PRIJATELJI PO MAZUTU I JEFTINA PREDSTAVA ZA NAIVNU EUROPU: Američki uvoz ruske nafte je na rekordnim razinama, uvoze je čak više nego iz Saudijske Arabije, zašto?

Svijet
PRIJATELJI PO MAZUTU I JEFTINA PREDSTAVA ZA NAIVNU EUROPU: Američki uvoz ruske nafte je na rekordnim razinama, uvoze je čak više nego iz Saudijske Arabije, zašto?
Odnosi između Rusije i SAD-a možda su i na najnižim razinama otkako postoje, uključujući i vrijeme kad su obje zemlje bile rivalske super-sile (Rusija kao SSSR). Za tjedan dana u Ženevi će se sastati Vladimir Putin i Joe Biden, no već sada očekivanja nisu velika. Možda iznenade, ali ako je suditi prema izjavama koje se daju neposredno pred održavanje ovog summita bit će to susret na kojem će se potvrditi tek to da su u stanju sastati se, ali teško da će odnosi između Moskve i Washingtona krenuti ulaznom putanjom. Sada je situacija takva da ih se treba spriječavati da potonu još i dublje...

Odnosi između Rusije i SAD-a možda su i na najnižim razinama otkako postoje, uključujući i vrijeme kad su obje zemlje bile rivalske super-sile (Rusija kao SSSR). Za tjedan dana u Ženevi će se sastati Vladimir Putin i Joe Biden, no već sada očekivanja nisu velika. Možda iznenade, ali ako je suditi prema izjavama koje se daju neposredno pred održavanje ovog summita bit će to susret na kojem će se potvrditi tek to da su u stanju sastati se, ali teško da će odnosi između Moskve i Washingtona krenuti ulaznom putanjom. Sada je situacija takva da ih se treba spriječavati da potonu još i dublje...

Kad se spominje količina negativnosti na relaciji Moskva-Washington moglo bi se pomisliti da su se ove dvije sile posve izolirale jedna od druge, no, ako pogledamo pobliže i fokusiramo se na neke specifične sektore, recimo energetiku, vidjet ćemo kako stvari stoje posve drugačije, obrnuto čak. Nije da se o tome priča previše, pošto se niti jednoj niti drugoj strani to ne uklapa u postojeći "imidž", ali SAD je zapravo veliki uvoznik ruskih energenata. Štoviše, a to bi neke moglo iznenaditi, američke rafinerije ove godine kupuju više ruske nafte no ikad ranije!

Pomalo je ironično, ali svakako ne i iznenađujuće, da SAD već neko vrijeme vrlo glasno ističe svoju energetsku neovisnost - navodnu energetsku neovisnost - dok u isto vrijeme vrši pritisak na svoje europske saveznike da smanje svoju ovisnost o ruskoj energetici ističući kako je to opasno po njihovu sigurnost itd. Sve je to poprilična predstava za javnost jer oni koji se u Europi energetikom bave konkretno zasigurno znaju da SAD zagovara nešto čega se sami uopće ne drže. Svi drugi su pak ili naivni ili glume da jesu propagirajući priče napisane u State Departmentu o tome kako se Europa mora "osloboditi ruskog energetskog utjecaja".

Diljem Amerike, od velikog kompleksa u Baytownu (savezna država Texas) kojime upravlja Exxon Mobil pa do rafinerije u Mobileu (savezna država Alabama) čiji je vlasnik Chevron Corp, tankeri s ruskom naftom neprestano stižu, više no ikad.

Zapravo SAD danas naručuje više nafte iz Rusije nego iz Saudijske Arabije (!). Pogledajmo situaciju na grafikonu:

1

Otkud znatno povećanje? Na gornjem grafikonu možemo jasno vidjeti kako uvoz sirove nafte i derivata iz Rusije naglo raste u trenutku kada američki uvoz iz Venezuele naglo pada. Naime, SAD je sam sebe odsjekao od venezuelanske nafte uvevši sankcije Venezueli nastojeći srušiti predsjednika Nicolasa Madura s vlasti. Jasno, taj višak morali su od negdje nadomjestiti, a opcija na ovom svijetu i nema baš previše. Rusija se tu nameće kao "pouzdani partner" (pitanje je što o svemu ovome misli Maduro?).

I tako se Rusija probila na visoko 3. mjesto kad je riječ o zemljama iz kojih SAD nabavlja naftu za preradu u gorivo i druge proizvode - ispred Rusije su samo Meksiko i, dakako, daleko najveći američki energetski saveznik, Kanada:

2

Zanimljivo je da se američki zastupnici, u obje stranke, jako uznemiruju kad je riječ o rivalima i "neprijateljima" ako isti negdje previše ulaze na tržište. No, kad je riječ o ruskom usponu na 3. mjesto na listi dobavljača nafte nitko previše ne priča o tome.

Dakako, ne priča se o tome zato što sve veće američko oslanjanje na Rusiju ide direktno u kontru s američkom javnom energetskom diplomacijom. Godinama se lobira protiv izgradnje plinovoda Sjeverni tok 2. Vrši se ogroman pritisak na Europu. Kongres je prošle godine čak bio na korak do uvođenja sankcija europskim saveznicima zbog suradnje na plinovoda iz Rusije prema Njemačkoj (Biden je donekle smirio situaciju ističući kako se sankcije neće uvoditi te kako će teško biti zaustaviti Sjeverni tok 2 pošto je "već skoro gotov").

Zanimljivo, ali opet ne i neočekivano, europske zemlje koje su se našle na meti američkog pritiska umjesto da šutke trpe prijetnje mogle su prozvati i prokazati SAD zbog licemjernog stava, odnosno zbog američke sve intenzivnije suradnje s Rusijom. Zašto nisu? Razlog je isti zašto ni Demokrati i Republikanci u Washingtonu ne žele pričati o tome - o nekim stvarima se jednostavno šuti.

Koliko je tek ironično prisjetiti se glasnog Donalda Trumpa koji se otvoreno hvalio kako je SAD "energetska supersila broj 1" koja "nikad više neće morati ovisiti o neprijateljskim stranim dobavljačima". Potpune besmislice i još jedna predstava za javnost.

Do kud ide ta farsa možemo vidjeti i iz sljedećeg primjera - prošle godine u veljači Trumpova administracija uvela je sankcije podružnici ruske kompanije Rosneft optužujući je da surađuje s Venezuelom i omražnim im Madurom. No, bili su oprezni da ne ciljaju niti jednu drugu rusku kompaniju kako slučajno ne bi onemogućili američkim spomenutim energetskim gigantima da i dalje kupuju nesmetano rusku naftu.

Rusija je pak šutljivo i predano radila na povećanju izvoza prema SAD-u. Godinama je to bilo samo oko 0.5% da bi se prošle godine američki uvoz iz Rusije povećao na čak 7% pretekavši čak i Saudijsku Arabiju.

Na kraju dana sve je to "samo biznis", a Rusija ima nešto konkretno što se Amerikancima jako sviđa. Naime, SAD iz Rusije ne uvozi samo sirovu naftu, u postotku to je čak i više djelomično prerađena nafta poznata pod nazivom Mazut 100. Riječ je o poznatom reliktu iz ere Sovjetskog Saveza koji se koristio većinom za grijanje, a danas Mazut 100 proizvode isključivo Rusija i nekoliko zemalja bivšeg SSSR-a (Kazahstan, Azerbajdžan i Turkmenistan). No, Amerikanci su pronašli drugu svrhu za ruski mazut - koriste ga, uspješno, za proizvodnju goriva.

Koliko će ovaj energetski odnos potrajati? Možda još dugo, iako nije sigurno da će Rusija ostati na 3. mjestu permanentno, pogotovo ako Saudijska Arabija i Kuvajt pojačaju izvoz (smanjili su ga namjerno zbog pandemije, da se na tržištu ne bi pojavilo previše nafte - odnosno tako čuvaju cijenu).

Američki uvoz ruske nafte i derivata zanimljiva je i konkretna priča o teoriji i praksi. SAD svoju diplomaciju kroji i vodi vrlo neumoljivo, ali to su poruke namijenjene primarno saveznicima, naročito onima u Europi. U praksi pak posluju tako da prije svega zadovolje svoje interese, a tu se načela ne primjenjuju.

Ne propustite