Bio jednom jedan derbi: Hronični nedostatak kvaliteta došao do punog izražaja

Bio jednom jedan derbi...Možda je to najbolji opis onog što u posljednje vrijeme gledamo u vječitim derbijima sarajevskih rivala. Hronični nedostatak kvaliteta, mnogo nepotrebnog taktiziranja, slaba posjeta, nesportsko navijanje...samo su neki od razloga zašto je itekako poznati sarajevski derbi već odavno kod mnogih u drugom planu. S potpunim pravom.

Ne sjećam se baš kvaliteta fudbala kakav se igrao prije agresije na BiH, ali moj otac kada urijetko se natjera pogledati pokoji susret iz Premijer lige BiH ne može sebi danima doći od čuđenja kakav nekvalitet trči bh. terenima. Čovjek koji je pratio Sarajevo, ali i gledao ostale jugoslovenske velikane često zna reći da je sadašnji elitni rang pretenciozno nazvan Premijer liga zapravo u nivou tadašnje Zonske lige. 

I ne čudi ovo sve, pogotovo kada se zna kakva imena su nosila dresove sarajevskih velikana. Ne želeći da omalovažavam ikoga, sramotno je za klubove renomea Sarajeva i Željezničara da gledaju u leđa jednoj Kupir, koja je tek ušla u Premijer ligu BiH. Gledajući jučerašnji derbi nisam se mogao oteti dojmu da bh. velikani bolje ni ne zaslužuju. Sramotno je da već unaprijed možemo pretpostaviti rezultat, a gol u najvažnijoj utakmici bh. fudbala polako postaje pojam. Istina, bilo je prilika na obje strane, ali što nepreciznost što neznanje rezultirali su remijem koji je oba rivala ostavio daleko iza lidera Zrinjskog. 

Smatram da je za to glavni krivac pogrešna klupska politika i na Koševu i na Grbavici. Pretjerano mijenjanje trenera, angažman igrača iz susjedstva koji često uopšte nisu kvalitetniji od domaćih igrača koji ne mogu dobiti pravu priliku iz brojnih razloga rezultirali su time da gledamo ovakve timove. Tim istim timovima se ne možemo ponositi, a već odavno su samo putnici kroz evropska predtakmičenja. Očigledno je da nije sve do trenera, već do načina razmišljanja i vođenja klubova. Raznorazni menadžeri i dalje se vrte oko oba kluba, često gurajući igrače koji ne zaslužuju igrati ni u Premijer ligi, a kamoli u sarajevskim velikanima. 

Što se samog jučerašnjeg derbija tiče, zaista ne vidim nešto čime možemo biti ponosni osim ponašanja oba navijačka tabora. Susret je, za razliku od prethodnih, protekao bez većih incidenata , te su tako Horde zla i Manijaci dokazali da su najbolji igrač vječitog derbija. Mehmed Janjoš i Slavko Petrović na teren su poslali ono najbolje što su i imali na raspolaganju, te stoga igra itekako može zabrinuti. Istina, domaćin je bio nešto konkretniji, te bliži pobjedi što je priznao i strateg Plavih.

Možda i najbolji pokazatelj kakvu smo igru gledali je podatak da je napravljen čak 51 prekršaj (29:22 u korist domaćih). To pretvoreno u minute govori nam da je na manje od svake dvije minute stizao jedan prekršaj, pa efektivne igre skoro da nije ni bilo. Ukupno smo vidjeli 13 udaraca (9:4 također u korist Sarajeva, 4:1 u okvir gola), ali to je bilo nedovoljno da vidimo pobjedu jednog tima.

Treba biti realan i priznati da trenutni igrački kadrovi oba tima ne mogu biti konkurentni Zrinjskom u borbi za naslov, te će trebati dosta truda i mnogo bolji sljedeći prijelazni rok da se nadoknadi zaostatak koji je očito nastao nedovoljnim kvalitetom samih igrača.

Očito je da Bordo tim pati od hronične neefikasnosti, a već je treći meč zaredom bez pobjede. Na Koševu su odigrali šest mečeva, te ostvarili samo tri pobjede uz dva remija i poraz. Odavno pratim Sarajevo i ne pamtim kada je bilo ovako neefikasno. Jedan pretendent na naslov, tako su bar rekli, postigao je samo 13 pogodaka na 12 mečeva, dok su na Grbavici još gori (12 pogodaka). U Čalinom sastavu nedostaje i klasični plejmejker, koji bi bio u stanju razigrati tim, ali i odlučiti pobjednika kada je to potrebno. To ipak nije njegovom zaslugom, već prethodnog trenera koji se u ovakvu avanturu upustio bez kvalitetnog veznog reda. Također, nevjerovatno da u napadu i nema prave alternative za Mersudina Ahmetovića, a Amer Bekić odavno je van forme i ozbiljnija ekipa se ne može osloniti na njega. 

Leon Benko, Krste Velkoski i Nikola Komazec bili su napadači koji su jednim potezom mogli odlučiti jedan meč, a očigledno je da takav tip igrača itekako nedostaje. Ekipa jeste mlada, ali nedostaje tu podosta kvalitetnijih igrača. Slično je i u timu s Grbavice. Onakvi navijači, kao što su to jučer bili Horde zla i Manijaci, sigurno zaslužuju bolje. Nadati se da ćemo u budućnosti gledati bolje derbije, s više uzbuđenja i pogodaka, ali ako se ovako nastavi plašim se da će Bordo i Plavi tonuti sve dublje. Uspjeh u Evropi ostat će nedosanjani san, a zadovoljavat ćemo se kao i do sada ponekim iznenadnim uspjehom.

Piše: Mirza Hadžijusufović