Samra Menzilović Ćatić: Venerin ili ledeni brijeg

Kolumne
Samra Menzilović Ćatić: Venerin ili ledeni brijeg
Venerin ili ledeni brijeg, Titanik, po ko zna koji put mi pred očima, iako već viđena i dobro znana sudbina, nikad se nagledati ljepote i žrtve. Sve je lijepo i romantično, do boli žrtvom ogoljeno, zarad ljubavi i u konačnici Venerina brijega. Od srceparajućih epskih ljubavnih trakavica pa do danas, matrica zavođenja je uvijek ista i sve se vrti oko nasukavanja na njega.

Venerin ili ledeni brijeg, Titanik, po ko zna koji put mi pred očima, iako već viđena i dobro znana sudbina, nikad se nagledati ljepote i žrtve. Sve je lijepo i romantično, do boli žrtvom ogoljeno, zarad ljubavi i u konačnici Venerina brijega. Od srceparajućih epskih ljubavnih trakavica pa do danas, matrica zavođenja je uvijek ista i sve se vrti oko nasukavanja na njega.

Rijetki su oni koji se, omamljeni vrhom brijega, nisu barem jednom u životu nasukali na ono što je skriveno ispod zavodljivog i lijepog vrha, ali su opet iznova stremili ka njemu. Koliko smo se samo naslušali o životnim brodolomima i poslije njih, mirnim lukama kao životnom smiraju. 


Brijeg je mjesto penjanja ili uspona, ali i dizanja ili padova. Brijeg, ma koji da je, samo je mali dio onog što ga u osnovi čini, a taj mali vidljivi dio nas vodi ka zabludi mašte i sljepilu do konstantne prevare. Neki će reći kao u šali ili sumnji “ko zna šta se iza brda ili brijega valja”, a ustaljena je i nama bliska krilatica “to je samo vrh ledenog brijega”, kada izražavamo plasman vidljivog i malog, a uz to, uvijek naizgled bezopasnog privida, od onog ogromnog skrivenog i pogubno opasnog.


Grandiozni moćnik, osion od vjere u sebe nasuka se na ledeni brijeg i ostavi nam pouku, da su opasne namjere uvijek sakrivene.
Čitajući danas o bilo kojem bitnom i šokantnom događaju, bilo da se radi o američkim Blizancima ili padu aviona ili državnom udaru, na prvu mi izgleda upravo tako kako je prezentovan, ali samo do sljedećeg otkrića ili drugačijeg pogleda ili otkrivanja pozadine i stvarnih nakana, kada se prvi utisak bitno mijenja i shvatim da je u pitanju taj varljivi vrh ledenog brijega.

 
Pitanje je da li ćemo, poučeni Titanikom, slijepo vjerovati u iskrenost i moralnost ljudi ili vrhova ledenih bregova ili se pitati dokle ćemo stići u životu ako moramo uvijek u nevjerici, roneći s maskom na licu, tražiti šta se krije ispod njih, da se ne nasučemo i doživimo ledeni brodolom.


Za život kažu da nema reprizu, i zato treba Titanik ostaviti ledenom zaboravu, skinuti masku, udahnuti duboko i plivati po životu.

Ne propustite