ZAŠTO SE NE ODVRNU VENTILI? KORISTI LI RUSIJA PLIN "KAO ORUŽJE" PROTIV EUROPE? ANALIZA ARGUMENATA S OBJE STRANE: O poželjnim i nepoželjnim plinovodima, nedostatnim rezervama i sudaru geopolitike s tržištem

Svijet
ZAŠTO SE NE ODVRNU VENTILI? KORISTI LI RUSIJA PLIN "KAO ORUŽJE" PROTIV EUROPE? ANALIZA ARGUMENATA S OBJE STRANE: O poželjnim i nepoželjnim plinovodima, nedostatnim rezervama i sudaru geopolitike s tržištem
Europa se definitivno nalazi u sve težoj energetskoj krizi te, očekivano, traje potraga za krivcima. Na udaru najveće kritike našla se Rusija - koja i inače često igra ulogu "dežurnog krivca" - neki čak tvrde kako je Rusija odlučila koristiti plin, o kojem Europa ovisi, kao "oružje". Rusija se, također očekivano, ograđuje i odbacuje sve kritike. No, koliko istine ima u optužbama i na temelju kojih argumenata se iste iznose? Situacija nije crno-bijela, a ovo je možda i najvažnija tema u Europi danas, pa pogledajmo je detaljno.

Europa se definitivno nalazi u sve težoj energetskoj krizi te, očekivano, traje potraga za krivcima. Na udaru najveće kritike našla se Rusija - koja i inače često igra ulogu "dežurnog krivca" - neki čak tvrde kako je Rusija odlučila koristiti plin, o kojem Europa ovisi, kao "oružje". Rusija se, također očekivano, ograđuje i odbacuje sve kritike. No, koliko istine ima u optužbama i na temelju kojih argumenata se iste iznose? Situacija nije crno-bijela, a ovo je možda i najvažnija tema u Europi danas, pa pogledajmo je detaljno.

Cijena prirodnog plina je znatno skočila, gotovo 400% od početka godine. To već sada stvara velike probleme, a europska industrija naglo se okreće "najprljavijim" izvorima energije kao što su ugljen pa čak i lož ulje. Situacija je teška diljem svijeta, a energetskoj krizi u Kini pisali smo opširno već u više navrata zadnjih dana.

No, koliko je Rusija odgovorna za ovu situaciju u Europi? Krenimo redom. 35% plina Europa uvozi iz Rusije. Već to samo po sebi je brojka zbog koje je Europa nervozna (naročito pred zimu!) jer je svima jasno da bi Rusija, kad bi se odnosi potpuno raspali, mogla jednostavno "zavrnuti ventile", a u takvom scenariju Europa bi se doslovno smrzla.

Dakako, to se neće dogoditi jer bi se u isto vrijeme "smrzle" i ruske financije koje uvelike ovise o izvozu plina. No, to ne znači da Rusija u isto vrijeme ne može i kroz postojeće poslovne uvjete imati određene zahtjeve koji mogu varirati od financijskih pa do geopolitičkih te se, naravno, šalju između redaka. Nešto te prirode uputio je prema Europi i ruski ambasador u EU, Vladimir Čižov, kad je prošlog tjedna sugerirao da bi mogla postojati određena poveznica između ruske plinske isporuke i europskog ponašanja. Također je sugerirao da bi se aktualna energetska kriza u Europi mogla poprilično brzo riješiti kad bi Europa prestala tretirati Rusiju "kao neprijatelja".

Jasno, ruski plin je ruska velika poluga kojom može ostvarivati svoj utjecaj i pritisak u Europi. Ruski predsjednik Vladimir Putin pak u potpunosti odbacuje tvrdnju da Rusija uskraćuje plin te navodi kako je riječ o "isključivo političkim i neutemeljenim optužbama".

Je li zaista tako? Neke stvari treba ovdje pojasniti, pogotovo kad se spominje rusko "uskraćivanje plina" Europi. Ne, nije točno da Rusija plin uskraćuje - Rusija prema Europi isporučuje točno onoliko plina koliko je ranijim sporazumima dogovoreno. Gdje je onda problem? Problem je u tome da Europi ove godine treba poprilično više plina, a razlog tome je cijela situacija s pandemijom i nedavnim otvaranjem ekonomija, odnosno došlo je do naglog porasta potražnje, a rezerve nisu na vrijeme obnovljene.

Dakle, Europa zamjera Rusiji da im ne isporučuje odnosno da ne želi prodati još plina koji im sad hitno treba. Je li to istina? Sad pak u ulazimo u onu zonu "ovisi koga se pita". Naime, Međunarodna energetska agencija (IEA) sa sjedištem u Parizu objavila je krajem prošlog mjeseca analizu u kojoj se navodi kako bi Rusija "mogla pojačati izvoz plina Europi".

Na te tvrdnje je oštro reagirao sam Putin za vrijeme energetskog summita u Rusiji prošlog tjedna - poručio je kako ruski Gazprom već sada isporučuje Europi 10% više plina nego u isto vrijeme prošle godine. Nadalje, ako se pritom uračuna i ruski LNG (s ruskog poluotoka Jamal u sjeverozapadnom Sibiru, odnosno Karskom moru), onda dolazimo do čak 15% povećanja isporuke prema Europi u odnosu na prošlu godinu.

Ali Europi treba još i nipošto joj Rusija nije kriva zbog ove situacije. Kako smo i spomenuli, puno toga se ove godine "poklopilo" te je zato stanje tako teško - azijska potražnja je znatno veća, energije iz obnovljivih izvora je dobiveno manje (zbog manje vjetra), ljeto je bilo jako vruće, a prethodna zima vrlo hladna...

Jasno, iz europske perspektive, sve to se može lako riješiti - kada bi samo Rusija pristala pojačati isporuke i kriza bi nestala. Ali zašto Rusija to ne čini?

Nekoliko je razloga, što tržišnih što geopolitičkih. Kao prvo, novoizgrađeni plinovod Sjeverni tok 2 još nije u funkciji - čeka se na odobrenje njemačke Vlade. Njemačka se pak nalazi u postizbornom sastavljanju koalicije i ono što je poznato je da će u toj koaliciji svakako sudjelovati stranka Zelenih (i to potencijalno na važnim funkcijama), a njima je borba protiv ruskog energetskog utjecaja na samom vrhu prioriteta.

Dakle, ono što Moskva između redaka poručuje je ovo - ako želite plina, dobro, mi ga imamo, ali mora se (za početak) otvoriti Sjeverni tok 2.

Nadalje, ako može, Rusija bi voljela tim pravcem početi prebacivati veće količine kako bi se smanjila količina plina koja ide preko Ukrajine. To je, kao prvo, ekonomski isplativije jer put do glavnih potrošača plina u Europi je kraći ako se koristi Sjeverni tok 2 (i Sjeverni tok 1) između Rusije i Njemačke. No, u isto vrijeme ovaj potez ima i geopolitičku komponentu jer Rusija svakako želi smanjiti ukrajinsku zaradu koju dobivaju od propuštanja plina kroz svoj teritorij (a i ne žele se naći u situaciji da ih Ukrajina ucjenjuje s tim tarifama).

Kad već spominjemo tržište i geopolitiku, Rusija jako voli kad može objedinit to dvoje u jednom. To svakako vrijedi i za priču vezanu uz Turski tok preko kojeg Rusija plin šalje prema južnoj Europi, ali u isto vrijeme svakako jača i svoje odnose s Ankarom (što je itekako vidljivo i u Erdoganovom "neposluhu" prema SAD-u u zadnje vrijeme).

Ali u isto vrijeme Rusija ima i nekoliko vrlo valjanih argumenata zbog kojih ne može povećati isporuku prema Europi. Prvi i najvažniji je svakako onaj od esencijalne važnosti - plin treba i njima! Naime, prema procjenama Bloomberga, Gazpromova domaća skladišta plina su u travnju ove godine bila na svega 16%. To je jako malo ako se uzme da u prosjeku Rusija na kraju zime u svojim skladištima ima između 35% i 40%.

Duga zima pogodila je i Rusiju i smanjila njihove zalihe. Nova hladna zima upravo stiže i razumljivo je da se Rusija prvo mora pobrinuti za vlastite zalihe, za vlastitu industriju i vlastiti narod.

Gazprom upravo radi na tome, odnosno odrađuje dvije funkcije u isto vrijeme - pune domaća skladišta potrebna za zimu te u isto vrijeme isporučuje plin Europi, onoliko koliko je obavezan isporučivati na temelju postojećih ugovora.

Jasno, da Europa može bilo gdje drugdje ostvariti svoje energetske potrebe, s Rusijom ne bi htjela imati nikakva posla, ali ne može. Štoviše, LNG plin sve češće plovi prema Aziji pa je tako i alternativa za "izbjegavanje" Rusije sve manje!

Dobro, Rusija brine za svoje rezerve, a kad se onda napokon može očekivati da će početi snažnije isporučivati plin prema Europi? Zamjenik ruskog ministra energetike, Evgenij Grabčak, tvrdi kako će ruska skladišta plina biti popunjena do 1. studenog. Dakle, ako bude tako, u 11. mjesecu može se očekivati znatno veća isporuka ruskog plina Europi.

Znači kriza završava za desetak dana? Mogla bi, a mogla bi i eskalirati. Naime, tad na red dolazi politika, odnosno politizirani plinovodi - jer ako Rusija pojača isporuku, kojim putem bi taj dodatni plin trebao stići do Europe? Jasno, Rusiji se ne sviđa ideja da taj plin ide preko ukrajinske infrastrukture izgrađene u vrijeme SSSR-a koja od onda pumpa plin iz zapadnog Sibira do Europe.

Uz to tu je i nova energetska burza otvorena u Sankt Petersburgu i Rusija bi svakako voljela da Europa počne preko nje kupovati svoj plin.

Dakle, Rusija ima nekoliko želja koje bi voljela ostvariti u ovoj situaciji gdje zna da je njen plin nezamjenjiv. Vjerojatno neće dobiti sve. Obje strane će morati negdje popustiti, ali oko Sjevernog toka 2 Rusija sigurno neće odstupiti.

Ne propustite