ERDONOMIJA U VRIJEME VISOKE INFLACIJE I SVE VEĆEG HAOSA: Zašto propada turska valuta i zašto Erdogan tako žestoko odbija dići kamatne stope?

Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan smijenio je ministra financija, Lutfija Elvana, te je na njegovo mjesto došao njegov zamjenik, Nureddin Nebati. Sve ovo se događa u trenutku vrlo dramatičnog pada vrijednosti turske valute, lire. Valuta je izgubila 40% u odnosu na američki dolar od početka ove godine te trenutačno stoji najlošije među svim valutama iz tzv. nadolazećeg tržišta. No, što to sve zapravo znači? Zašto Erdogan preuzima fiskalnu politiku na sebe? Zašto kreće s neortodoksnim rješenjima? I na kraju, je li u pravu? Hoće li Turska nakon ove krize izaći snažnija ili slabija? Sve su to pitanja kojima ćemo se danas baviti.

Prvo što treba pojasniti je uloga Erdogana u cijeloj ovoj situaciji. Njegov pristup neki već nazivaju "erdonomija", a isti se može svesti na jedan ključni faktor - Erdogan je veliki protivnik kamatnih stopa. Tvrdi kako postoji "tajni lobi" koji stalno želi povećati kamatne stope kako bi se bogatili na istima. On pak sve čini kako bi kamatne stope srušio te je do sad promijenio u nekoliko godina i nekoliko guvernera centralne banke (zadnji put prije ovog niza guverner centralne banke u Turskoj smijenjen je davne 1981. za vrijeme državnog udara!).

Ali što to točno znači? Zašto je Erdogan toliki protivnik kamatnih stopa i o kakvim kamatnim stopama uopće govorimo? Ovdje govorimo prije svega o kamatnim stopama koje su definirane od strane centralne banke. Što su pak kamatne stope? To je jednostavno - to je cijena posuđivanja novca. Kamatna stopa predstavlja koliko će kreditor zaraditi kad nekome posudi novac, bilo pojedincu ili poslovanju.

Naravno, kad odete u banku kamatna stopa za kredit bit će vam izračunata na temelju brojnih faktora, uključujući kreditnu sposobnost. No, kad govorimo o "krovnim" kamatnim stopama njih kratkoročno definira centralna banka - to je uloga centralne banke i na taj način ona kao institucija, u načelu, mora osiguravati stabilnost i likvidnost ekonomije.

Što pak to znači? To znači da bi centralna banka stalno trebala voditi računa o tome koliko se novca trenutačno nalazi u ekonomiji jedne zemlje. Jer nije dobro da ga je previše, pošto onda cijene rastu, ali nije dobro ni da ga je premalo jer onda dolazi do pada cijena. Bez da ulazimo u dubinu, dovoljno je u ovom kontekstu reći da bi centralna banka trebala držati sve "u ravnoteži".

Recimo da dužnosnici koji se brinu za monetarnu politiku zaključe da je previše novca u opticaju i da ga moraju smanjiti, što kao centralna banka onda mogu napraviti? Mogu podići kamatne stope. Zašto? Zato jer onda štednja postaje atraktivnija. Ako je kamatna stopa, recimo 2%, malo tko će stavljati novac u štednju jer zarada je slaba. No, ako kamatna stopa poraste na recimo 10% ili 20% onda je to već sasvim druga priča i mnogi će htjeti štedjeti i tako zarađivati na svom novcu.

Što pak ako centralna banka želi povećati količinu novca u opticaju? Jednostavno - srušit će kamatnu stopu. Jer što se događa kad kamatne stope odu prema dolje? Zaduživanje postaje atraktivnije, ali i potrošnja, investiranje... No, pošto je do novca lakše doći kad su kamatne stope niže tad dolazi i do slabljenja vrijednosti tog novca, odnosno te valute u usporedbi s drugim valutama - upravo to se sada događa i turskoj liri.

Imajući u vidu koju ogromnu moć posjeduje centralna banka od nje se očekuje da bude maksimalno neovisna, izvan dosega politike. Naravno, to često nije slučaj, a pogotovo u Turskoj gdje Erdogan eksplicitno naređuje centralnoj banci što mora poduzimati.

Erdogan uporno inzistira na rušenju kamatnih stopa i čim neki guverner učini drugačije biva razriješen dužnosti. Dakako, takvo uplitanje u monetarnu politiku stvara i popriličan strah kod stranih investitora (nekih, ne svih, nekima i paše ovo stanje), a sve zajedno dovodi do pada vrijednosti turske valute, samim time i do inflacije koja gura sve veći broj turskog stanovništva u siromaštvo.

Brojni ekonomisti tvrde kako Erdogan uopće ne shvaća što čini te kako je jedini razumni potez u ovakvoj situaciji povećati kamatnu stopu ne bi li se oporavila vrijednost lire. No, Erdogan uporno odbija i ne želi ni čuti za rast kamatnih stopa.

Nadalje, Erdogan vjeruje - što je javno istaknuo više puta - kako visoke kamatne stope uzrokuju visoku inflaciju. To je upravo obrnuto od konvencionalnog ekonomskog stajališta.

Erdogan je od 2019. otpustio čak tri guvernera centralne banke koji se nisu slagali s njim. Nadalje, Erdogan tvrdi kako niske kamatne stope, na kojima toliko snažno inzistira, potiču ekonomski rast, izvoz i stvaranje radnih mjesta. Ima istine u tome, a i sad turska ekonomija raste za oko 7.4% u trećem kvartalu u usporedbi s prošlom godinom. No, pitanje je koliko je to razlog za slavlje - bio bi da valuta ne propada i da inflacija ne galopira (trenutačno je inflacija u Turskoj oko 20%!).

Svaki put kad centralna banka objavi smanjenje kamatnih stopa lira dodatno propada, što je i za očekivati u ovakvoj situaciji, a iz centralne banke najavljuju da će kamatne stope dodatno srezati ovog mjeseca.

Zašto Erdogan radi to što radi? Iz njegove perspektive sve ovo vjerojatno ima smisla. On vjeruje da će se Turska brže razviti ukoliko se bude poticao ekonomski rast i izvoz, a zahvaljujući niskim kamatnim stopama, ali u tom forsiranju može lako pretjerati. Možda Erdogan vjeruje da uvijek može preokrenuti situaciju, a na kraju će i morati (već sad ankete sugeriraju da bi njegova stranka izgubila na izborima da se održavaju danas, no održavaju se tek 2023. godine).

Ali ako neke druge zemlje potiču izvoz i proizvodnju rušenjem kamatnih stopa zašto se onda Turskoj događa ovakav drastičan pad vrijednosti nacionalne valute? Zato što Erdogan "upire" u vrlo nezgodnom trenutku ne samo po Tursku nego i po cijeli svijet. Zemlje diljem svijeta u sve su težoj situaciji zbog još uvijek aktualne pandemije i blokada u lancima opskrbe. Turska nije iznimka.

Erdogan je i inače pokazao da je tvrdoglav političar, a očito još i tvrdoglaviji ekonomist. Naime, druge zemlje iz slične tržišne kategorije u kojoj se nalazi Turska postupaju obrnuto - Južna Koreja, Rusija, Brazil, Meksiko, Mađarska... sve one su podigle kamatne stope kako bi kontrolirale inflaciju.

A što Erdogan kaže, zašto lira pada? On tvrdi kako su za sve krivi "stranci koji sabotiraju tursku ekonomiju" te njihovi "domaći pristaše". Jasno, neće Erdogan samog sebe optužiti. Na tursku ekonomiju svakako su utjecali lošiji odnosi sa SAD-om (i tarife koje je uveo Trump), no izuzev toga Erdogan nije pojasnio tko to točno sabotira Tursku, ali 22. studenog proglasio je "ekonomski rat za neovisnost" (nakon njegovog govora lira je odmah dodatno pala).

Ništa novo - istražujući ovu temu pronaći ćemo skoro pa identične Erdoganove govore od prije nekoliko godina, recimo još 2015. je spominjao "kamatni lobi" optužujući ih za "veleizdaju". No, tko kaže da Erdogan također ne radi za neki lobi? Recimo izvozni lobi? Jer izvoznicima ova situacija paše dok najteže pogađa najsiromašniji sloj građana koji se guše u inflaciji.