BiH skrbe i brinu o državljanima Lijepe naše na kamenu hercegovačkom. Jer kako onda drugačije objasniti i opravdati činjenicu da u bh. delegaciji nije bilo niti jednog zvaničnika iz srpskog i bošnjačkog naroda? Mononacionalni (hrvatski) izbor uposlenika Ministarstva odbrane BiH koji su dočekali i ispratili Krstićevića i njegove saradnike predstavlja još jedan direktni atak na multietnički karakter naše domovine koja Pendešovoj, očigledno, služi tek kao platforma za zauzimanje atraktivnih funkcija i ostvarivanje finansijskih tantijema koje uz njih idu. Zbog “isključivanja” Srba i Bošnjaka iz međugorskog susreta za sada se niko živ ne oglašava, pa ni formalna vrhovna komanda Oružanih snaga BiH, dakle Predsjedništvo BiH sa sva tri svoja člana. Umjesto osude i kritike (mono)nacionalističkog poteza državne ministrice, Bakir Izetbegović je iskoristio svoje dragocjeno vrijeme za još jedan medijski istup u kojem nije rekao ništa novo, ništa pametno. Slično je napravio i Mladen Ivanić, dok je Dragan Čović u tišini svog (polu)zakonitog mostarskog kabineta zadovoljno trljao dlanove zbog evidentnog i pažljivo isplaniranog diplomatskog gafa svoje stranačke podanice. 

I sve se to događa u vrijeme ozbiljnog zahlađenja odnosa između zvaničnog Zagreba i Sarajeva nastalog nakon hapšenja deset oficira HVO-a u Orašju. Stoga se posjeta Međugorju i ne može posmatrati drugačije nego kao još jedan otvoreni atak na državnost Bosne i Hercegovine u režiji oba HDZ-a. Da nije tako, Pendešova bi Krstićevićevu prvu posjetu Bosni i Hercegovini organizirala u glavnom gradu države čija je ministrica, nakon čega joj niko ne bi mogao osporiti eventualnu i poželjnu posjetu zapadnoj Hercegovini. Nije valjda da je neutemeljeni strah od izmišljene mogućnosti Krstićevićevog privođenja bio jedini razlog da se ovaj međudržavni susret upriliči na mjestu Gospina ukazanja koja, to pouzdano znamo iz iskustva, svojim božanskim moćima skrbi o HDZ-ovim dužnosnicima u obje matice hrvatske...