Američka vojska pod Bidenovom naredbom izvršila zračni napad u istočnoj Siriji

Svijet
Američka vojska pod Bidenovom naredbom izvršila zračni napad u istočnoj Siriji
SAD je izveo zračne napade na istoku Sirije, potvrdili su iz Pentagona. U izjavi se navodi kako je napade naredio predsjednik Joe Biden, a isti su izvedeni protiv milicija iza kojih stoji Iran. Nadalje, ističe se kako je riječ o "baždarenom odgovoru" na raketne napade na američke vojne baze u Iraku. Drugim riječima, ovo je američka osveta, ali i prvi vojni napad kojeg je naredio novi predsjednik Biden koji je preuzeo vlast prije svega mjesec dana.

SAD je izveo zračne napade na istoku Sirije, potvrdili su iz Pentagona. U izjavi se navodi kako je napade naredio predsjednik Joe Biden, a isti su izvedeni protiv milicija iza kojih stoji Iran. Nadalje, ističe se kako je riječ o "baždarenom odgovoru" na raketne napade na američke vojne baze u Iraku. Drugim riječima, ovo je američka osveta, ali i prvi vojni napad kojeg je naredio novi predsjednik Biden koji je preuzeo vlast prije svega mjesec dana.

Pozivajući se na izvore s terena novinska agencija Reuters navodi kako se čini da su ovo bili ograničeni napadi kako bi se potencijalno smanjio rizik od eskalacije.

Neki smatraju da je Biden za mjesto napada odabrao Siriju, a ne Irak, kako bi iračkim dužnosnicima dao prostora za istragu nedavnih raketnih napada. Podsjetimo, u raketnom napadu na sjeveru Iraka, na vojnu bazu u Erbilu, ubijen je jedan Amerikanac.

Glasnogovornik američkog Pentagona, John Kirby, objavio je: "Po naredbi predsjednika Bidena, američke oružane snage ranije večeras izvele su zračne napade protiv infrastrukture koju koriste od strane Irana poduprte militantne skupine na istoku Sirije. Predsjednik Biden će djelovati kako bi zaštitio američko i koalicijsko osoblje. U isto vrijeme djelovali smo namjerno na način da bi se de-eskalirala cjelokupna situacija i na istoku Sirije i u Iraku".

Neki bi mogli reći da ova Kirbijeva izjava zvuči pomalo "orwellijanski" s ovim "rat je mir" stavom. Stvarna magnituda sinoćnjeg američkog napada tek se treba otkriti, no teško da će isti "de-eskalirati" situaciju, štoviše, ovaj napad dolazi kao potvrda ranije pretpostavke da će Biden biti voljniji od svog prethodnika Trumpa koristiti vojnu silu na Bliskom istoku.

Točno je, Trump je u dva navrata izveo raketne napade na Siriju, ali i iste treba staviti u kontekst. Trump je u oba slučaja napade naredio više kako bi spasio sebe, a ne kako bi nešto konkretno realizirao na samom terenu. Riječ je o slučajevima gdje se njegova administracija našla pod velikim pritiskom da "mora djelovati" zbog tvrdnji da je sirijska vojska izvela kemijske napade na civile (neki pak tvrde kako je riječ o lažnim napadima). Dakako, onaj napad početkom prošle godine u Iraku je bio nešto sasvim drugo - ono je bio hladnokrvni atentat na generala Qassema Soleimanija kada je Trump skoro izazvao veliki sukob.

Ovaj Bidenov napad je poprilično "drugačije prirode" od Trumpovih napada (barem ona dva sirijska) - Biden nije bio ničim izazvan, nitko nije "aktivno tražio" od njega da pokrene udar na istoku Sirije... Štoviše, imajući u vidu moguće pregovore oko obnove nuklearnog sporazuma s Iranom ovakav napad se nije ni očekivao jer može itekako "zakomplicirati" stvari.

Nadalje, teško je opravdati i navodnu osvetu. Kao prvo, Iran je javno poručio kako nemaju nikakve veze s napadom na američku vojnu bazu u Erbilu. Dobro, to može i ne mora biti istina, no postoje neke poprilično jake indicije da taj napad i nije bio usmjeren protiv Amerikanaca već da je možda to bila poruka Iračkim Kurdima.

Ovo je više od osvete. Ovo je potez kojime se želi naglasiti američka dominacija na istoku Sirije, dominacija na prostoru s kojeg se Trump planirao potpuno povući (ako pretpostavimo da je to bila istina, a ne neki njegov politički "spin" - činjenica jest da se na kraju povlačenje nije dogodilo, no isto tako njegovi dužnosnici su se otvoreno hvalili da su mu lagali o stvarnom broju američkih vojnika na istoku Sirije)

U trenutku kad je Joe Biden preuzeo vlast odmah su počele stizati informacije o novim konvojima američke vojske koji iz Iraka prelaze u Siriju. Već tada postaje polako jasno da se SAD vraća na "prepoznatljiv modus operandi" - to je pak i dodatno Biden naglasio za vrijeme Minhenske sigurnosne konferencije rekavši kako će SAD "ponovno voditi svijet" - misleći pritom svakako i na američku oružanu silu.

Ne treba posebno naglašavati da je američki napad na istoku Sirije čin agresije protiv same Sirije, koga god da su pritom ciljali. Američka vojska u Siriji se nalazi ilegalno već godinama i to je veliki presedan kao i potpuna degradacija važnosti UN-a kao globalne krovne institucije. Američke prisutnosti u drugim zemljama - Iraku, Somaliji, Afganistanu, Njemačkoj, Južnoj Koreji, Japanu, Filipinima... mogu se gledati kao dio američke globalne vojne hegemonije, ali je činjenica da SAD ima dopuštenje za svoju prisutnost od strane tamošnjih državnih vlasti (čak i kad su to vlasti koje su oni sami invazijom postavili - što je slučaj Iraka). Sirija je po tom pravnom pitanju sasvim druga priča. SAD nema nikakvo opravdanje za vojnu prisutnost u Siriji jer nemaju nikakvo odobrenje od sirijskih vlasti u Damasku, a to su i dalje od strane UN-a međunarodno priznate vlasti.

Vratimo se još na sinoćnje napade. Iz Pentagona tvrde kako su isti ciljali dvije skupine - Kata’ib Hezbollah (KH) i Kata’ib Sayyid al-Shuhada (KSS).

Neimenovani američki dužnosnici pak već jutros šalju sliku o navodnoj "suzdržanosti" Bidena tvrdeći kako su mu bili predstavljeni razni scenariji, a on je, eto, odabrao "najograničeniji". Vrijedi zapitati se kakvi su onda bili drugi?

Koliko su napadi bili "ograničeni" tek ćemo vidjeti, jer za sada još nema informacije ni o razini štete ni o mogućim smrtnim slučajevima.

Kako to i biva u ovakvim trenucima (sjetimo se prvog Trumpovog napada na Siriju!), dvije strane jedne medalje američke politike vrlo su složne pa je tako Bidenov potez već pohvalio i Michael McCaul, glavni Republikanac u kongresnom vijeću za vanjske poslove, ističući kako su napadi bili "ispravan potez". McCaul također ističe: "Odgovori poput ovog su nužni kako bi se podsjetilo Iran i njihove posrednike, ali i naše neprijatelje diljem svijeta, da SAD neće tolerirati napade na svoje interese".

McCaul govori o množini, ne o odgovoru, već o "odgovorima" - sugerirajući da je ovo možda početak jednog novog (starog) uzorka, češćih američkih napada i veće eskalacije, sve s ciljem "povratka" u dane kada je SAD bez posljedica vršio napade u više zemalja. Vlasti u Washingtonu očito vjeruju da je izostanak takvih napada jedan od najvećih krivaca što se u zadnje vrijeme priča o "slabljenju Amerike".

Nadalje, stječe se dojam kao da je Biden, ili bilo koji drugi američki predsjednik, vojno impotentan dok svijetu ne pokaže snagu američkog oružja. Kada je Trump prvi put napao Siriju bio je to možda i jedini trenutak da su mu klicali i svi njegovi politički suparnici, kako u Demokratskoj tako i u Republikanskoj stranci. Agresija je očito nešto što američku političku klasu "ujedinjuje" te osjećaju da zbog toga "nema posljedica" - barem dok su ti napadi, kako je rekao John Kirby, "dobro baždareni" da ne bi bilo kakve veće odmazde.

Ali SAD sigurno nema unaprijed pripremljen scenarij s Iranom da bi mogao znati što će ovakav čin pokrenuti. Napad na tzv. "Osovinu otpora", naročito u Siriji, smatrat će se agresijom i direktnim podsjetnikom na američku stratešku prisutnost na ključnom teritoriju, tromeđi Sirije, Iraka i Jordana. Nije tajna da Iran (svakako i sama Sirija) želi odlazak američke vojske odavde i upravo ovo je prostor gdje bi moglo doći do većih eskalacija.

Bez obzira na posljedice ili izostanak istih, ovo je Bidenov "prvi napad" otkako je postao američki predsjednik i on, kao i njegova administracija, smatraju da je vrlo bitan korak prema "obnovi američke moći" - Trumpu se zamjeralo da je bio prvi američki predsjednik nakon jako dugo vremena koji nije pokrenuo niti jedan novi rat, Joe Biden će možda i to pokušati "ispraviti".

Ne propustite