Nezaboravna legenda: Od velikog siromaštva do samog trona

Vremeplov
Nezaboravna legenda: Od velikog siromaštva do samog trona
Ronaldo Luís Nazário de Lima, poznatiji kao Ronaldo, jedan od najboljih igrača svih vremena, a mnogi ga smatraju i najvećim nogometnim talentom ikad viđenim, ali u namjeri da postane najbolji spriječile su ga povrede, te je jedna predivna karijera mogla biti i još veća.

Ronaldo Luís Nazário de Lima, poznatiji kao Ronaldo, jedan od najboljih igrača svih vremena, a mnogi ga smatraju i najvećim nogometnim talentom ikad viđenim, ali u namjeri da postane najbolji spriječile su ga povrede, te je jedna predivna karijera mogla biti i još veća.

Djetinjstvo mu, kao i većini tamošnjih majstora, nije bilo naročito sretno, poticao je iz veoma siromašne porodice, a od šeste godine morao je zarađivati za svoj život.

Ipak, uvijek je nalazio vremena da s pocijepanom loptom na ulicama Rio de Janeira pokaže svoje nevjerovatno nogometno umijeće.

Zbog siromaštva, često je u krevet išao gladan, hrane je bilo jako malo, a o slatkišima... Mogao je samo sanjati.

Ipak, okružen nemaštinom nije imao pravo ni da razmišlja o bavljenju ovim sportom...Sve dok se nije pojavio čelnik lokalnog tima i pružio mu mogućnost i uslove da se konačno oproba na pravom terenu.

Ubojit udarac, raskošan talenat, nevjerovatna brzina nisu prošli nezapaženo. Ubrzo su uslijedili veći klubovi...

Nogometnu karijeru započeo je kao 14-godišnji dječak u klubu Sao Cristovao, a prvi profesionalni ugovor dobio je u Cruzeiru, gdje je sjajnim igrama u brazilskom prvenstvu zaslužio poziv na SP 1994. godine u SAD-u. 

Ipak, prvenstvo je kao 17-godišnjak pratio s klupe, no tad je vec bilo najavljeno da stiže jedan od najvećih.

U Cruzeiru je odigrao svega jednu godinu te je imao impresivnu statistiku za tako mladog napadača, stoga je time kupio svoju ulaznicu u Europu, a najspretniji u namjeri da dovede novog genijalnog Brazilca u svoje redove bio je PSV, u kojem je ostao dvije godine i u 56 utakmica zabio je 55 golova, te je u prve tri godine svoje karijere zbilja imao zapanjujuću statistiku za napadača.

1996. godine Barcelona ga je dovela u svoje redove, a te iste godine proglašen je i FIFA igračem godine i dobitnikom Zlatne lopte.

U katalonskoj prijestolnici nije se mnogo zadržao, svega jednu godinu, nakon čega je preselio u Inter iz Milana. 

U prvoj sezoni s Interom osvojio je Kup UEFA, a iste te godine, to jest drugu godinu za redom proglašen je igracem godine po FIFA-i  i dobitnikom Zlatne lopte France Footballa. Zatim je nastupio i na svome drugom svjetskom prventsvu, 1998. godine u Francuskoj, no u sasvim drugoj ulozi nego prije četiri godine u SAD-u gdje je bio posmatrač s klupe. 

U Francuskoj je sa svojim Brazilom došao do finala, gdje su izgubili od domaćina. No ta 1998. godina je bila kobna za svjetski nogomet kao i za Ronalda, na utakmici protiv Lazia Ronaldo se teško povrijedio te ga tri sezone gotovo i nema na terenu.  

Potpuno spreman vraća se na Svjetskom prvenstvu 2002. godine, gdje osvaja naslov svjetskih prvaka i postaje najbolji strijelac takmičenja, te se El Fenomeno opet vraća. 

Isto to ljeto seli se u Real Madrid za svotu od 45 miliona eura, te tako postaje jedan od Perezovih Galacticosa sa Zidaneom, Figom, Raulom, Hierrom i ostalim zvijezdama koji su stigli u Špansku prijestolnicu.  2002. godine opet je proglašen najboljim igračem svijeta po FIFA-i. 

U Real Madridu svojim je golovima i driblinzima oduševljavao publiku sve do zime 2007. godine kada već u problematičnoj situaciji s kilogramima seli u Milan za 8 miliona eura, gdje je s drugim brazilskim madžioničarom, Kakom, trebao činiti ubojiti tandem.

Ipak, kilogrami i povrede su uzeli svoj danak, te Ronaldo nije ostavio nikakav upečatljiv dojam u Milanu, pa se nakon sezonu i pol se vraća natrag u svoj rodni Brazil, no ovog puta smo ga gledali u u dresu Corinthiansa, u kojem se i penzionisao.

14. februara, naime na Valentinovo, dogodio se tužan dan za nogomet, brazilski El Fenomeno, te jedan od najboljih igrača svih vremena u svojoj 34. godini odlučio je zaključiti svoju fantastičnu karijeru, zbog bolesti koja uzrokuje višak kilograma, s kojima se nije mogao nositi u zadnjim godinama svoje karijere.

Preostaje nam samo da se zahvalimo Ronaldu na sjajnim golovima i driblinzima kojima nas je oduševljavao.

Za reprezentaciju Brazila Ronaldo je nastupio 97 puta i pritom postigao 62 gola, a da nije bilo toliko povreda definitivno bi bilo i puno više nastupa i golova. 

Svoj prvi poziv za Brazil Ronaldo je dobio za Svjetsko prvenstvo 1994. godine, nakon samo jedne profesionalne sezone.

Ronaldo je s reprezentacijom bio dva puta svjetski prvak (1994. i 2002.), dok mu je isti taj naslov 1998. iskliznuo iz ruke protiv domaćina Francuza. 

Vrijedno je za dodati da je dva puta osvajao i Copa Americu (1997. i 1999.), te Kup Konfederacija 1997. Brazilci ce se sigurno načekati da opet u žutom dresu Carioca vide ovakvog talenta i fenomena.

Piše: Mirza Hadžijusufović

Ne propustite