DUEL VJEČITIH RIVALA: Izetbegović – Radončić
Prištinsko svjedočenje Fahrudina Radončića zakuhalo je odnose između dvije vladajuće stranke, SDA i SBB-a. Iako je Bakir Izetbegović još sinoć govorio o “hladnim” međuljudskim relacijama dvojice lidera, jasno je i zadnjem fanatičnom glasaču SDA da se njihov šef i šah, po običaju, verbalno okliznuo, da su veze užarene te da prijeti njihov potpuni prekid.
Inače, recentna prošlost odnosa između simpatizera SDA i SBB-a obiluje uvredama i sukobima koje se manifestiraju na lokalnom nivou. Tako nisu bili rijetki slučajevi da se kompletna kafana pomariše na vječitoj dilemi – za i protiv Fahre, pro et kontra Bakira. A sutra onda ponovo u skupštinske klupe radi provođenja reformi, agendi i čvrstog puta, šatro, ka EU.
Ipak, trodnevno Radončićevo svjedočenje pred sudom na Kosovu otvorilo je višegodišnji, „Kod Kibeta“ privremeno dislocirani, front na kojem će se dva politička moćnika “rafalati” sve dok se boje ne rastope ili dok jedan drugog ne unište. Jer čim se SDA-u spomenu politička ubistva, kompletna stranačka mašinerija se podigne kako bi odbranila samu sebe od iznesenih optužbi. U toj odbrani (valjda kao i u slučaju ratnih zločina Mušana Topalovića Cace u opkoljenom Sarajevu koje rukovodstvo SDA nikada nije adekvatno i nedvosmisleno osudilo) sva su sredstva dozvoljena. Od političkih progona, ucjena, uvreda, pa do prijetnji naručenih od “neodgovornih pojedinaca” skrivenih N. N. identitetom za kojim policija i nadležna tužiteljstva redovito “tragaju”. Zašto, pitam se ovdje, SDA u skoro četvrt stoljeća svoje vlasti nije stvorila preduvjete da je niko i nigdje ne može optužiti za politička ubistva o kojim je Radončić govorio u Prištini? Zašto snagu svoje vlasti nisu uložili u pritisak na organe gonjenja kako bi se rasvijetlila sva nerasvijetljena ubistva, za početak, u glavnom gradu BiH? Ko je ubio Nedžada Ugljena, a ko Jozu Leutara? Dvojica visokih policijskih dužnosnika likvidirani su u naručenim atentatima prije dva desetljeća, a da se SDA zbog toga nije ni počešala. Naprotiv, svaku su novinarsku priču o tome dočekivali na nož besmisleno prozivajući medije za navodnu antibošnjačku kampanju. Kakva kampanja, kakvi bak(i)rači! Nije li, umjesto histeričnog skidanja odgovornosti sa samih sebe, čelnicima SDA pametnije bilo da javno pozovu tužiteljstva da nam otkriju ko je, recimo, ubio Taiba Torlakovića i iz kojih motiva? O tom ubistvu više niko i ne govori, iako Taib nije bio ništa manje “kontroverzna ličnost” od Ramiza Delalića Ćele oko čije se likvidacije već godinama vode verbalni ratovi iz dva jaka bošnjačka tabora što ih predvode Radončić i Izetbegović.
Ne ulazeći u konačni ishod prištinskog procesa (a zapravo je za bh. pravosuđe poražavajući podatak da se “slučaj Delalić” raspetljava tako daleko od ovdašnjih preplaćenih bh. tužitelja i sudaca) i vjerujući da će sud u Prištini utvrditi konačnu istinu o svemu, postavlja se pitanje zašto je zapravo SDA digla ovoliku dreku? Nisu ih valjda pogodili reciklirani tekstovi iz nezavisnih magazina koji čak nisu ni objavljivani u Radončićevim novinama jer su, znamo to, u vrijeme njihove publikacije Radončić i Izetbegović bili na istoj strani i pili iz iste čaše? Ne bih rekao da je to posrijedi. Ovdje se radi o nečemu što mi, obični smrtnici, još uvijek nismo u stanju dokučiti jer ne raspolažemo sa dovoljno važnih informacija. Reklo bi se da ne znamo ništa od onog što Izetbegović i Radončić znaju jedan o drugom.
Al', ništa zato. Važno je da koalicija fercera. Na hladni pogon.