Sergej Šojgu bio je iznimno popularan i prije no što se Putin pojavio na sceni, u rodnoj Tuvi neki ga smatraju reinkarnacijom mitskog vojskovođe... upravo on ima najveće šanse postati Vladimirov nasljednik

Svijet
Sergej Šojgu bio je iznimno popularan i prije no što se Putin pojavio na sceni, u rodnoj Tuvi neki ga smatraju reinkarnacijom mitskog vojskovođe... upravo on ima najveće šanse postati Vladimirov nasljednik
Vladimir Putin po prvi put je izabran za ruskog predsjednika sad već poprilično davne 2000. godine. Bio je svijet tada drugačiji, a svakako i Rusija. Vrijeme je to prije terorističkih napada na SAD koji su pokrenuli američke invazije na Afganistan i Irak te tako intenzivno obilježili geopolitiku, ali i daljnje odnose između Moskve i Washingtona. U tim prvim danima i godinama Putinovog mandata odnosi između Rusije i SAD-a, naročito u komparaciji s današnjim, mogli bi se čak nazvati i idiličnima.

Vladimir Putin po prvi put je izabran za ruskog predsjednika sad već poprilično davne 2000. godine. Bio je svijet tada drugačiji, a svakako i Rusija. Vrijeme je to prije terorističkih napada na SAD koji su pokrenuli američke invazije na Afganistan i Irak te tako intenzivno obilježili geopolitiku, ali i daljnje odnose između Moskve i Washingtona. U tim prvim danima i godinama Putinovog mandata odnosi između Rusije i SAD-a, naročito u komparaciji s današnjim, mogli bi se čak nazvati i idiličnima.

Naravno, daleko od toga da su bili idealni, ali SAD je svakako na Rusiju gledao kao na zemlju koja više ne predstavlja onu prijetnju iz vremena Hladnog rata. Štoviše, SAD je u Rusiji vidio novog ekonomskog partnera i novo bitno tržište. Po običan ruski narod to je pak značilo prolazak višegodišnje tzv. "doktrine šoka", odnosno tranzicije sa socijalizma u kapitalizam. Naravno, po samoj prirodi novog sustava jedna mala manjina postala je ekstremno bogata i utjecajna (oligarsi) dok je većina naroda klizila nizbrdo u siromaštvo.

Prvi ruski predsjednik nakon raspada SSSR-a, Boris Jeljcin, bio je uvelike pokretač takve ruske budućnosti i Zapad je bio zadovoljan iako su znali da Boris nije odveć "stabilan" lider. Kada su mu istekla dva mandata došlo je vrijeme da si pronađe nasljednika i njega je pronašao u svom bliskom suradniku, tada (od 1999.) premijeru, 47-godišnjem Vladimiru Putinu.

Kao "odabranik" Kremlja, Putin je s lakoćom osvojio izbore već u prvom krugu dobivši 53.4% glasova. U to vrijeme na Zapadu nitko nije propitkivao jesu li izbori bili "demokratski i fer" - bilo im je drago da je Putin pobijedio, a ne njegov rival, Genadij Žuganov iz Komunističke partije koji je završio na drugom mjestu s 29.5% glasova.

Napeti odnos između Rusije i SAD-a kakav poznajemo danas dolazi zapravo dosta kasnije, otprilike u trenutku kad je Putin "došao na ideju" da je vrijeme za rusku obnovu i da Rusija, iako je sad kapitalistička, neće služiti samo kao interesna zona zapadnim interesima. Napetosti dodatno eskaliraju kad je Rusija prije deset godina počela otvoreno podupirati Siriju (koju je Zapad stavio na listu za "smjenu režima"), a od 2015. i direktno vojno. Dakako, najveća eskalacija se dogodila zbog Ukrajinske krize i ruskog preuzimanja Krima 2014.

Od onda svjedočimo isključivo daljnjem razilaženju i teško je vidjeti povratak u kvazi-idilična vremena. Najviše što se realno može očekivati u pozitivnom smislu je uspostava neke vrste pragmatičnog odnosa, a isti će se vjerojatno realizirati jedino u slučaju da kod SAD-a dođe do daljnjeg slabljenja moći na globalnoj pozornici, čemu ovih dana, nakon povlačenja iz Afganistana, možda i svjedočimo.

No, nakon svih tih godina Putin je i dalje ruski predsjednik, a u praktičnom smislu je na vlasti još od 2000. iako je u periodu između 2008. i 2012. bio premijer dok je predsjednik bio Dmitrij Medvjedev - no apsolutno je jasno da je Medvjedev samo "čuvao stolicu" za Putina i njegov povratak na predsjedničko mjesto.

Danas je Putin pak dodatno učvrstio svoju vlast izmjenom Ustava koja mu omogućava da teoretski bude na vlasti, ako nastavi osvajati izbore, sve do 2036. godine. Vladimir Putin danas ima 68 godina što znači da bi tada imao 83. No, planira li zaista vladati tako dugo?

Činjenica jest da Putinova popularnost u Rusiji više nije što je bila prije kojih 7 ili 8 godina.

Neki smatraju da je vjerojatniji scenarij da će ipak odabrati nasljednika, umjesto da vlada sve do 2036. godine. Iako on sam nikad nije javno spominjao potencijalna imena već godinama se nagađa tko bi to mogao biti. S vremenom imena se mijenjaju, no jedno se već duže vrijeme ističe češće od "konkurencije". Taj potencijalni nasljednik je njegov bliski suradnik, ministar obrane Sergej Šojgu.

Ima smisla da to bude Šojgu. On je, između ostalog, drugi po popularnosti na ruskoj političkoj sceni, odmah iza Putina.

Šojgu je također poprilično nesvakidašnja osoba u ruskom političkom vrhu. Naime, unatoč njegovom imenu, koje zvuči ruski, njegovo podrijetlo je zanimljivo, on dolazi iz ruske republike Tuva, regije na granici s Mongolijom. Svakako je riječ o egzotičnom dijelu Rusije. Šojgu je jedan od rijetkih predstavnika ruskih etničkih manjina na tako visokom položaju. Prije no što je postao ministar obrane bio je guverner moskovske regije.

Sergej Šojgu je, bez sumnje, zvučno ime u Rusiji danas, ali i diljem svijeta. U vremenu dok Rusija ponovno postaje sve aktivnija na međunarodnoj sceni funkcija ministra obrane postaje sve vidljivija. Ime Sergeja Šojgua tako se često spominje u kontekstu rata u Siriji gdje je Rusija odigrala ključnu ulogu, ali i u novijim misijama stabilizacije (Gorski Karabah i Srednjoafrička Republika).

U njegovoj rodnoj Tuvi, Šojgu svakako slovi za heroja. Zanimljiv je podatak da ga tamo neki čak smatraju reinkarancijom Subudaja - poznatog mongolskog generala koji je prije kojih osam stoljeća opustošio prostore današnje Rusije i Ukrajine...

Svoju karijeru Šojgu je započeo još ranih 90-ih na funkciji šefa ministarstva za izvanredna stanja. Samim time može se reći da je Šojgu jedan od najdugovječnijih ljudi u ruskim vladajućim krugovima. Imao je svega 36 godina kada je postao ministar 1991. godine (rođen je 21. svibnja 1955. godine). Odmah po dolasku na funkciju pokazao se vrlo sposobnim upraviteljem. Ministarstvo je vođeno učinkovito te je uspostavio gotovo vojničku strukturu i red. Zbog toga je bio iznimno popularan već i na početku 90-ih, davno prije no što će Putin postati predsjednikom.

Rođen je u malom tuvaškom gradiću Čadan (populacija oko 9 000 ljudi). Otac mu je etnički tuvaš, Kužuget Šojgu, a majka Ruskinja rođena u Ukrajini, Aleksandra Jakovljevna. Nakon osnovne i srednje škole u Tuvi završio je inženjerstvo na politehnici u gradu Krasnojarsk. Idućih deset godina radio je na građevinskim projektima diljem zemlje. Krajem 80-ih ulazi u politiku te je imao manju funkciju u ogranku tadašnje vladajuće Komunističke partije.

1990. dolazi u Moskvu te već tada postaje zamjenik šefa državnog Vijeća za arhitekturu i konstrukciju. No, dolaskom na mjesto ministra za izvanredne situacije kreće njegov veliki uspon u popularnosti, ali uspon iza kojeg stoji njegov rad i učinkovitost. Bilo da je riječ o poplavama, potresima, ili pak terorističkim napadima, Šojgu je svakoj situaciji pristupao temeljito i "na terenu".

Od kraja 90-ih jedan je od lidera današnje vladajuće stranke Ujedinjena Rusija (koja se po osnutku zvala Jedinstvo). U jednom kraćem periodu 2000. bio je i zamjenik premijera, no glavna njegova funkcija svakako počinje prije otprilike desetljeća kada je 2012. postao (i ostao) ministar obrane (sve do tada bio je ministar za krizne situacije).

Danas je svakako osoba koja "diže" popularnost vladajuće stranke koja već neko vrijeme gubi pristaše.

Putin sigurno ima nasljednika-favorita, što je gotovo neophodno imajući u vidu da bi u suprotnom nastao kaos u slučaju njegove eventualne smrti. No, ime nasljednika najstrože je čuvana tajna i zasigurno neće biti otkrivena sve dok je Putin ili živ ili dok ne objavi da silazi s vlasti.

Sergej Šojgu se pak često pojavljuje s Putinom za vrijeme odmora od politike. Dvojica znaju vrijeme provoditi u prirodi, na pecanju, u lovu, kampirajući... Putin je u prvom planu, ali uz njega je najčešće ministar obrane Šojgu. Mnogi će se složiti kako ove fotografije, koje se objavljuju na službenim stranicama ruskog predsjednika, nisu tamo slučajno. Sugestija svakako postoji da bi upravo Sergej Šojgu mogao biti taj o kojem se sve više priča u kontekstu teme o ruskoj budućnosti.

Ne propustite