Priča o dječaku koji je vozom putovao sam

Kiosk
Priča o dječaku koji je vozom putovao sam
.

Roditelji su Martina svake godine tokom ljetnjeg raspusta odvodili kod bake i sljedećeg dana se vozom vraćali kući.

Jednog dana dječak kaže roditeljima: ''Sad sam već dosta veliki, šta kažete da ove godine idem sam kod bake?

"Nakon kraće diskusije, roditelji su se složili. Stajali su na peronu, mahali i davali mu posljednje savjete, a Martin je mislio: ''Znam, rekli ste mi to sto puta ...! "

Pred sam polazak otac ga je zagrlio i šapnuo mu: ''Sine moj, ako se iznenada osjećaš loše ili uplašeno, ovo je za tebe! '' i  stavio mu nešto u džep.

Prvi put u životu je dječak sjedio sam u vozu, bez roditelja ... Posmatrao je kroz prozor pejzaž, nepoznate ljude koji su se gurali, pravili buku, dolazili i izlazili iz kupea, konduktera koji ga pitao da li je sam ... Čak mu se činilo da ga jedan čovjek tužno gleda ...

Tako se dječak osjećao sve više i više nelagodno ...

Čak je počeo da se plaši. Pognuo je glavu, stisnuo se u ćošak sedišta, suze su mu potekle na oči. U tom trenutku se sjetio da mu je otac nešto stavio u džep.

Drhtavom rukom potražio je ceduljicu i otvorio je: ′ Sine moj, ja sam tu, u posljednjem vagonu  ... " Tako je i u životu ... Moramo pustiti svoju djecu da odu i vjerujemo im ... Ali uvijek treba da budemo tu negdje,  u posljednjem vagonu, da znaju to i da se ne plaše ...

(Autor nepoznat)

Ne propustite