"Mislila sam da živim sa kamenom"

"Mislila sam da je moj muž kamen, sve dok mu nisam saopštila da sam trudna.

Nikad mi pored njega ništa nije falilo, čuvao me je, štitio, nikad pored njega za suzu razlog nisam imala, klasičan patrijarhalan muškarac, on je tu da zaštiti, stvori, brani. Što se tiče emocija sve je bilo tako dozirano, od nežnosti, odnosa, ma svega, prava je rijetkost njemu osmijeh izmamiti.

Sve dok nisam rekla da sam trudna (da se razumijemo dijete sam htjela sebi roditi prije svega) ali od te vijesti, on postaje drugi čovejk, u par sati sam vidjela toliko iskrenosti, suza, smijeha, više nego li u 2 godine veze. Pored sve pažnje sada je imam i više, skraćuje svoje radne sjmene, obasipa me poklonima i više no prije, sluša još više. Svako malo uhvatim mu osmijeh.

Malo je reći da sam presretna. "

(Ispovesti.com)